Dok se građani Hrvatske uzrujavaju, mahom, oko toga hoće li biti dovoljno kvasca i brašna u trgovinama, a Republika Hrvatska time hoće li, u slučaju većega broja oboljelih, imati dostatan broj kreveta u sustavu i tako lošega zdravstva, sile svijeta vode jednu drugačiju bitku. Ona je energetska, proizvodna i transportna.
Energetska bitka je prisutna jer je Kina najveći svjetski uvoznik nafte s brojkom od 10 000 000 barela u svega dvadeset i četiri sata. To je brojka koju Hrvatska potroši u ravno godinu dana. Uz sam pad proizvodnje, odnosno potražnje za proizvodima iz Kine, također su otkazane i tisuće, a uskoro i stotine tisuća letova, naročito prema Kini, odakle je, sada već pandemija, i krenula. Sve je to dovelo do pada cijena nafte za preko dvadeset posto. Hrvatski građani taj pad, naravno, nisu osjetili. Međunarodna agencija za energetiku očekuje da će se u 2020. godini potražnja za naftom prvi put smanjiti nakon recesijske 2015. godine koja je bila refleksija globalne krize. Sve to vodi ka eskalaciji rata za prevlast na tržištu nafte. Upravo na tom tržištu, zemlje Perzijskoga zaljeva, a ponajviše zemlje Arabijskog poluotoka, proizvode naftu uz najniže troškove i tako konkuriraju valutnom ratu Sjedinjenih Američkih Država, te Rusiji koja svoje gospodarstvo temelji na prosječnoj cijeni od okvirnih četrdeset dolara za barel nafte. U najvećem problemu, u slučaju eskalacije rata cijena nafte, bit će Saudijska Arabija, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati jer je njima potrebna viša cijena nafte kako bi svoje proračune doveli u ravnotežno stanje, odnosno oni ovise striktno o nafti. Zbog oštrih sankcija poglavara SAD-a, Donalda Trumpa, koji ne preže ni pred čim, zemlje ovisne o nafti žive u strahu. Uz zemlje Perzijskog zaljeva, tu su još Libija i Venezuela. Pad cijena nafte reflektira se i na Sjedinjene Američke, no ne izravno u tolikoj mjeri koliko i na ostatak spomenutih. Građani SAD-a se iz osobnih razloga vesele padu cijena jer se on automatski reflektira na maloprodaju energenata, što nije slučaj u Hrvatskoj gdje veći udio cijene pada na poreze i dodatke, no na samu vrijednost nafte. Usprkos određenim gubitcima, Sjedinjene Američke Države očekuje rast jer Trump vraća korporacije u domenu njihovoga nastanka.
Najveći pobjednik proizvodnoga rata, uz SAD, jest Turska. Kina je do sada proizvodila sitnih automobilskih komponenti u vrijednosti 30 milijardi dolara, a Turska u vrijednosti 11 milijardi dolara i to ponajviše za luksuzne marke automobila, te joj pad proizvodnje u Kini itekako ide na ruku. Uz autoindustriju, Turska je šesti proizvođač plastike na svijetu, te će pad cijena nafte i blizina glavnih eksploatacijskih žarišta biti od presudne važnosti u daljnjoj proizvodnji. Valja napomenuti da Kina pedeset posto svoje plastike izvozi u SAD, te pad proizvodnje plastike u Kini ide najviše u korist SAD-u zbog vlastitih rezervi nafte. Sve zemlje koje ovise o eksploataciji rudnih bogatstava trenutno nisu u najboljoj poziciji jer je Kina najveći svjetski proizvođač i štedi određeni dio svojih rudnih bogatstava kako bi u budućnosti mogla kontrolirati cijene. To ide na štetu Turskoj čijih 1,3 milijarde dolara u proračunu ovisi o izvozu ruda u Kinu, a pad izvoza iznosi ekstremnih 60% u odnosu na isto razdoblje lani. No to i nije toliko crn scenarij s obzirom na to da da Rusija već usmjerava svoju potražnju upravo na Tursku koja mora povećati proizvodnju željeza i čelika, a raste potražnja i za namještajem, voćem, povrćem, te poznatim turskim tekstilom koji bi trebao nadomjestiti gubitke na tržištu uzrokovane kineskom mini-krizom. Uz spomenuto, Turska se nameće i u proizvodnji stakla.
