Mnogo je brodova izgubljeno na moru, a jedna od takvih priča je i ona o brodu „Stuart“. Taj je bark stradao 6. travnja 1901. godine na sjevernoj obali Porth Ty Mawra (blizu Porth Colmona) u maglovito kišno jutro.
„Stuart“ je isplovio na Veliki petak iz Liverpoola za Novi Zeland s teretom porculana, whiskyja i općeg tereta koji je, između ostalog, uključivao glasovire i bale pamuka. U vrijeme kad je napuštao Mersey morali su ga vući sve do Holyheada zbog oštrog zapadnog vjetra, a potom je lagano krenuo prema irskoj obali i dalje prema Llynu. Obično bi krenuo na južnu stranu otoka Bardsey i u relativnu sigurnost u zaljeva Cardigan, ali uz plimu i zapadni vjetar brod se našao na pogrešnoj strani poluotoka. Posada to pak nije mogla znati jer jedino što je koristila za navigaciju bili su kompas i zapisi u brodskom dnevniku koji su im davali samo smjer, ali ne i položaj.
Neki kažu da se brod nasukao kod Sorrenta jer se našao u oluji, drugi navode da je razlog nesreće bilo neiskustvo posade, a to je išlo u prilog osiguravajućim društvima koja su to koristila kao izgovor da okrive pojedince, a ne brodarske tvrtke.
Pravi razog nesreće bio je to što se pomorstvo u to doba jako oslanjalo na povoljne vremenske prilike i puno sreće, koju posada „Stuarta“ toga dana nije imala. Pomoću navigacijskih pomagala koje posada danas ima – radari, satelitska navigacija i precizna vremenska prognoza – nije problem ploviti morem, no nekada je bilo mnogo teže.
„Stuart“ se nasukao na stijene u ranim jutarnjim satima uskrsne nedjelje, ali srećom za posadu, ovaj je dio poluotoka Llyn imao mnogo pristupačniju obalu nego druga strana prema Bardseyju. Tako su se kapetan Robert Hichinson i njegova posada, koju je činilo 18 članova,uspjeli dokopati kopna bez ikakvih ozljeda ili gubitka života. U zoru su uspjeli samo konstatirati da je situacija potpuno beznadna.
Kako se brod nasukao na obali mnogi su lokalni stanovnici ubrzo shvatili što je „Stuart“ prevozio i krenuli „pomoći“ oko tereta. Boce i bačve alkohola vrlo su brzo nestale, a prema pričanjima neki od lokalnih stanovnika bili su danima pod njegovim utjecajem te se ni mjesecima kasnije nisu mogli sjetiti gdje su ih zakopali. Žene bi nosile boce u svojim dugim gaćama kako se ne bi primijetilo da kriju alkohol, a da ljudi nisu bili željni samo dobrog pića, govori i činjenica da je postojalo izvješće da je jedan od muškaraca ozlijedio leđa pokušavajući nositi glasovir uz liticu.
Što se pak tiče pamuka, njega je odnijela plima, a u jednom se izvješću navodilo da je jedna bala pronađena na obali kod Bardseyja te da je na njoj sjedio štakor. Glodavac je otkrio učinkovit način napuštanja broda, no jedan od otočana ga je uočio i odmah ustrijelio.
Mnoge pjesme i balade napisane su o toj prigodi, a uz oštre propovijedi, osuđivalo se ponašanje masa koje su iskorištavale besplatne darove s broda. Do danas mnogi lokalni domaćini imaju ormariće ukrašene porculanom, a neka seoska gospodarstva kuhinjske stolove i neobičnu bocu viskija koja još nije otvorena.
