Tijekom godina Hladnog rata Sovjetski Savez izgubio je dvanaest podmornica – sedam dizelskih i pet nuklearnih. Mnoge od njih stradale su od sudara s američkim brodovima. Tijekom godina sukoba s NATO-om, sovjetske podmornice napravile su 3.800 putovanja, a mornari su proveli ukuono 950 godina u morima i oceanima.
Jedna od njih je i nuklearna podmornica „Kursk“ koja je potonula 12. kolovoza 2000. tijekom vježbi Sjeverne flote u Barentsovom moru 157 km od Severomorska. Tada je na njoj bilo 118 članova posade. Nuklearna podmornica “Kursk” klase Antey (broj trupa K-141), ponos Sjeverne flote, nije se prema predviđenom planu u 23.30 sati po moskovskom vremenu javila u bazu. Alarmom su podignute snage traganja i spašavanja flote, koje su ušle u područje vjerojatne lokacije podmornice. Kasnije je ustanovljeno da su u zoni tragedije zabilježene dvije snažne eksplozije u Barentsovom moru, što je potvrdio Norveški seizmički istraživački institut. Ruska vojska na području gdje se nalazio „Kursk“ registrirala je i treću eksploziju.
Tek 15. kolovoza Glavni stožer mornarice službeno je najavio početak operacije spašavanja. 16. kolovoza zapovijed mornarice sankcionirao je ruski predsjednik kako bi privukao inozemnu pomoć za spašavanje “Kurska”. Tri dana kasnije norveški brod „Normand Pioneer“ stigao je do mjesta nesreće ruske podmornice s britanskom spasilačkom mini brodicom LR5. Započela je međunarodna faza operacije spašavanja posade podmornice. Norveška brodica za spašavanje „Seaway Eagle“ s roniocima stigla je 20. kolovoza u područje katastrofe podmornice. 23. kolovoza proglašen je dan žalosti u Rusiji.
Nakon duge istrage o uzrocima tragedije, pažljivo su provjeravane sve radne verzije, uključujući sukob, skretanje i teroristički napad. Prikupljene su iscrpne informacije o podmornici i njezinim tehničkim uvjetima, spremnosti posade i broda za ulazak u more, o naoružanju, pripremi i tijeku vježbe, okolnostima nesreće, njezinim posljedicama i potom operaciji traganja i spašavanja. Osim toga, prilikom provjere dobivenih verzija, prikupljeni su dokazi procijenjeni, uključujući podatke dobivene istragama iz Velike Britanije, Južne Afrike i Norveške.
Kao rezultat toga, nakon više od godinu dana, utvrđeno je da se nesreća dogodila zbog eksplozije torpeda 65-76A unutar torpedne cijevi N4 i daljnjeg razvoja eksplozivnog procesa u vojnim odjeljcima za punjenje torpeda koji su bili u prvom odjeljku podmornice. Prema zaključcima stručnjaka, svi podmorničari koji su bili u 9. odjeljku umrli su od trovanja ugljičnim monoksidom najkasnije 8 sati nakon eksplozija, to jest najkasnije u 19 sati i 30 minuta 12. kolovoza 2000. U tom smislu, do trenutka otkrivanja potopljenog APRK “Kursk”, bilo je nemoguće spasiti bilo koga od njih.
