Kasno popodne u splitskom škveru nema puno radnika druge smjene. Nekad je možda i bilo, nekad su s navoza Brodosplita izlazili giganti poput »Amorelle«. Tad je međutim brodogradilište poslovalo s gubitcima koji su se mjerili u desecima milijuna. Posljednjih pet godina porinuta su dva »prava« broda, te još deset i 12 trupova za »Kriljane«, mjesto pored Splita s najviše turističkih jahti po glavi stanovnika u Hrvatskoj pa i šire. Otkad je vlasnik postao Tomislav Debeljak, odnosno DIV grupa, poslovi se ugovaraju isključivo po ključu profitabilnosti. Ili barem »čvrste nule«. Tako nam barem kažu upoznati sa stanjem u Brodosplitu, piše Novi list.
Situacija pak oko Uljanika i »3. maja« je neveseo razlog za razgovor s Debeljakom, koji je ne tako davno pokušao postati strateškim partnerom u ta dva škvera. Upravo nam Debeljak otvara vrata Uprave, u 17.30 sati nema više ni tajnica.
– Ima energije za deset ljudi, pomalo sa strahopoštovanjem govore zaposlenici o ocu devetero djece…
Bolja startna pozicija
Konkretno, što je bila vaša ponuda kada se birao strateški partner i na koncu odabrao Danko Končar?
– Kako se u Odluci Skupštine Uljanika i tražilo, u pismu namjere DIV grupa iskazala je spremnost za dokapitalizaciju Uljanika do najvećeg određenog iznosa od 302 milijuna kuna. Time je ispunila uvjet koji se tražio. Podrazumijevalo se obavljanje dubinskog snimanja tvrtke što je sasvim normalno i uobičajeno pri ovakvim transakcijama. Osim toga, potaknuti zaključcima Gospodarsko-socijalnog vijeća Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, što je održana neposredno prije roka za dostavu pisama namjere, osim dokapitalizacije kao dodatnu opciju ponudili smo otkup udjela Uljanika u »3. maju« za iznos do 380 milijuna kuna, te otkup dionica »Viktora Lenca«. Iako je Uljanik prilikom preuzimanja platio »3. maj« jednu kunu, mi smo im za njega ponudili 380 milijuna, čime se moglo vratiti dug »3. maju«. Po nama je to bila mogućnost spašavanja riječkog škvera, a ponudili smo i ubacivanje dodatne likvidnosti u Uljanik otkupom dionica »Viktora Lenca« jer smo već tada procijenili da će sustav ostati bez novaca za plaće. Tada smo mislili da uprava Uljanika nije prepoznala mogućnost da se riješi problem koji ima s pozajmicom od »3. maja«, te da se riječkom škveru omogući nastavak poslovanja neopterećen budućnosti Uljanika i njegovim restrukturiranjem. A danas je jasno da nisu ni imali namjeru vratiti tu pozajmicu pa im naša ponuda nije bila prihvatljiva.
Uprava Uljanika je to nedvosmisleno potvrdila reagiranjem na navodno netočne objave u medijima koje je su 29. kolovoza 2018. uputili Zagrebačkoj burzi. U tom reagiranju, decidirano među ostalim navode da im ponuda DIV grupe nije bila prihvatljiva, jer bi ona, u slučaju izbora za strateškog partnera, »stekla poziciju za trenutnu naplatu potraživanja pozajmice »3. maja« prema Uljanik društvima Uljanik Grupe«. Tako doslovno piše!
Podsjetimo se da je »3. maj« prije privatizacije 2013. godine bio u boljoj startnoj poziciji za dvije milijarde kuna od Brodosplita. Tada je »3. maj« bio jedno od najboljih brodogradilišta u Hrvatskoj po produktivnosti koji je uz sebe imao i veliki broj vrlo dobrih projektantskih kuća. Gdje je sav taj novac otišao, bit će zanimljivo istražiti. Cijelo ovo vrijeme sam shvaćao da je »3. maj« prodajom Uljaniku ušao u slijepu ulicu, da su u potpunosti Uljaniku prepustili svoju sudbinu, najprije preusmjeravajući svoju likvidnost kao i sve svoje vitalne funkcije, posebice prodaju čime su postali podugovaratelj svom vlasniku ili drugim dijelovima Uljanik grupe po netransfernim cijenama što je rezultiralo gubicima i financijskom slabljenju »3. maja«, kako vidimo, do pred totalni kolaps. Umjesto da su prihvatili našu ponudu za »3. maj« i dalje se kockaju s njegovom sudbinom.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
