O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Bivši Uljanikovi projektanti izrađuju visokokvalitetne zaštitne proizvode: Pulskoj općoj bolnici će donirati 20 vizira

Udruživši resurse, znanja i stručnost bivši su Uljanikovci Richard Peršić i Vedran Stanišljević odlučili izrađivati zaštitne vizire. Prije mjesec dana javili su se na poziv Ministarstva gospodarstva upućen poduzetnicima koji mogu, između ostalog, proizvesti zaštitnu opremu, ali nisu dobili nikakav odgovor. No, to ih nije pokolebalo. Dosad su prodali vizire u Poreču, Puli, Rijeci i Zagrebu, donacijom svog originalnog proizvoda će pomoći pulskoj bolnici.

Umješne i spretne ruke nekadašnjih Uljanikovih zaposlenika, Puležana Richarda Peršića i Vedrana Stanišljevića izradile su visokokvalitetne zaštitne vizire, a 20 njih će donirati pulskoj općoj bolnici. Naime, nekoć konstruktori-projektanti pulskog brodograditeljskog mastodonta, sada su vlasnici dviju tvrtki: Stanišljevićev Promous usmjeren je na digitalni tisak i promotivne materijale, dočim Peršićev RP Models izrađuje modele i makete za muzeje. Iako je kriza uzrokovana koronavirusom pokucala i na njihova vrata, zaustavila sve narudžbe i dovela ih, još jednom nakon posrnuća Uljanika, u nezavidnu egzistencijalnu situaciju, dvojac nije klonuo duhom. Dapače, zasukali su rukave, prenamijenili djelatnosti svojih poduzeća te u nekadašnjoj, i dalje živopisnoj Uljanikovoj maketarnici započeli s izradom zaštitne opreme.

“Snalazimo se. Borimo se za svaku lipu. Ne bismo se bavili izradom maski da situacija nije ovakva kakva jest. No bez obzira na sve, izuzetno nam je drago što možemo pomoći bolnici. To je sada najbitnije”, govori Stanišljević.

On je u Uljaniku proveo četvrt stoljeća. Njegov kolega tek koju godinu manje. Zajedno su gradili brodove gotovo dva desetljeća. Pulsko brodogradilište napustili su među zadnjima. Nevoljko i u nadi da će se jednog dana ipak vratiti na staro radno mjesto. Firme su osnovali koncem prošle godine. No taman kad se posao trebao zalaufati, sve je stalo. Stanišljević pojašnjava da su ovi proljetni mjeseci za njihove tek otvorene obrte trebali biti svojevrstan vjetar u leđa. Predsezona je vrijeme kada ljudi dodatno ulažu u svoje turističke ponude. Doduše, nije baš u potpunosti sve utihnulo. Nešto malo posla još uvijek ima, lijeno se i sporo kotrlja. Ipak, većina klijenata na kraju, priznaje, odustane od narudžbe. Sezona je neizvjesna i nitko ne želi srljati u investicije.

Udruživši, dakle, resurse, znanja i stručnost bivši su Uljanikovci odlučili izrađivati zaštitne vizire. Ministarstvo gospodarstva je prije otprilike mjesec dana, podsjeća Peršić, od poduzetnika koji mogu proizvesti ili dobaviti medicinsku opremu, dezinfekcijska sredstva i drugi potrebni materijal zatražilo da se jave na poziv. Dvojac se prijavio s oduševljenjem, međutim entuzijazam je splasnuo veoma brzo. Nažalost, nikada nisu dobili nikakvu povratnu informaciju. No, niti to ih nije pokolebalo u naumu da ne provode dane doma skrštenih ruku. Dosad su, naime, već prodali stotinjak zaštitnih vizira raznim ljekarnama, veterinarskim stanicama, ordinacijama dentalne medicine te frizerskim salonima u Poreču, Puli i Rijeci, a jedna je pošiljka otišla i na adresu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Također, u planu im je u skorašnje vrijeme započeti i proizvodnju zaštitnih pregrada.

Stvorili vlastiti, originalni proizvod

Peršić, koji je inače i predsjednik udruge Klub maketara Pula – 2004 putem koje djecu školske i predškolske dobi izučava zanatu izrade maketa, ističe da svoj unikatan proizvod ne izrađuju pomoću 3D printera, već laserskim CO2 rezačem. Kompletno oblikovanje svakog pojedinačnog vizira prosječno traje deset minuta. Osim što teže samo 100 grama, podesivi su, elegantnog dizajna, elastični, a ujedno su izuzetno čvrste konstrukcije zbog čega su pogodni za višekratnu upotrebu. Moguće ih je, nastavlja Peršić, s lakoćom dezinficirati alkoholom ili u mlakoj vodi. Od ostalih na tržištu se, kaže, razlikuje po materijalu. Prednje staklo vizira izrađeno je, pojašnjava, od PET folije debljine 0,5 milimetara, a nosači su od pleksistakla.

“To je baš naš proizvod. Naša ideja. Nismo nikoga kopirali. Radili smo ga od nule. Testirali smo ih na članovima obitelji tri tjedna. Nisu robusni poput ostalih vizira koji se trenutno prodaju. Naime, zaista je nezgodno tih kilu i pol, koliko uobičajeno teže, nositi na glavi dulje vrijeme. Ovi su laganiji, a može ih nositi bilo tko: poštar, policajac, vatrogasci, blagajnici, frizeri”, govori.

Vizire iz Uljanikove radione je moguće naručiti na telefonske brojeve 091/544 6245 i 098/187 7306. Cijena svakog proizvoda iznosi 50 kuna bez PDV-a.

“To je cijena kojom ćemo zaraditi malo, zaista sitno. Tek toliko da u ovoj teškoj situaciji možemo preživjeti, a istovremeno se nastaviti baviti onime u čemu smo najbolji”, zaključuje Stanišljević.

