Postoji u svijetu dobra, stara pomorska tradicija prelaska ekvatora, imaginarne, ali vrlo jasne linije koja dijeli planet Zemlju na dvije polutke. Prema utvrđenoj tradiciji na brodovima, bilo da se radi o trgovačkom ili ratnom brodu, svi mladi pomorci koji prelaze ekvator po prvi put moraju proći ritual „krštenja“. Obred, koji prolaze članovi posade koji dosad još nisu prešli granicu između sjevera i juga, jedan je od najzanimljivijih i najveselijih događaja u životu na brodu. Bog mora Neptun „dolazi“ na brod i nakon kraćeg razgovora s kapetanom ima pravo na palubi „krstiti“ pomorca koji je po prvi put posjetio njegov posjed.
Kako je zapravo došlo do tog zanimljivog rituala? U doba jedrenjaka, kada nisu postojali motori s unutarnjim izgaranjem, vjetar je bio motor svih brodova. U nekim područjima na zemljopisnoj širini ekvatora gdje nije bilo jakih vjetrova moreplovci nisu znali kako ploviti bez njega te su dulje vrijeme plutali na morskoj površini. Kako im je polako nestajalo zaliha hrane i svježe vode za piće mornari su se, ne mogavši podnijeti besposlenost i čekanje povoljnog vjetra, okretali k bogovima, odnosno onom glavnom – Neptunu, bogu mora. Izmislili su svoj vlastiti blagdan čiji je cilj bio zadovoljiti morskog kralja i tražiti njegovu naklonost. I tako je nastao ovaj zanimljiv ritual.
Danas, mnogo godina kasnije, iako postoji moderna brodogradnja i brodu nije potreban vjetar za njegovu plovidbu, svečanost u čast Neptuna nije izgubila na važnosti. Na svim brodovima koji plove pod zastavama različitih država, obični mornari i njihovi zapovjednici i dalje nastavljaju tradiciju drevnog obreda. Opasnost prelaska ekvatora je prošla, no ritual je ostao zahvaljujući pomorskoj tradiciji.
Moderni obred inicijacije mladog pomorca zapravo je čisti kazališni nastup. I nekad i danas na palubama brodova trgovačke i ratne mornarice pojavljuje se vladar mora i rigorozno obavlja obred krštenja. Naravno, svaki brod ima svoje kazališta i ova se ceremonija nadopunjava raznim detaljima, ovisno o brodskoj posadi. Na putničkim i vojnim brodovima gdje je mnogo članova posade postoji i često se pojavljuju i druge uloge uz samog Neptuna. Tu mogu biti njegova žena, Salacija, njihov sin Triton, a ponekad se tu mogu naći i uloge za vjetrove – monsun, pasat ili uragan. Same uloge ovise o volji brodske posade.
Prema uputama kapetana tri dana prije svečanog događanja, posada dobiva priliku da se pripremi za prelazak ekvatora. Kostimi se izrađuju od priručnih sredstava i odjeće na brodu.
Na samom početku novak mora proći „čistilište“ koje može biti puno čađe, mazute ili slično. Kada pronađu žrtvu počinje komedija koja se sastoji od Neptunove rasprave s kapetanom i posadom. Duhovitost posade i gospodara mora, smijeh prisutnih te prijateljska i vesela atmosfera ostavlja na mladog pomorca dojam za čitav život. Nakon „čistilišta“ slijedi samo krštenje koje se, zavisno od maštovitosti članova posade, može sastojati od npr. polijevanja glave ili brijanja velikim mesarskim nožem, koji je za ovu priliku posuđen od brodskog kuhara. Potom se novaka baca u bačvu s morskom vodom gdje mora biti skroz uronjen kako bi se „napio“ slane vode i kako bi se shvatila ozbiljnost događaja. Izbjegavanje krštenja nije moguće jer su „morske sile“ jače i uvijek traže onog koji se skriva i, uz opće zadovoljstvo prisutnih, prisilno ga krste.
Nakon što je novak hrabro izdržao sve torture on dobiva pečat Naptuna i potvrdu o uspješnosti rituala na kojoj je upisana zemljopisna širina, duljina, datum, mjesec, godina i vrijeme te državljanstvo, ime broda i ime kojim je kršten novopečeni „morski car“. Potpis Neptuna je pečat broda ili neki drugi potpis, specijalno osmišljen za ovu prilgodu.
Mnogi iskusni pomorci savjetuju da se ovaj važan dokument uvijek nosi sa sobom na putovanje kako bi mogao dokazati svoj „identitet“. Ukoliko pomorac kaže da ga ima kod kuće, ali da ga je zaboravio to neće zadovoljiti Neptuna i njegovu pratnju tako da bi ponovno mogao proći sve „radosti“ svečanog obreda.
Potom morski car čestita posadi i srdačno ih poziva u južne posjede njegova kraljevsta, omogućuje brodu nastavak plovidbe, obećavajući da će mu podariti povoljan vjetar na ruti.
Po završetku rituala i pljeska glumcima očekuje se nastavak gozbe i obično se organiziraju zabave uz roštilj, poneku čašicu alkohola te pjesmu i dobro raspoloženje.