Poznavanje geografije plovidbenog područja jedan je od preduvjeta uspješne navigacije. O tome progovaraju i pojedini antički autori bilježeći između ostalog općenito mjesece pogodne za plovidbu. „Slijedi rasprava o mjesecima i datumima. Jer silina i surovost mora ne dopuštaju plovidbu tijekom cijele godine, već su samo neki mjeseci jako pogodni, neki su dvojbeni, a ostali su prema zakonu prirode nemogući za brodovlje.“
Rimski vojni pisac Publije Flavije Vegecije Renat (IV. / V. st. posl. Kr.) daje preporuku da se morem plovi od 27. svibnja do 14. rujna, „jer blagotvornost ljeta smanjuje žestinu vjetrova.“ Izdvojeno iz antičkih priručnika za plovidbu vrijedno je spomena hidrometeorološko obilježje (istočnog) Jadrana u usporedbi s crnomorskim područjem, zapisano u Pseudo Skimnovoj Periegezi (II. st. pr. Kr.). „A zrak je nad njim drugačiji od crnomorskog, … nije, naime, snjegovit niti suviše hladan, već ostaje stalno posvema vlažan. No, žestok je i prevrtljivo se mijenja ponajviše ljeti, kad njime šibaju munje, udaraju gromovi i kad bjesne vihori.“
Šćedrovski kanal, poznat po južnim vjetrovima iznimne snage. Vjetrovima koji su možda presudili rimskom trgovačkom brodu i njegovoj posadi sjeverno od obala otoka Šćedra. Otoka čiji naziv u prijevodu iz staroslavenskog znači milostivi otok. No Šćedro se u ovom slučaju nije pokazao milostivim i u svojim prirodno zaštićenim uvalama pružio sigurnost teretnom brodu s vinskim amforama iz II. / I. st.. pr. Kr.
Za pretpostaviti je da je brod zahvatila oluja i doslovce, što je danas vidljivo po položaju tereta, bez prevrtaja polegla ga na morsko dno. Posada očigledno nije obraćala pažnju na predznake oluje, ili naprosto sve se odigralo tako brzo i nepredvidivo za njih. Kako promatrati predznake oluje navodi već spomenuti Vegecije: „Osim toga, i izlasci i zalasci drugih zvijezda pokreću vrlo žestoka nevremena. Premda su za njih zabilježeni točni datumi svjedočanstvima pisaca, kako se dosta toga mijenja iz različitih razloga i, što valja priznati, kako ljudskim sposobnostima nije dano potpuno spoznati nebeske uzroke, ipak zbog toga brigu o pomorskom motrenju dijele na troje. Utvrđeno je, naime, da se nevremena dižu ili na određeni dan ili prije i poslije njega.“
A o vjetrovima: „Povoljnim puhanjem brodovlje nalazi željene luke, a suprotnim je prisiljeno usidriti se, vratiti se ili se izložiti pogibelji. Zato teško da je pretrpio brodolom onaj koji je pomno proučio sustav vjetrova.“ Vegecijeva željena luka antičkog broda u Šćedrovskom kanalu za pretpostaviti mogla je biti uvala Rake na Šćedru, gdje se pronalaze arhitektonski ostaci pristaništa rimske maritimne vile.
Sam teret antičkog broda (pronađen u studenom 2017.) leži na pjeskovitom, gotovo ravnom morskom dnu, na dubini od 43 metra. Vidljivo je otprilike oko 120 amfora poredanih u tri reda. Većina amfora je cjelovita, dok je tek manji broj oštećen prilikom potonuća broda. U dubljim slojevima pijeska i mulja utvrđeno je također postojanje amfora gdje bi trebalo tražiti i moguće ostatke drvene brodske konstrukcije. Provni i krmeni dio broda bio je opterećen balastnim kamenjem što se vidi i na nalazištu, te i pozicija gdje je najvjerojatnije stajao jarbol.
“Brodolom rimskog trgovačkog broda kod Šćedra jedini je u cijelosti sačuvani antički brodolom u podmorju Splitsko-dalmatinske županije i kao takvog ga trebamo sačuvati”, naglašava Tea Katunarić Kirjakov, arheologinja i povjesničarka umjetnosti, inače voditeljica projekta podvodnih istraživanja na ovom lokalitetu, koji provodi Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu. Zbog iznimne očuvanosti i brojnosti artefakata na promatranom arheološkom nalazištu potporu projektu daju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Konzervatorski odjel u Splitu, Splitsko-dalmatinska županija, Općina Jelsa, Udruga prijatelja otoka Šćedra, te Nautic centar Nava i ronilački centar Nautika Stari Grad – Vis.