Udruživši resurse, znanja i stručnost bivši su Uljanikovci Richard Peršić i Vedran Stanišljević odlučili izrađivati zaštitne vizire. Prije mjesec dana javili su se na poziv Ministarstva gospodarstva upućen poduzetnicima koji mogu, između ostalog, proizvesti zaštitnu opremu, ali nisu dobili nikakav odgovor. No, to ih nije pokolebalo. Dosad su prodali vizire u Poreču, Puli, Rijeci i Zagrebu, donacijom svog originalnog proizvoda će pomoći pulskoj bolnici.

Umješne i spretne ruke nekadašnjih Uljanikovih zaposlenika, Puležana Richarda Peršića i Vedrana Stanišljevića izradile su visokokvalitetne zaštitne vizire, a 20 njih će donirati pulskoj općoj bolnici. Naime, nekoć konstruktori-projektanti pulskog brodograditeljskog mastodonta, sada su vlasnici dviju tvrtki: Stanišljevićev Promous usmjeren je na digitalni tisak i promotivne materijale, dočim Peršićev RP Models izrađuje modele i makete za muzeje. Iako je kriza uzrokovana koronavirusom pokucala i na njihova vrata, zaustavila sve narudžbe i dovela ih, još jednom nakon posrnuća Uljanika, u nezavidnu egzistencijalnu situaciju, dvojac nije klonuo duhom. Dapače, zasukali su rukave, prenamijenili djelatnosti svojih poduzeća te u nekadašnjoj, i dalje živopisnoj Uljanikovoj maketarnici započeli s izradom zaštitne opreme.

“Snalazimo se. Borimo se za svaku lipu. Ne bismo se bavili izradom maski da situacija nije ovakva kakva jest. No bez obzira na sve, izuzetno nam je drago što možemo pomoći bolnici. To je sada najbitnije”, govori Stanišljević.

On je u Uljaniku proveo četvrt stoljeća. Njegov kolega tek koju godinu manje. Zajedno su gradili brodove gotovo dva desetljeća. Pulsko brodogradilište napustili su među zadnjima. Nevoljko i u nadi da će se jednog dana ipak vratiti na staro radno mjesto. Firme su osnovali koncem prošle godine. No taman kad se posao trebao zalaufati, sve je stalo. Stanišljević pojašnjava da su ovi proljetni mjeseci za njihove tek otvorene obrte trebali biti svojevrstan vjetar u leđa. Predsezona je vrijeme kada ljudi dodatno ulažu u svoje turističke ponude. Doduše, nije baš u potpunosti sve utihnulo. Nešto malo posla još uvijek ima, lijeno se i sporo kotrlja. Ipak, većina klijenata na kraju, priznaje, odustane od narudžbe. Sezona je neizvjesna i nitko ne želi srljati u investicije.

Udruživši, dakle, resurse, znanja i stručnost bivši su Uljanikovci odlučili izrađivati zaštitne vizire. Ministarstvo gospodarstva je prije otprilike mjesec dana, podsjeća Peršić, od poduzetnika koji mogu proizvesti ili dobaviti medicinsku opremu, dezinfekcijska sredstva i drugi potrebni materijal zatražilo da se jave na poziv. Dvojac se prijavio s oduševljenjem, međutim entuzijazam je splasnuo veoma brzo. Nažalost, nikada nisu dobili nikakvu povratnu informaciju. No, niti to ih nije pokolebalo u naumu da ne provode dane doma skrštenih ruku. Dosad su, naime, već prodali stotinjak zaštitnih vizira raznim ljekarnama, veterinarskim stanicama, ordinacijama dentalne medicine te frizerskim salonima u Poreču, Puli i Rijeci, a jedna je pošiljka otišla i na adresu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Također, u planu im je u skorašnje vrijeme započeti i proizvodnju zaštitnih pregrada.

Stvorili vlastiti, originalni proizvod

Peršić, koji je inače i predsjednik udruge Klub maketara Pula – 2004 putem koje djecu školske i predškolske dobi izučava zanatu izrade maketa, ističe da svoj unikatan proizvod ne izrađuju pomoću 3D printera, već laserskim CO2 rezačem. Kompletno oblikovanje svakog pojedinačnog vizira prosječno traje deset minuta. Osim što teže samo 100 grama, podesivi su, elegantnog dizajna, elastični, a ujedno su izuzetno čvrste konstrukcije zbog čega su pogodni za višekratnu upotrebu. Moguće ih je, nastavlja Peršić, s lakoćom dezinficirati alkoholom ili u mlakoj vodi. Od ostalih na tržištu se, kaže, razlikuje po materijalu. Prednje staklo vizira izrađeno je, pojašnjava, od PET folije debljine 0,5 milimetara, a nosači su od pleksistakla.

“To je baš naš proizvod. Naša ideja. Nismo nikoga kopirali. Radili smo ga od nule. Testirali smo ih na članovima obitelji tri tjedna. Nisu robusni poput ostalih vizira koji se trenutno prodaju. Naime, zaista je nezgodno tih kilu i pol, koliko uobičajeno teže, nositi na glavi dulje vrijeme. Ovi su laganiji, a može ih nositi bilo tko: poštar, policajac, vatrogasci, blagajnici, frizeri”, govori.

Vizire iz Uljanikove radione je moguće naručiti na telefonske brojeve 091/544 6245 i 098/187 7306. Cijena svakog proizvoda iznosi 50 kuna bez PDV-a.

“To je cijena kojom ćemo zaraditi malo, zaista sitno. Tek toliko da u ovoj teškoj situaciji možemo preživjeti, a istovremeno se nastaviti baviti onime u čemu smo najbolji”, zaključuje Stanišljević.

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here