Foto: I. Orlović/Wikimedia
Na aktualnom satu tekućeg saborskog zasjedanja zastupnica Mosta Ines Strenja Linić optužila je Uljanik grupu za loše stanje u riječkom »3.maju«, te zbog duga prema dobavljačima i kooperantima, kao i novčanih pozajmica među tvrtkama unutar grupe, izrazila sumnju da se poslovanje grupe temelji na sličnim obrascima kao u slučaju Agrokor. Njezine tvrdnje, kao i odjek koji je ta priča imala u javnosti, bile su povod za razgovor s predsjednikom Uprave Uljanik grupe Giannijem Rosandom, piše Novi list.
Iznesene su prilično ozbiljne optužbe na račun poslovanja Uljanik grupe. Je li stanje u »3.maju« doista tako loše kako tvrdi zastupnica Strenja Linić?
– Puno je toga pogrešnog izrečeno, a postavljena je i teza iz koje bi se dalo zaključiti da je »3.maj« loš zbog Uljanika. To nije tako, a da bih to obrazložio, moram se vratiti korak unatrag i pojasniti kako je uopće došlo do toga da riječko brodogradilište postane dio Uljanik grupe. Godine 2012. kontaktirani smo prvi put i zamoljeni da se uključimo i pokušamo spasiti situaciju u »3.maju«. Situacija je tada bila takva da je »3.maj« uz pomoć Republike Hrvatske već bio ušao u program restrukturiranja i bio saniran od svih postojećih dugova, a država je za to potrošila 5 milijardi i 200 milijuna kuna.
Uz to, u programu je bilo predviđeno još 800 milijuna kuna koji će se utrošiti za ponovni ulazak u proizvodnju i prilagodbu u iduće četiri i pol godine. Međutim, Hrvatska je tada bila u postupku pristupanja Europskoj uniji, a potpisanim pretpristupnim sporazumom sva brodogradilišta su morala biti privatizirana, dok bi ona za koja se ne pronađe vlasnik morala ići u likvidaciju. I za riječko brodogradilište, sanirano, s dobrom bilancom i bez dugovanja unatoč velikom naporu države, nitko nije bio zainteresiran, nije bilo partnera na tržištu koji ga je htio kupiti i koji bi nastavio proizvodnju u njemu.
Tada nas je kontaktirala država bismo li se uključili u tu priču, iako smo tada i sami, bili na rubu restrukturiranja. To restrukturiranje bilo bi doduše daleko, daleko manje vrijednosti od one koja je tada utrošena u ostalim brodogradilištima, međutim njime bi otvorili dodatne probleme državi, a i »3.maj« bi, nakon što je u njega uloženo 5,2 milijarde kuna, morao u likvidaciju. Gašenje 3.maja bio bi problem i za Uljanik jer bi nestala kritična masa u samoj hrvatskoj brodogradnji, a opstati i živjeti sam u ovom poslovnom okruženju nije bilo jednostavno.
Spomenuli ste da ste tada i u Uljaniku razmišljali o restrukturiranju. Zbog čega ste od toga odustali?
– Osim neriješene financijske situacije i nesanirane brodogradnje, tada nismo još bili pozicionirani ni na tržištu visokosofisticiranih brodova. Tada smo isporučili četiri dredgera, odnosno jaružala, i imali mogućnost potpisati gradnju sljedeća dva visokosofisticirana broda. To je za nas u tom trenutku bilo ključno jer je to bio onaj trenutak u kojem ili ugrabiš svoju šansu i kreneš naprijed, ili je propustiš i ostaneš ukopan u mjestu. Isporukom tih brodova mi smo stvorili situaciju da je gotovo sve što se danas gradi u Puli u sferi visokosofisticiranih brodova, međutim u »3.maju« to još nije tako.
Zatekli loše stanje
Kakvu ste situaciju zatekli u »3.maju«?
– Zatekli smo situaciju da brodovlasnici nisu željeli ugovarati brodove u Rijeci. Kad smo mi došli u »3.maj«, u prvih godinu dana susreli smo dva tradicionalna trećemajska brodovlasnika, međutim oni s obzirom na to da je knjiga narudžbi »3.maja« bila popunjena baržama i da u dvije godine nije izgrađen niti jedan brod, nisu željeli ugovarat daljnje poslove. Tada smo »progurali« jednog našeg tradicionalnog brodovlasnika koji je čitavu flotu izgradio u Uljaniku. Nagovorili smo ga da bude prvi koji će graditi brod u »3.maju« i to je pokrenulo priču s mrtve točke.
