Kraj prošle godine bio je određen kao približan rok za primopredaju prvog od pet naručenih ophodnih brodova za potrebe Ministarstva obrane, odnosno Obalne straže.
Ugovoreni su krajem 2014. godine, a prvi je brod trebao biti predan krajem ožujka 2016. godine., no niti jedan još nije u sastavu HRM-a čiji je Obalna straža dio.
S predviđenom flotom novih brodova, dobili bi jednu od modernijih i opremljenijih Obalnih straža sposobnu za potpunu kontrolu i zaštitu našeg mora, kako teritorijalnih voda tako i proglašenog Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa.
No, brodova još nema. Nakon porinuća prvog u lipnju prošle godine, u tijeku je, prema neslužbenim informacijama, opremanje unutrašnjosti i montaža naoružanja i navigacijske opreme, nakon čega treba pristupiti završnim testiranjima broda kako bi se utvrdilo postiže li tražene karakteristike. Prema najavama iz prošlog lipnja, brod je trebao biti predan tri mjeseca nakon porinuća, dakle u rujnu prošle godine.
Projekt flote brodova za Obalnu stražu vrijedan nešto manje od 400 milijuna kuna bio je planiran kako bi Hrvatska stekla sposobnost kontrole i nadzora proglašenog Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa.
Trenutno Obalna straža raspolaže s četiri ophodna i dva školska broda naslijeđena od JNA. Kako je riječ o vojnim brodovima, i već prilično potrošenih resursa, njihova upotreba u svrhe nadzora kakvog bi trebala provoditi Obalna straža prilično je ograničena.
Posao Obalne straže trebao bi obuhvaćati, pored sigurnosnog nadzora i sprječavanja krijumčarenja, i poslove kontrole ribarskih brodova i ribarskih alata te akcije potrage i spašavanja.
Određeni broj pripadnika Obalne straže, uz djelatnike Lučkih kapetanija i pomorske policije, prošle je godine prošao obuku i licenciran je pred EU za obavljanje poslova ribarske inspekcije. Za detaljnije inspekcije, pak, Obalna straža trebala bi na svojim brodovima ugostiti specijalizirane ribarske inspektore.
S novim brodovima, na kraju, Obalna straža trebala bi pružiti logistiku i znanstvenicima u prikupljanju podataka o Jadranskom moru, što je Hrvatska obvezna činiti s obzirom na to da je proglašenjem Zerpa taj prostor postao europskim vodama.
Naručena flota trebala bi ispuniti sve te zahtjeve. No, činjenica je da brodovi kronično kasne, a u međuvremenu su u splitskom škveru na samom projektu izvršili niz izmjena što je i razlog kašnjenja, barem po do sada dostupnim informacijama.
Brod je produljen za metar i pol, ugrađen je veći propeler i zato su izvršene preinake na krmi, ugrađeni su bočni i perajični aktivni stabilizatori, a brod je građen od čelika povišene čvrstoće 4 – 6 milimetara, čime je također smanjena težina broda.
Sve to da bi se postigle tražene referencije, brzina od 28 čvorova pri 90 posto ukupne snage motora. Brodograđevni stručnjaci su za “Slobodnu” ranije komentirali kako se da naslutiti da većina preinaka proizlazi iz ugradnje težeg i jeftinijeg Caterpillar motora, umjesto lakšeg i skupljeg MTU motora.
Bilo kako bilo, zbog preinaka na projektu trebalo je provesti novo testiranje modela, nakon toga izmijeniti i proizvodnu dokumentaciju. U škveru su pak tvrdili da su preinakama poboljšali odlike broda koji bi s jednim ukrcajem goriva trebao preploviti 1000 nautičkih milja, uz nemale uštede goriva u odnosu na originalni projekt, a trebao bi moći ploviti u nepovoljnijim vremenskim uvjetima u odnosu na original.
Svi ti podaci lijepo zvuče, no jedna je osnovna nepoznanica: kada će se to dogoditi. Iz škvera na to pitanje, unatoč poslanom upitu, nisu odgovorili.
