Bila bi ovo možda i rekordna sezona za porečke brodare da se nije dogodila pandemija. Mnogi od njih imali su već popunjen travanj, pa čak i prvu polovicu svibnja, ali onda su početkom ožujka počela otkazivanja rezervacija. Europu je pogodio koronavirus, a brodare neizvjesnost kako će prebroditi ova olujna vremena.
Svi su već na zimu imali velika ulaganja, jer brodove treba svake godine sređivati. Samo za nužne popravke i tekuće troškove, valja pred sezonu izdvojiti desetak tisuća eura. A on je uložio 40-ak tisuća, dignuo kredit. Potpuno je renovirao kuhinju, kupio novu opremu. – priča za Glas Istre porečki brodar Boris Jugovac
Neobično je bilo prošetati do izletničkih brodova po porečkoj rivi. Prolaznici rijetki kao kiša u ovo sušno proljeće. Nema onih prepoznatljivih panoa koji pozivaju turiste na jednodnevne izlete do Vrsara, Rovinja, Limskog kanala. U Istri su rijetki oni koji nude višednevne izlete do kvarnerskih otoka. Iako su neki nemalih dimenzija, brodovi za izlete kod nas nisu tako koncipirani. Imaju velike otvorene palube, bez kabina za višednevni boravak na moru. Jugovčev brod “Sveti Mauro”, nazvan po zaštitniku Poreča, dug je 28 metara, širok šest, težak sto tona. Na njega se može odjednom ukrcati 130 putnika. Najveći je to drveni brod u Istri, hvali se njegov vlasnik. Kupio ga je prije 12 godina u mjestu poznatom po izletničkim brodarima – Krilo Jesenice.
Dosadašnje su sezone isplatile taj kredit od pola milijuna eura. Sad je trebalo krenuti u nove avanture, možda u kupnju još jednog broda. Ali pandemija je sve zaustavila, brodovi su ostali vezani uz obalu umjesto da, uz zvuke harmonike, isplovljavaju iz porečke luke prema jugu.
Tko će ovo preživjeti, pitali su Jugovca. “Neki vjerojatno neće”, odgovara. Možda čak ni on. Jer ne zna što ga čeka iza kantuna. Ako ne bude ništa od sezone, možda će morati razmisliti o povlačenju iz posla. Ali kome prodati brod?
