Na stotine hrvatskih pomoraca zapelo je na brodovima širom svijeta, ali najmanje dvojica su upala u nevjerojatne probleme. Jedan kasni na vlastito vjenčanje već dva mjeseca, Riječanin Ivan Colnar trebao se odavno iskrcati. A drugi, Puljanin Luka Simić, na najboljem je putu da “promaši” svoj pir zakazan za lipanj – prenosi 24sata
Ivan se trebao iskrcati s broda u Americi 16. ožujka te nakon dva, tri dana puta stići kući u Rijeku. Ali baš tih dana eskalirala je korona kriza, Amerikanci su zabranili sve letove i počela je putešestvija koja još traje.
Puljanin Luka Simić (27) drugi je časnik palube na LNG tankeru. Već je trebao biti doma, ali…
„Ugovori su nam tri mjeseca brod, dva mjeseca doma. Trenutačno sam, evo, tri i pol mjeseca na brodu, a sve mi se čini da će to biti četiri mjeseca. Taman kad sam se pripremao za brod, počele su vijesti o koroni u Kini. Nitko nije očekivao da će se tako brzo proširiti po cijelom svijetu, tako da me korona zatekla na brodu. S obzirom na to da se trebam ženiti krajem lipnja, dakle za nešto više od mjesec dana, povratak je bio planiran sredinom ovoga mjeseca. Međutim, s obzirom na situaciju, sad se nadam da će biti moguć povratak barem početkom lipnja, da sve pripremimo. Sad je bila prilika za povratak doma iz Rotterdama, ali tvrtka je, nažalost, rekla ne“ – kaže Simić.
Dodaje da se i on i posada boje zaraze korona virusom jer su na brodu u zatvorenoj sredini te je dovoljno da se, kaže, jedan zarazi i svi su ugroženi.
„Ako se simptomi pokažu dok smo nasred oceana, to može biti kobno jer je prva bolnica ili respirator miljama daleko. Trenutačno u mojoj kompaniji nema otkaza, naprotiv, zapošljavaju kao nikad prije“ – tvrdi.
Njima na brodu, dakle, nije lako jer ne mogu doma. Ali postoji i druga strana medalje, oni pomorci koji ne mogu poći na brod zbog korona virusa.
„Oni su trenutačno doma, ne mogu zarađivati, pridonositi svojim obiteljima, a povrh toga strahuju i za ta famozna 183 dana koje mi pomorci moramo imati kako bismo bili oslobođeni plaćanja poreza u RH. Upravo radi toga bih se htio zahvaliti i Sindikatu pomoraca Hrvatske (SPH) koji se, sa svojim socijalnim partnerima, uspio izboriti kod MMPI-ja za nas pomorce da nam se što je više moguće olakša situacija“
Riječanin Marin Jukopila (32) radi kao časnik u stroju na pipelayer brodu FDS2 i od kraja veljače je u Gvajani, na sjevernoj obali Atlantskog oceana u Južnoj Americi.
„Za razliku od prijašnjih tvrtki i ugovora po kojima sam na moru bio od tri do pet mjeseci, na ovom brodu ugovor nalaže da se radi 35 dana, pa si 35 dana doma. No kako se korona počela širiti i države zatvarati svoje granice, tvrtka nas je zamolila da produljimo ugovore i ostanemo na brodu do daljnjeg zato što na brod ne žele u sredini projekta ukrcavati novu posadu, odnosno ljude koji su bili doma na odmoru, jer dolazak svakog ‘novog’ pomorca s kopna predstavlja potencijalnu opasnost za cijelu posadu, bez obzira na sve redovite zdravstvene preglede“ – kaže riječki pomorac.
„Zbunjen sam, ma svi smo zbunjeni. Ništa se ne zna, dokad će sve ovo trajati. Ljudi su sve nervozniji jer ovakva situacija jako utječe na psihu. Ugovor koji inače traje pet tjedana sad će trajati nekoliko mjeseci, tko zna koliko. Još ne znamo kad ćemo moći kućama. Prema zadnjim informacijama, dolazak je 18. svibnja, no ni to nije sigurno“.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
