Pomorci koji isporučuju plin, hranu i lijekove prisiljeni su nastaviti raditi. Ne mogu napustiti brod: “Želimo ići kući.”
Kad se početkom prošloga mjeseca kapetan Nilesh Gandhi ukrcao u Kini na tanker, shvatio je da se neće moći iskrcati i otići kući kako je planirao. Morao bi nastaviti raditi, barem do Singapura. Kad je stigao tamo, Singapur je zabranio sve smjene posade, a kad sljedeći tjedan pristane u Šri Lanku, tamošnja vlada zabranit će mu izlaz s broda. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, njegova sljedeća dva zaustavljanja, također zabranjuju članovima posade da izlaze.
Nije sam. Procjenjuje se da je oko 150 000 članova posade s istekom ugovora o radu primorano na nastavak rada na komercijalnim brodovima širom svijeta kako bi ispunili zahtjeve vlada koje su zatvorile svoje granice, a još uvijek žele gorivo, hranu i zalihe. “Želimo ići kući”, rekao je gospodin Gandhi, u telefonskom razgovoru.
Supruga i sin očekivali su ga kući u Mumbaiju u Indiji prije više od mjesec dana. Rekao je da su sedam ostalih članova posade – četiri Indijca i tri Filipinca – na brodu u istoj situaciji. I dalje im se plaća, no članovi posade kažu da bi, s obzirom na izbor, rado odbili novac i vratili se kući.
“To je najvažniji dio,” rekao je gospodin Gandhi. “Oni žele naftu. Ne žele odgađanja. Ne žele nikakve poremećaje. Ali kad je riječ o nama, tu imaju problem. ” Jedna skupina za ljudska prava izjavila je da su je preplavili e-mailovi i tekstovi pomoraca koji su bili prisiljeni ostati na brodu. Mnogo manja skupina uspjela je napustiti brodove, ali ne može se vratiti kući.
“To nije nešto s čime smo se susretali prije”, rekao je David Hammond, izvršni direktor Human Rights At Sea.
