O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Navigati je teško, a plivati opasnim strujama moderne pomorske industrije još i teže

Nevjerica, neizvjesnost, strah, emocije su koje razdiru obitelji hrvatskih pomoraca zatočenih u dalekim zemljama. Nerijetko postaju žrtvom krijumčarenja, progona i kriminalizacije prema upitnim istražnim i sudskim kriterijima, uslijed političkih previranja, geostrateških preslagivanja, poslovnog fijaska brodarskih kompanija, piratstva. Za njih su, čini se, vjetrovi uvijek prijeteći, a more nemirno.

Dok ih se u matičnoj zemlji pritišće ne baš sretnim zakonskim rješenjima, za plovidbe svjetskim morima suočavaju se s brojnim, životno opasnim kušnjama. Zarobljenima u “srcu oluje” nasušna je ujednačena pomoć na svim razinama. Ipak, u kriznim situacijama u kojima se naši pomorci zatiču, postupanja nadležnih institucija razlikuju se od slučaja do slučaja, i to je ono što svakako treba mijenjati. Unatoč protokolima postupanja u kriznim situacijama kada naši pomorci daleko izvan Hrvatske trebaju pravnu i svaku drugu pomoć, uspjeh njihova izbavljenja nerijetko zavisi od zauzetosti pojedinaca, njihovoj dobroj volji i želje za pomoći.

Još pamtimo potresnu priču pokojnoga dubrovačkog kapetana Krista Laptala iz srpnja 2007. godine, kada je uhićen u Grčkoj jer je na brodu “Coral Sea” kojim je zapovijedao, pronađen 51 kilogram kokaina. Brod je plovio pod zastavom Bahama, u vlasništvu belgijske brodarske kompanije Trireme Vessel, s teretom voća iz venecuelanske luke Caracas prema Europi. Nepravedno optuženog za krijumčarenje i bez ikakavih dokaza, dubrovačkog kapetana je temeljem zapovjedne odgovornosti grčko pravosuđe osudilo na 14 godina zatvora. Laptalo i njegova obitelj proživjeli su životnu dramu. Mučno dokazivanje Laptalove nevinosti i 17 mjeseci provedenih u grčkome zatvoru ostavili su teške ožiljke. Srećom, Laptalo je pušten na slobodu, tada odlučan osobno se angažirati na zaustavljanju kriminalizacije pomoraca i usklađivanju zakonodavstva s modernom pomorskom industrijom. Svrha je zaštititi nedužne pomorce, a ostalima, kod kojih postoji opravdana sumnja, osigurati pravednu istragu i suđenje.

Podatke o broju zatočenih, stradalih hrvatskih pomoraca te neriješenim slučajevima u zadnjih desetak godina od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Sindikata pomoraca Hrvatske nemoguće je dobiti.

SPH takvu statistiku ne vodi, a višednevno čekanje na odgovor nadležnoga ministarstva jasno ukazuje na izostanak sustavnog prikupljanja i pohranjivanja ovakvih podataka. Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture tek odgovaraju kako se “za svaki pojedini slučaj ugroze hrvatskih pomoraca aktivira Stožer za koordinaciju aktivnosti u slučajevima ugroze hrvatskih brodova i hrvatskih pomoraca u međunarodnoj plovidbi, koji u suradnji s diplomatsko-konzulatnim predstavništima Republike Hrvatske, poduzima sve potrebne aktivnosti. “

Sličan je odgovor stigao iz Ureda za vanjsku i europsku politiku Ureda predsjednice RH u slučaju Ivana Furčića, uhićenoga u Libiji. “Obavještavamo Vas kako smo o istom izvijestili Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova od dana saznanja za uhićenje hrvatskog državljanina Ivana Furčića poduzima i nastavit će poduzimati sve potrebne konzularne poslove kojima je cilj zaštita njegovih prava i interesa. Ured Predsjednice Republike Hrvatske upoznat je s ovim slučajem i prati sve napore koji se poduzimaju radi pružanja konzularne zaštite hrvatskom pomorcu.”

U proteklih deset godina riječ je o deset do petnaest slučajeva, kazao nam je Neven Melvan, glavni tajnik SPH-a navodeći primjere iz španjolskog Cadiza, Angole, Libije. Sustavnog bilježenja pojedinačnih slučajeva nema. Usto, neki pomoraci i njihove obitelji, zbog delikatnih prilika u kojima su se zatekli, žele ostati anonimni, daleko od očiju javnosti. SPH to poštuje, objašnjava Melvan. Tajnost postupanja nužna je i u osobito rizičnim situacijama u kojima se naši pomorci zatiču. Sve kako ih se javnim istupima i objavama ne bi životno ugrozilo i dodatno otežao ionako nezavidan položaj.

Suport naših veleposlanstava u ovakvim prilikama varira. Kada su hrvatski pomorci zatočeni u Cadizu, naše se veleposlanstvo osobito angažiralo, posebno je susretljiva bila Maja Steović, saznajemo od Melvana. Zahvaljujemo na tome, no pomoć mora biti sustavna i ujednačena, bez obira o kojemu se našemu diplomatsko-konzularnom predstavništvu radilo.

