Poznato je da su na mnogim brodovima bili kućni ljubimci, no Bamse je bio poseban.
Bernardinac imena Bamse, što na norveškom znači plišani medvjedić, u povijesti je ostao upamćen kao omiljeni član posade broda „Thorodd“ koji je čuvao posadu, spasio dva života i bio vjeran pratitelj kapetana Erlinga Hafta.
Tijekom Drugog svjetskog rata, prije pada Norveške, kapetan i njegova posada na „Thoroddu“ uspjeli su pobjeći u Veliku Britaniju. Brod je bio stacioniran u Dundeeju i Montroseu u Škotskoj i bio je korišten kao minolovac.
Kapetan je sa sobom poveo Bamsea i tako je službeno postao član Kraljevske norveške mornarice – maskota broda. Posada ga je odmah prihvatila, a Bamse im je postao čuvar. Tijekom akcije čuvao bi stražu na mostu, nosio čeličnu kacigu i ne bi napuštao svoj položaj sve dok ne bi bio siguran da je sve u redu. Za vrijeme kad nije bio na dužnosti otišao bi na kopno i skitao uokolo, noseći mornarsku ogrlicu i kapu te je ubrzo postao omiljen i među građanima. Posada mu je čak kupila i propusnicu za autobus koju je nosio oko vrata. Naime, često se znao sam voziti autobusom i sjediti na gornjoj platformi gdje mu je to bilo dopušteno.
Bamse je dobro znao u koje pubove zalazi posade i vrijeme kada su se morali vratiti na brod. Držao bi ih na oku i pazio da se na vrijeme vrate na dužnost. Ako bi se katkad dogodila tučnjava u pubu u koju je bio uključen netko od članova posade, stavio bi svoje prednje šape na njega i odmah zaustavio daljnju borbu te ga poveo na brod. Ponekad je Bamse uživao u pivu sa svojim dečkima. Jednom se prigodom mačka iz puba izležavala na šanku gdje je on inače uobičavao sjediti i Bamse je ustao i ležerno šapom gurnuo mačku kako bi napravio mjesta za svoju zdjelicu piva.
Da Bamse nije bio običan pas pokazuje i slučaj kada se spasio živote dvojice muškaraca. Jedan od njih bio je zapovjednik Nilsen. Šetajući uz rivu, zapovjednika je napao čovjek s nožem. Bamse je vidio napad, zapriječio mu prolaz na pristanište i gurnuo napadača u more. U drugom je slučaju jedan od članova posade bio pijan i pao je s broda u more. Bamse je bio jedini koji je to vidio i svojim je glasnim lajanjem upozorio ostale članove posade. Skočio je u more i pokušao zadržati čovjeka na površini sve dok ih obojicu nisu izvukli.
Posada je neizmjerno voljela Bamsea. Kad je kapetan Hafto bio premješten na drugi brod, posada je odbila vratiti se na „Thorodd“, osim ako kapetan pristane ostaviti Bamsea s njima. Hafto je naposljetku pristao pod uvjetom da mu Bamse bude vraćen kada rat završi.
Nažalost, 22. srpnja 1944. Bamse je umro od zatajenja srca u Montroseu. Imao je oko sedam godina. Pokopan je sa svim vojnim počastima u pješčanim dinama na obali rijeke Esk u škotskom Montroseu. Pokopu su bili prisutni norveški pomorci, pripadnici mornarice i građani. Čak su i škole taj dan bile zatvorene kako bi stotine djece mogle prisustvovati sprovodu tog iznimnog psa.
Evelyn Le Chene je u svojoj knjizi „Nijemi heroj“ opisala učinak Bamseove smrti.
“Odrasli muškarci koji su stoički podnijeli okrutni rat, odvajanje od svojih obitelji, ozbiljne gubitke i progonstvo iz svoje zemlje otvoreno su plakali. Bol zbog gubitka nije se ograničila samo na „Thorodd“, već je odzvanjala posvuda – u pomorskim skladištima, autobusima i svim lokalnim školama. Nije moglo biti čvršće veze između dvaju naroda, Norvežana i Škota, čvršće nego one koju je stvorio Bamse”.
30. rujna 1984. Bamse je posthumno dobio posebnu nagradu za pse Norges Hundeorden za ratne zasluge na „Thoroddu“ od 9. veljače 1940. do svoje smrti 22. srpnja 1944., a prije toga bio je nagrađen priznanjem English Dickin Medal (Viktorijin križ za pse).
Bamseu je posthumno 2006. godine dodijeljena zlatna medalja PDSA za njegova iznimna djela hrabrosti i predanosti dužnosti. Jedina životinja iz Drugog svjetskog rata koja je dobila tu čast. Kći kapetana Hafta, Vigdis, primila je medalju u ime Bamsea. Iste godine princ Andrew otkrio Bamseov kip u ulici Wharf u Montroseu. Svakih 10 godina, norveška mornarica šalje brod u Škotsku kako bi održala prigodnu svečanost za Bamsea.
Mještani se i danas brinu za njegov grob koji ima veliki bijeli križ s njegovim imenom obojanim u plavo i tekst koji ga prikazuje kao vjernog prijatelja svima koji su služili na norveškim brodovima.