Danas je »3.maj« proizvodno, organizacijski, projektno, ekonomski i na sve druge načine integriran u Uljanik grupu i namjera je postepeno i to brodogradilište pozicionirati na tržištu visokosofisticiranih brodova. Iskreno, »3.maj« ni dan danas sam za sebe ne uspijeva dobiti takve poslove, ali imamo model kojim ugovaramo poslove na razini Uljanika d.d. te ih onda posredno izgradimo na riječkim navozima, a vjerujemo da ćemo s vremenom uspjeti u toj namjeri da takve brodove i ugovorimo u »3.maju«. Bura koja se sad bespotrebno stvara u javnosti čini sve osim što pomaže u tom pogledu. Daleko teže je uvjeriti brodovlasnika da krene u neki posao, ako se stvara atmosfera koja stavlja upitnik nad to hoće li taj dogovoreni posao biti realiziran ili ne.
Uljanik je, dakle, u tu priču uskočio kako bi na neki način pružio ruku državi i spriječio likvidaciju brodogradilišta u čiju je sanaciju utrošeno više od 5,2 milijarde kuna. Jeste li imali uvjeta sa svoje strane?
– Recimo da u tom procesu razgovora o preuzimanju »3.maja« nismo imali jaku pregovaračku moć. Naš zahtjev, ne uvjet već više zamolba, državi bila je da nam se pomogne u popunjavanju kapaciteta jer kad smo ulazili u posao, imali smo izvjesno godinu i pol do dvije praznih navoza pred sobom, i jedni i drugi. Razgovor se vodio o tome da se napravi program obnove domaće flote koji bi se podijelio po hrvatskim brodogradilištima, kako svi skupa ne bismo ušli u tu rupu nezaposlenosti, kako bi zadržali kontinuitet i digli odmah »3.maj«. To su bili razgovori i naše želje koje se nisu nikad ostvarile.
Ne mogu za to nikoga optuživati da je nešto obećao, a nije izvršio, ali je činjenica da se to nije realiziralo. Drugo što smo tražili da se svakako riješi je bilo praćenje financiranja na državnoj razini preko HABOR-a. I taj sustav je zaživio, ali punih 20 mjeseci nakon preuzimanja »3.maja«, odnosno zaživio je de facto u veljači 2015. godine. Najveći dio problema koji su nastali u procesu i koji se tiču kašnjenja isporuke brodova i svega onoga što se na ta kašnjenja nadovezuje, jest taj kasni start. Konkretno, krenuli smo kasnije u izradu brodova jer smo kasnili s avansnim garancijama.
Vrijeme za resetiranje
Što konkretno za brodogradilište znači kašnjenje s avansnom garancijom?
– Kad se potpiše ugovor, dok se ne uplati prvi avans za ključnu opremu, onaj koji daje ključnu opremu ne daje ključne podatke za tu opremu. A kad nemate ključne podatke za opremu, nemoguće je projektirati brod, odnosno projektira se na način da se mnoge stvari moraju pretpostaviti, pa se kasnije ti operativni nacrti moraju prepravljati. S kasnim startom stvorila se gužva u projektnom uredu, a to je rezultiralo kašnjenjima i u daljnjem procesu.
Međutim, mislim da je sad dobro vrijeme da se sve skupa na neki način »resetira«. Ono što smo nesporno dobro napravili, jest to da smo si dali generalno dobru šansu pozicionirajući se na području visokosofisticiranih brodova i kad riješimo još neke pretpostavke ekonomskog karaktera, imat ćemo stabilnu i dobru perspektivu ispred sebe jer smo na tom području postali prepoznatljivi. Kad govorimo o specijalnim brodovima, onda govorimo o dvije odvojene niše. Jedna niša su brodovi za rad na moru, a to su dredgeri, hoperi i jack-up platforme, odnosno više-manje ono što smo u zadnje vrijeme gradili u Uljaniku, dok su druga niša kruzeri.
Zastupnica Strenja Linić izrazila je sumnju da je državni novac uplaćen »3.maju« korišten za pozajmice društvima unutar Uljanik grupe. Kako to komentirate?
– Novac koji je iz države došao u »3.maj« potrošen je bilančno po lipama u ono za što je bio namijenjen, odnosno tamo gdje je i trebao biti potrošen. Izvan toga, »3.maj« smo ipak uspjeli podići na nekakav output i u tom razdoblju o kojem razgovaramo je imao više od 1,8 milijardi kuna prihoda od prodaje, odnosno prihode izvan programa restrukturiranja. Jedan dio tog novca smo koristili za pozajmice unutar sustava jer je »3.maj« integriran unutar sustava i problemi u sustavu bi značili i probleme u samom 3.maju. Te pozajmice su uredno evidentirane u bilanci, uredno tamo stoje i nitko nije otkrio ništa novo jer ništa nismo ni skrivali. Bilance se objavljuju na burzi kvartalno i sve je to tamo vidljivo. Namjera je to vratiti u što skorije vrijeme.
