Rođenje djeteta poseban je dan za svakog roditelja, a baš takva zaslužuje biti proslava. No, što ako se nalazite desetke tisuće kilometara daleko od kuće i bližnjih, na moru, u velikom brdu i jedino što možete je nadati se da ćete stići na porod na vrijeme.
Ipak, pomorcu Toniju Divkoviću iz Trogira dogodilo se najgore – trebao se iskrcati još u ožujku, ali zbog situacije s koronom je ostao „zarobljen“ na brodu u Kini i nije doživio rođenje svoje kćeri Manuele.
No, onda se dogodilo nešto što nije mogao ni sanjati. Njegovi su ga dragi kolege, brodski supatnici, također daleko od svojih domovina, iznenadili pravom malom proslavom kakvu novopečeni otac i zaslužuje.
Genijalna je stvar što su se svi oni prvi put upoznali prije osam mjeseci kad su se zajedno ukrcali na brod – prepričava za Slobodnu Dalmaciju Tonijeva supruga Antonija, koja s malom Manuelom i sinom Karlom, trenutno živi u Turnju kod svojih roditelja i čeka na povratak svoga muža.
– On nije ni slutio da mu cijela posada sprema iznenađenje, a oni su samo čekali vijest iz Hrvatske. I kad je napokon, 29. travnja, stigla vijest da se rodila Manuela, priredili su mu zabavu. Moram priznati da su bili stvarno kreativni! Jedan kolega iz makine mu je napravio malu drvenu kolijevku u koju su stavili mobitel sa slikom Manuele i ljuljali ju, a drugi, koji je talentiran za crtanje, naslikao mu je portret di on u kaiću ne vesla za doma, za Trogir, već kod nas u Turanj ha,ha – nabraja Antonia uz osmijeh dodajući kako ni tu nije bilo kraj iznenađenjima.
Napisali su mu pjesmicu koju su mu izrecitirali svi u istim majicama na kojima su bili ispisati stihovi, a on je sve snimao mobitelom i slao meni. Nije mogao vjerovati što su sve napravili, stvarno su ga iznenadili! Ma nemam riječi, tako su divni ljudi, hvala im od srca što su mu bar malo olakšali cijelo ovo razdoblje. Još su mu danima puštali poznatu pjesmu od Olivera „Manuela“ – govori Antonia koja još uvijek ne zna kad bi mogla vidjeti supruga.
Malo je već poludio… Prvo su mu produžili boravak dva mjeseca, a sad ih još uvijek ne obavještavaju kad bi mogli doma. Što je najgore, uopće ne plove, već su samo na sidru – žali nam se Antonija te dodaje kako je Toni komentirao da će njemu ipak biti teže provesti tih propisanih 15 dana izolacije doma, nego sve ove mjesece na brodu.
– Zamislite, tu ste, tako blizu, a ne smijete nigdje. Ali dobro, ipak je to ništa naspram cijelom životu… Mi ga čekamo! – uz osmijeh je zaključila Antonija i poslala pozdrave cijeloj posadi i završila sa svojim omiljenim stihom nove najdraže pjesme:
“Stiže glas iz moga sela, vesela obitelj cijela, šta je moja duša htjela, rodila se Manuela!”
