Kad je prije 19 godina prof. dr. Vladimir Skračić u Murteru došao na ideju da se uz znanstveni skup o 700 godina tamošnje župe organizira regata brodova na latinsko idro, misao vodilja bila je da se, “ubi et orbi”, pokaže jedno plovilo koje je obilježilo život Murterina u skoro kvarat toga dugog povijesnog razdoblja.
Ideju je došapnuo Željku Jeratu, tada i danas agilnom i neumornom članu murterske i hrvatske maritimne obitelji, ovaj Ferdinandu Plesliću Grobiju, predsjedniku bratovštine sv. Nikole, i Josipu Juragi Joli i rečeno je ubrzo bilo – učinjeno!
No, u Murteru su postojala samo tri broda pod punom spremom i koja su jedrila na latinsko idro: “Šimica”, gajeta obitelji Zvonimira Skračića, “Trtuša”, gajeta Nikole Turčinova Klepca, i kaić Marka Jurage kalafata.
U brzoj akciji trojice Murterina, još su četiri gajete opremljene opremom koju su našli po kućama – neko je imao ovo, netko ono; elem se na startu prve regate na latinsko idro u Murteru našlo – sedam brodova!
20. regata i 77 brodova
Sve ostalo u ovih 19 godina, a 20 regata, je povijest: i da je regata narasla do 77 brodova s otoka Murtera, ali i cijelog probuđenog, dužobalnog okolnog prostora od Raba i Krka sve do Komiže i falkuše – još jedinog broda (uz ove murterske) koji su prostorom od Zadra do Šibenika jedrili na latinsko idro; da je za sobom povukla more sličnih događanja, okupila duž Jadrana more ljudi koji su se priključili pokretu obnove tradicijskog broda i plovidbe; da je puno brodova obnovom uskrslo iz mrtvih, a bogme su građeni i novi.
Kad danas, uz 20. regatu koja će se u nedjelju održati u Murteru, Željka Jerata pitamo kako i kuda dalje, odgovor je spreman:
– Za to dalje ja bih postavio pitanje cijeloj javnosti, državnim i županijskim institucijama: koliko nam je do toga suštinski stalo i jesmo li spremni na iskorak? S obzirom na potencijal koji sad postoji, i na činjenicu da se plovidbe ovakve vrste danas organiziraju po mnogim sredinama, da se svi natječu tko će dati više i tko će izvaditi bolju dotu… je li sazrelo vrijeme da se negdje u prostoru Šibensko-kninske županije ili na razmeđu sa Zadarskom – jer dijelimo bliski prostor i dijelimo istu baštinu – počnu organizirati, recimo, petodnevne plovidbe od mjesta do mjesta, koje bi svojom atraktivnošću i originalnošću privukle posjetitelje i tako postale ne samo izložbeni eksponat nego i mali gospodarski, kako se to kaže – subjekt!
Francuski recept
Mislite, slično kao što rade Francuzi. Mi tamo sudjelujemo dok oni vrte ogroman novac u Brestu, na otocima zaljeva Morbihana na Atlantiku ili u gradiću Seteu na Mediteranu?
– Upravo to mislim. Evo na primjer u Seteu, oni već oko Uskrsa imaju manifestaciju na koju dođe nekoliko stotina tisuća, gotovo pola milijuna posjetitelja, o Morbihanu i Brestu da ne govorim! To mi ne ide iz glave, i to je ono što je prof. Vladimir Skračić svojedobno nazvao “turizam za novo vrijeme”.
Znači, staviti baštinu u novu, gospodarsku funkciju?
– Znači. Baštinili smo od pradjedova nešto toliko originalno, tu plovidbu i taj način života koji još postoji, i ako od toga nismo u stanju napraviti brend, ako hoćete i biznis pod kontroliranim uvjetima, jer se radi o specifičnom i štićenom prostoru, ako nismo u stanju iz toga napraviti novu vrijednost i recimo ostvariti ostatak dohotka, onda je to zaista šteta, znak naše nemoći i državne nebrige. Trebalo bi “zavrtiti” tu, čak i ne toliko novu ideju, anketirati i “testirati” lokalne samouprave i financijere i vidjeti možemo li to, ili ćemo i dalje ostati na pojedinačnim našim regatama koje okupljaju prijatelje i vrijedne ljude, no na neki način više ostaju društveni rashod nego prihod…
