Meteorološki tsunami pogodio je Dalmaciju. Zabilježen je jučer u Veloj Luci, a nešto slabije izražen i u Starom Gradu na Hvaru, piše Dalmacija danas.
Posljednjih dana u Dalmaciji puše jako jugo koje na mnogim područjima ima olujne udare. Primjerice, na splitskom području najjači udari juga prelazili su 100 km/h, a tijekom dana dosezali su 90 km/h.
Cijelo područje Jadrana nalazi se s prednje strane prostrane ciklone iznad zapadnog Sredozemlja, a tlak zraka je snižen s tendencijom daljnjeg pada.
Promjene u tlaku zraka izraženo utječu na razinu mora na Jadranu, što se najviše može primijetiti na dalmatinskim otocima posljednja dva dana.
Ovakva pojava naziva se meteorološki tsunami. Prema podacima s mareografa, razina mora u Veloj Luci oscilirala je u rasponu od 70-ak centimetara. More se dizalo i preplavljivalo rivu, zatim se naglo povlačilo, ostavivši brodice na suhom zbog čega su neki vlasnici morali intervenirati.
Pojava je zabilježena i na Hvaru, primjerice u Starom Gradu, ali je bila manje izražena.
Meteotsunami nastaje kombinacijom dvije pojave – stojnih valova ili seša i težinskih valova u atmosferi. Seši su tu uvijek, a težinski val se pojavljuje povremeno, no to ne znači da će svaki prolazak atmosferskog težinskog vala izazvati meteotsunami. Atmosferski val se prije svega mora kretati direktno prema zaljevu.
Tsunamiji su pojave koje nastaju kao posljedica seizmičkih aktivnosti (potresi, vulkani). Ipak znanstvenici su uočili da se jedan dio ovih pojava ne može objasniti seizmičkim aktivnostima pa se uzrok morao “potražiti” drugdje. Posvuda u svijetu, pa tako i na Jadranu, zamijećeni su tsunamiji koje potiču atmosferske prilike. Radi se o fenomenu koji uzrokuju putujući poremećaji tlaka zraka. Iako izraz “meteo tsunami” još nije u potpunosti prihvaćen u znanstvenim krugovima, jasno je da ove pojave zaista potiču zbivanja u atmosferi. Od meteo tsunamija razlikujemo seše, poznatije kao šćige.
Šćige su slobodne oscilacije koje nastaju u kanalima i zaljevima kao posljedica naglih promjena vjetra. Meteo tsunamiji nemaju razornu moć “seizmoloških” tsunamija, ali se u svijetu povremeno javljaju i mogu uzrokovati golemu štetu pa i ljudske žrtve.
Kod meteoroloških tsunamija u atmosferi postoje brze promjene u tlaku zraka na relativno malom području. Te su pojave najčešće za vrijeme prolaska fronte ili na rubu olujnih kumulonimbusa gdje je zrak toliko nestabilan da se izrazito mijenjaju polja tlaka zraka i vjetra. Težinski valovi koji tada nastaju mogu dosezati duljinu od nekoliko stotina kilometara. Amplituda spomenutog poremećaja u normalnim okolnostima manja je od 1hPa, ali kod ekstremnih primjera može biti i preko 10hPa.
Atmosferski poremećaj na moru napravi val koji može biti dugačak i 200 kilometara, a visok samo 20 cm. Najteže ga je zamijetiti na otvorenom moru. No, njegovim približavanjem obali visina mu se naglo povećava, a najviše poraste u uskim uvalama i zaljevima. Meteorološki tsunami neće nastati kod svakog prelaska atmosferskog težinskog vala nad nekim područjem.
Bitno je da se rezonancija vala atmosferskog poremećaja poklapa s valovima otvorenog mora, da se val nastao na moru kreće direktno prema zaljevu i da postoje odgovarajući uvjeti na moru uz obalu kao i povoljna topografska obilježja.
U Hrvatskoj je najpoznatiji primjer meteo tsunamija U Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine. Raspon oscilacije morske razine dosegao je tada nevjerojatnih šest metara. Toga dana su se oscilacije morske razine mogle vidjeti i u drugim mjestima uz hrvatsku obalu, dok je vodeni val prešao na talijansku stranu nekoliko sati kasnije. More se tada nekoliko puta dizalo i povlačilo poplavivši obalno područje, prodirući u kuće i objekte.
Štete od ovih opasnih pojava mogle bi se smanjiti njihovim pravodobnim predviđanjem. Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu predlaže projekt “težak” oko pola milijuna kuna koji uključuje postavljanje kontrolnih uređaja na Vis, Korčulu i Hvar. Na taj način ove pojave se ne bi zaustavile ali bi se lokalno stanovništvo na vrijeme moglo alarmirati. U Institutu ističu da žale što još nije prepoznata potreba za davanjem podrške izradi pomorskih prognoza.