Zaštita pomoraca bila je jedna od tema Glavnog odbora Međunarodne pomorske organizacije ((International Maritime Organization) u travnju ove godine u Londonu.

Raspravljalo se o zajedničkoj IMO/ILO Bazi podataka o napuštenim pomorcima koja je važna zbog pomoći oštećenim stranama, informiranju javnosti, kao i pružateljima financijskog osiguranja u slučaju napuštanja pomoraca.

Naime, zajednička IMO/ILO Baza podataka od siječnja 2017. godine sadrži podatke o 248 napuštena broda, a pojedini slučajevi datiraju još iz 2006. godine. I krajem 2016. upozoreno je na nepotpunost baze podataka, neregistriranih slučajeva napuštenih pomoraca.

Na otklanjanju navedenih problema zajednički rade ILO (Međunarodna organizacija rada), IMO (Međunarodna pomorska organizacija), ITF (Međunarodna federacija transportnih radnika) i ICS (Institut za Certificiranje sistema). Jasan je ovo signal i nadležnima u Hrvatskoj za potrebom sustavnog bilježenja podataka o našim pomorcima, ali i poboljšanom zajedničkom postupanju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Ipak, unatoč zaštiti i financijskom osiguranju, veliki broj pomoraca se i danas susreće s problemom napuštanja, posebno neisplate plaće, upozorili su iz ITF-a. Više od 80 posto slučajeva napuštanja pomoraca koji se nalaze u Bazi podataka prijavio je upravo ITF.

Srećom, barem je opasnost od napada pirata jenjala. U 2011. zabilježeno je najviše piratskih napada, u 2016. godini niti jedan, kazao nam je Melvan, a sve zahvaljujući organiziranoj oružanoj pratnji brodova, što potvrđuje kako se samo organiziranim i sustavnim djelovanjem problemi uspješno otklanjaju.

Morski put kojim je krenuo kapetan Laptalo tek treba učiniti plovnim i nastaviti navigati prema boljoj zaštiti naših ljudi. Problem kriminalizacije pomoraca je međunarodni, no Hrvatska treba učiniti sve da unaprijedi alate pomoći, učini ih brzim i efikasnim, a sve kako bi se osigurala ljudska prava pomoraca i njihovo pravo na obranu. Uz pravne stručnjake tome uvelike mogu doprinijeti eksperti za pomorsku djelatnost i pomorsku tehnologiju.

Nevjerica, neizvjesnost, strah, emocije su koje razdiru obitelji hrvatskih pomoraca zatočenih u dalekim zemljama. Nerijetko postaju žrtvom krijumčarenja, progona i kriminalizacije prema upitnim istražnim i sudskim kriterijima, uslijed političkih previranja, geostrateških preslagivanja, poslovnog fijaska brodarskih kompanija, piratstva. Za njih su, čini se, vjetrovi uvijek prijeteći, a more nemirno.

Dok ih se u matičnoj zemlji pritišće ne baš sretnim zakonskim rješenjima, za plovidbe svjetskim morima suočavaju se s brojnim, životno opasnim kušnjama. Zarobljenima u “srcu oluje” nasušna je ujednačena pomoć na svim razinama. Ipak, u kriznim situacijama u kojima se naši pomorci zatiču, postupanja nadležnih institucija razlikuju se od slučaja do slučaja, i to je ono što svakako treba mijenjati. Unatoč protokolima postupanja u kriznim situacijama kada naši pomorci daleko izvan Hrvatske trebaju pravnu i svaku drugu pomoć, uspjeh njihova izbavljenja nerijetko zavisi od zauzetosti pojedinaca, njihovoj dobroj volji i želje za pomoći.

Još pamtimo potresnu priču pokojnoga dubrovačkog kapetana Krista Laptala iz srpnja 2007. godine, kada je uhićen u Grčkoj jer je na brodu “Coral Sea” kojim je zapovijedao, pronađen 51 kilogram kokaina. Brod je plovio pod zastavom Bahama, u vlasništvu belgijske brodarske kompanije Trireme Vessel, s teretom voća iz venecuelanske luke Caracas prema Europi. Nepravedno optuženog za krijumčarenje i bez ikakavih dokaza, dubrovačkog kapetana je temeljem zapovjedne odgovornosti grčko pravosuđe osudilo na 14 godina zatvora. Laptalo i njegova obitelj proživjeli su životnu dramu. Mučno dokazivanje Laptalove nevinosti i 17 mjeseci provedenih u grčkome zatvoru ostavili su teške ožiljke. Srećom, Laptalo je pušten na slobodu, tada odlučan osobno se angažirati na zaustavljanju kriminalizacije pomoraca i usklađivanju zakonodavstva s modernom pomorskom industrijom. Svrha je zaštititi nedužne pomorce, a ostalima, kod kojih postoji opravdana sumnja, osigurati pravednu istragu i suđenje.