Isto tako provlači se, rekao bih i zločesto, jer svi znaju da to nije tako, informacija da »3.maj« danas nema ugovora za nove gradnje. Istina je da »3.maj« nema ugovore na »3.maju« jer ih je problem ugovoriti na njih, ali zato postoje ugovori na Uljaniku d.d. koji se dijele na oba brodogradilišta. »3.maj« je nakon realizacije integracije u Uljanik grupu dobio dio nadgradnje koji je središnji za čitavu grupu, odnosno isti model vrijedi za oba brodogradilišta. Ta nadgradnja – projekt, planiranje, razrada, konstrukcija, sve je na Grupi i zbog toga postoji veza i funkcionalna isprepletenost unutar nje. Radi se o istoj djelatnosti, »3.maj« je integriran u Grupu i bez te integracije ne bi opstao.
Nismo nudili mjenice
U medijima se spominju i regresne mjenice, odnosno poslovanje Uljanika po modelu Agrokora. Jeste li dobavljačima i kooperantima nudili takav način naplate potraživanja?
– Mjenice nismo nikad koristili na način na koji ih je koristio Agrokor kako nam se pokušava imputirati. U poslu s dobavljačima koristili smo, na zahtjev dobavljača, faktoring za naplatu jednog dijela naših obaveza prijevremeno ili za naplatu potraživanja kad smo kasnili zbog problema u financiranju, ali nikad niti smo radili, niti smo nudili mjenice na način kako se to radilo u Agrokoru. To nije bila politika društva, a oni koji tvrde da su se s time sretali u poslovanju s Uljanikom, neka imenom i prezimenom kažu tko im je to nudio.
Je li danas »3.maj« društvo koje je u lošijoj poziciji nego što je bio 2012. godine?
– Godine 2012. »3.maj« je dovršavao jedan asfalter koji je gradio od prije, a u knjizi narudžbi imao je nekoliko barži koje se ne mogu usporediti s brodom jer nemaju veze s brodom i nije mogao ugovoriti ništa. Danas je »3.maj« u outputu nešto iznad dva broda, što još uvijek nije dovoljno i manje je od ona tri koje smo im bili namijenili, ali za to postoje i objektivni i subjektivni razlozi, među kojima su najvažniji ono spomenuto kašnjenje avansnih jamstava. Cilj restrukturiranja i privatizacije »3.maja« je bio da »3.maj« bude u stanju i dalje postojati nakon okončanja postupka restrukturiranja i to je definitivno postignuto.
Danas »3.maj« postoji i funkcionira. Imamo određenih problema koji su se reflektirali na cijelo Društvo koje živi i posluje u Hrvatskoj i imamo problema kao i mnogi drugi sustavi. Zbog tih problema smo se, smatram, neopravdano našli na meti javnih prozivki zbog kojih jako puno energije u zadnje vrijeme moramo ulagati kako bi poslovne partnere uvjeravali da njihovi interesi u sklapanju ugovora s nama i odabirom naših brodogradilišta neće biti ugroženi.
Premalo stručnih radnika
Kakva je situacija s radnom snagom? Ima li dovoljno kvalificiranih radnika za poslove koje trebate u brodogradnji?
– Nema dovoljno radne snage, pogotovo stručne radne snage. Prema tome, ono što mogu reći već danas je da ćemo, u sklopu programa restrukturiranja koji se radio duže vremena, a sada je dovršen, definitivno smanjiti kapacitete i da ćemo se koncentrirati jedino i isključivo na visokosofisticirane brodove koji će nam dati opstojnost na tržištu, uz diverzifikaciju djelatnosti. To reduciranje kapaciteta će nam dati daha da zadržimo stručnu radnu snagu jer problem je kada postoji broj, a ne postoji stručnost. Nažalost, danas je situacija takva da među 6.500 ljudi u što su ubrojeni i kooperanti, nisu svi na potrebnoj razini stručnosti. U Uljaniku imamo znanje, ali ono nije toliko široko rasprostranjeno. Upravo zato idemo na program u kojem je znanje apsolutno bitno, ali uz manji broj ljudi i manji output koji će imati veći efekt, koji je bolje plaćen i koji će moći izdržavati te ljude. Želimo se fokusirati na ono u čemu smo najjači.
Smanjenja broja radnika u grupi definitivno neće biti na osnovi otpuštanja, već kao i do sada temeljem sustavnog upravljanja dobnim odlascima, prekvalifikacijama, promjenom modela organizacije te naravno smanjenjem kooperacije. Ništa od tog se ne može i neće događati preko noći.
Prema ugovoru, Uljanik je imao obvezu na lokaciji Rijeka, dakle unutar »3.maja« i ostalim društvima u sastavu Uljanik grupe, imati zaposlenih 1.100 ljudi. Mi smo samo u brodogradilištu zadržali 1.380 zaposlenika, a ukupno na lokaciji Rijeka zapošljavamo gotovo 1.700 ljudi, što je dakle gotovo trećina zaposlenih više nego što nam je bila obveza.
