Kaštelanski pomorac Nenad Tangar, kapo od makinje ili stručno, upravitelj stroja na LNG tankeru Trinity Glory, koji prevozi ukapljene plinove, na svoju je đitu krenuo u veljači, ne očekujući neke promjene u odnosu osam tjedana na brodu i isto toliko kod kuće. No, umjesto ugovorenog roka, na brodu je i danas, a do kada će, nitko ne zna. Najcrnje prognoze govore i do srca ljeta.
„Upravo plovimo iz Pampe Melchiorite u Peruu i idemo za Dapeng u Kinu. Reklo bi se, tarapana s koronavirusom i na jednom i na drugom kraju našeg putovanja. Kako se nosimo s tim? Kako tko! Mjere zaštite su nam totalna karantena. Kargo operacija je bez kontakta, sve se rješava mailom ili telefonom“ – kratko je za Portal grada Kaštela rekao Nenad , ali dovoljno jasno da shvatimo da su 29 članova posade, od kojih su 24 Filipinca, jedan Šveđanin i četvorica Hrvata, po jedan iz Solina, Zablaća, Zadra i Kaštela, svojevrsni „zarobljenici“ ove pandemije.
„Što će biti s nama i kada ćemo kućama ne znamo. Nitko na brod i nitko s broda. Smjene su nam ukinute 15. ožujka od strane firme, a kad će ih ponovno dozvolit ne znaju ni oni, a kamoli mi. Reklo bi se, sve u svemu, zlo i naopako“ – ustvrdio je Nenad, koji ove godine, zbog produžetka smjene nije sam podrezao masline, a neće imati priliku ni kušati prve kaštelanske trešnje.
Našeg prijatelja sa skoro četvrt stoljeća navigavanja i njegove kolege, kao i brojne druge kaštelanske pomorce na različitim brodovima, korona kriza nije takla na način kao one kod kuće. Oni ne razmišljaju o nastavi, javnom prijevozu, zatvorenim igralištima i otkazivanjem manifestacija. No, za sada je na njima ostavila jedan drugačiji trag, dubok poput morske brazde. I pri tome im nije važno što sindikati pomoraca nastoje iznać rješenja za njihovu zaštitu i prava na odlazak kući ili što do kuće trebaju proći nekoliko velikih zračnih luka u kojima vrebaju opasnosti zaraze.
Njima je važno da toj svojoj kući i stignu što prije. Jer i karantena je drugačija kad si među svojima.