Podatke o broju zatočenih, stradalih hrvatskih pomoraca te neriješenim slučajevima u zadnjih desetak godina od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Sindikata pomoraca Hrvatske nemoguće je dobiti.

SPH takvu statistiku ne vodi, a višednevno čekanje na odgovor nadležnoga ministarstva jasno ukazuje na izostanak sustavnog prikupljanja i pohranjivanja ovakvih podataka. Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture tek odgovaraju kako se “za svaki pojedini slučaj ugroze hrvatskih pomoraca aktivira Stožer za koordinaciju aktivnosti u slučajevima ugroze hrvatskih brodova i hrvatskih pomoraca u međunarodnoj plovidbi, koji u suradnji s diplomatsko-konzulatnim predstavništima Republike Hrvatske, poduzima sve potrebne aktivnosti. “

Sličan je odgovor stigao iz Ureda za vanjsku i europsku politiku Ureda predsjednice RH u slučaju Ivana Furčića, uhićenoga u Libiji. “Obavještavamo Vas kako smo o istom izvijestili Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova od dana saznanja za uhićenje hrvatskog državljanina Ivana Furčića poduzima i nastavit će poduzimati sve potrebne konzularne poslove kojima je cilj zaštita njegovih prava i interesa. Ured Predsjednice Republike Hrvatske upoznat je s ovim slučajem i prati sve napore koji se poduzimaju radi pružanja konzularne zaštite hrvatskom pomorcu.”

U proteklih deset godina riječ je o deset do petnaest slučajeva, kazao nam je Neven Melvan, glavni tajnik SPH-a navodeći primjere iz španjolskog Cadiza, Angole, Libije. Sustavnog bilježenja pojedinačnih slučajeva nema. Usto, neki pomoraci i njihove obitelji, zbog delikatnih prilika u kojima su se zatekli, žele ostati anonimni, daleko od očiju javnosti. SPH to poštuje, objašnjava Melvan. Tajnost postupanja nužna je i u osobito rizičnim situacijama u kojima se naši pomorci zatiču. Sve kako ih se javnim istupima i objavama ne bi životno ugrozilo i dodatno otežao ionako nezavidan položaj.

Suport naših veleposlanstava u ovakvim prilikama varira. Kada su hrvatski pomorci zatočeni u Cadizu, naše se veleposlanstvo osobito angažiralo, posebno je susretljiva bila Maja Steović, saznajemo od Melvana. Zahvaljujemo na tome, no pomoć mora biti sustavna i ujednačena, bez obira o kojemu se našemu diplomatsko-konzularnom predstavništvu radilo.

Zaštita pomoraca bila je jedna od tema Glavnog odbora Međunarodne pomorske organizacije ((International Maritime Organization) u travnju ove godine u Londonu.

Raspravljalo se o zajedničkoj IMO/ILO Bazi podataka o napuštenim pomorcima koja je važna zbog pomoći oštećenim stranama, informiranju javnosti, kao i pružateljima financijskog osiguranja u slučaju napuštanja pomoraca.

Naime, zajednička IMO/ILO Baza podataka od siječnja 2017. godine sadrži podatke o 248 napuštena broda, a pojedini slučajevi datiraju još iz 2006. godine. I krajem 2016. upozoreno je na nepotpunost baze podataka, neregistriranih slučajeva napuštenih pomoraca.

Na otklanjanju navedenih problema zajednički rade ILO (Međunarodna organizacija rada), IMO (Međunarodna pomorska organizacija), ITF (Međunarodna federacija transportnih radnika) i ICS (Institut za Certificiranje sistema). Jasan je ovo signal i nadležnima u Hrvatskoj za potrebom sustavnog bilježenja podataka o našim pomorcima, ali i poboljšanom zajedničkom postupanju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Ipak, unatoč zaštiti i financijskom osiguranju, veliki broj pomoraca se i danas susreće s problemom napuštanja, posebno neisplate plaće, upozorili su iz ITF-a. Više od 80 posto slučajeva napuštanja pomoraca koji se nalaze u Bazi podataka prijavio je upravo ITF.

Srećom, barem je opasnost od napada pirata jenjala. U 2011. zabilježeno je najviše piratskih napada, u 2016. godini niti jedan, kazao nam je Melvan, a sve zahvaljujući organiziranoj oružanoj pratnji brodova, što potvrđuje kako se samo organiziranim i sustavnim djelovanjem problemi uspješno otklanjaju.

Morski put kojim je krenuo kapetan Laptalo tek treba učiniti plovnim i nastaviti navigati prema boljoj zaštiti naših ljudi. Problem kriminalizacije pomoraca je međunarodni, no Hrvatska treba učiniti sve da unaprijedi alate pomoći, učini ih brzim i efikasnim, a sve kako bi se osigurala ljudska prava pomoraca i njihovo pravo na obranu. Uz pravne stručnjake tome uvelike mogu doprinijeti eksperti za pomorsku djelatnost i pomorsku tehnologiju.