Transportna bitka vodi se, trenutno, najvećim dijelom u zraku. Avionske kompanije diljem svijeta otkazuju letove, a države uvode stroge restrikcije za putnike iz zemalja izrazito pogođenih korona virusom. Zanimljivo je da u ovom potencijalnom začetku ekonomskog poleta turske ekonomije, Turska bilježi svega jednoga zaraženoga na svojih 80 000 000 stanovnika. Upravo toliki broj turista posjeti Kinu u godini dana. Turska također planira preoteti dio turista Kini, mahom Europljana, nudeći jeftin smještaj i povoljnu hranu u turskim odmaralištima. Uz otkazane letove, stoje i brodske linije. Brodarstvo nikako ne može postati upitno jer na more otpada 90% svjetskoga transporta, ali zasigurno da bi se osjetio pad kineske proizvodne moći jer je u narednim godinama Kina planirala proizvoditi polovicu svjetske potražnje iz tvornica. Stručnjaci predviđaju da će virus nestati kada temperatura prijeđe određenu granicu, točnije 27°C. Valja imati na pameti da bi se shodno tome težište virusa moglo prebaciti na južnu hemisferu u narednim mjesecima. Da bi se tomu stalo na kraj, u roku od tri mjeseca izraelski znanstvenici će najvjerojatnije pronaći apsolutno efektivno cjepivo protiv korona virusa. Trenutno su najugroženije zemlje Kina, Južna Koreja, Italija i Iran. U svijetu je zabilježeno 130 000 slučajeva zaraženih COVID19 virusom, a 70 000 je već izliječeno, te je 5000 ljudi preminulo od posljedica virusa. Dakle smrtnost s obzirom na broj stanovnika svijeta je 0,000000006 posto, odnosno s obzirom na broj oboljelih je to oko 4%. Sama eskalacija transportne bitke tek slijedi jer se virus na raznim površinama zadržava do devet dana prema riječima stručnjaka, što će reći da bi prigodna bila karantena, odnosno samoizolacija svih i svega na deset dana. Usprkos tomu, mnogi ljudi niti ne znaju da su zaraženi, te je zaraženih vjerojatno već pet puta više no što podaci govore, s obzirom na eksponencijalni rast širenja zaraze. Stoga bi prigodna karantena bila barem tri tjedna, što bi izazvalo potpuni kolaps svjetske ekonomije, a time i velik udar na transportne divove, dok bi mali igrači jednostavno propali.
U žaru ove tri bitke, energetske, proizvodne i transportne, dovodi se u pitanje i kašnjenje ukrcaja, te iskrcaja s brodova, odnosno upitno je hoće li svi pomorci ostvariti potrebna 183 dana plovidbe kako bi izbjegli surovi namet države. O toj problematici još nema niti jedne službene riječi bez obzira na šuškanja o rješenjima koja se čuju već nekoliko dana (op. urednika), jer su hrvatske snage upregnute u rješavanje krucijalnih problema, odnosno problem zbrinjavanja pacijenata i problem hrvatskoga turizma. To je pokazatelj blage neorganiziranosti sustava funkcioniranja države koja u svakome trenu ne skrbi o svima jednako, a o pomorcima, prema njihovim pričama, i inače ne skrbi dovoljno. Pokazatelj je to i da počivanje države na jednoj djelatnosti nije prigodno, pogodno niti primjenjivo. Putnicima iz zemalja zahvaćenih koronom u visokoj mjeri se određuje samoizolacija od četrnaest dana, te će pomorci koji se vrate iz takvih uvjeta biti prisiljeni provesti još dva tjedna odvojeni od svojih obitelji. Tu se postavlja pitanje gdje će i kako će tu samoizolaciju provesti ako posjeduju samo jednu stambenu nekretninu. Bilo bi u redu da im se dani samoizolacije uračunaju u dane plovidbe jer nisu išli na drugi kraj svijeta da bi se fotografirali i plesali sambu na plaži, već su otišli trbuhom za onim kruhom kojeg im matična država nije omogućila.
Takav slijed događaja vodi ka upitnosti upravljanja u kriznim situacijama i održivosti zdravstvenoga sustava. Usprkos velikom broju oboljelih, Južna Koreja je pokazatelj ispravnosti jednoga sustava i solidarnosti među građanima. Korona virus je pojava na koju je stavljen fokus, a u svojoj srži pokazuje spremnost različitih dijelova svijeta na izvanredne situacije, empatiju ljudi prema onima koji ih okružuju, te daje jasnu sliku o tome tko i kako doživljava nove pojave u društvu. Sve se to ogleda kroz svjetsku ekonomiju jer većina ljudi radi, te živi od i za velike, globalne korporacije. I baš zato puk svijeta ne zna je li COVID19 biološko-ekonomski rat SAD-a i Kine, je li ekonomski rat Kine i stranih korporacije na njezinom tlu, je li se razvio sam ili je nekome ispao iz epruvete, te je li enormno opasan ili se tek širi strah, no valja znati da je smrtnost kod osoba starijih od 80 godina gotovo 15 postotnih poena, dok je u slučaju obične gripe ispod 1%. Kako bilo da bilo, korona virus nije najveća prijetnja čovjeku. Najveća prijetnja čovjeku je sam čovjek, a uništava se ponajviše legalnim sredstvima.
