Zbog teških komunikacija bilo je od vanredne važnosti sačuvati unutrašnju plovidbu, to jest između otoka i kopna. Dadoh urediti utvrđenja na otoku Hvaru: bilo je to dragocjeno odmorište koje je trebalo sačuvati, a uskratiti neprijatelju. Otok Brač naoružasmo i zaposjednusmo trupama … Zapisao je u svojim memoarima Marmont, negdašnji vrhovni zapovjednik francuske vojske za Dalmaciju (1806. – 1809.).
Napoleonovo zaposjedanje dalmatinske obale i otočja 1806. godine iziskivalo je brza rješenja s francuske strane po pitanju uspostave obrambenog fortifikacijskog sustava na ovom dijelu istočnog Jadrana. Naime, trebalo je sačuvati netom dobiven teritorij mirom u Požunu 26. prosinca 1805., kojim će Austrija nakon Napoleonove pobjede kod Slavkova (Austerlitza) morati prepustiti Francuzima Veneciju, Istru, Dalmaciju i mletačku Albaniju.
Prema planu rasporeda protudesantnih uporišta po srednjodalmatinskim otocima, Francuzima je Brač bio posljednja vanjska obrambena linija grada Splita i šire mu okolice. Stoga se godine 1806. na krajnje zapadnoj točki otoka – rtu Zaglav podiže utvrda i postavlja prvotno baterija od četiri, a kasnije sa šest topova. Za radove na utvrdi angažirano je 150 bračkih seljaka, jer Francuzi nisu imali dovoljno ljudstva, a ni sredstava i materijala da bi realizirali projekt njene izgradnje. Kada je dovršena, utvrda je trebala poslužiti kako za obranu samog otoka, tako i za obranu splitskog područja sprječavanjem ulaska neprijateljskog brodovlja u Splitska vrata. No svrha u konačnici nije poslužila cilju.
Negdje u prosincu 1806., upravo kraj zapadne obale Brača, doći će do pomorske bitke između Rusa i Francuza. Tijekom bitke, koja je nepovoljna završila po Marmontov manji pomorski odred, ruski izviđački brod »Aleksandar« onesposobit će francusku bateriju od 4 topa na zapadnom rtu otoka. Time se mornarici carske Rusije otvorio prostor za desant na Brač. To će se i dogoditi nakon ruskog napada na francuska uporišta u Hvaru tijekom mjeseca ožujka i travnja 1807. Desant započinje iskrcavanjem ruskih snaga u uvali Osibova južno od Milne. U napredovanju prema ovom bračkom naselju, Rusi zauzimaju sva obližnja uzvišenja, tako da su Francuzi gotovo bili opkoljeni. Ne videći izlaz iz te situacije, francuska posada napušta utvrdu »Bateriju« i povlači se u Milnu, a potom prema sjeveroistoku otoka odakle kreće njihova evakuacija brodovima u pravcu Splita.
Pokušavajući umanjiti posljedice poraza, Marmont će u svojim memoarima prešutjeti postojanje utvrde na rtu Zaglav … Otok Brač je odviše prostran da bismo ga mogli braniti; na njemu nema ni jedne tvrđave, zbog toga povučem malobrojnu posadu i prepustim otok neprijatelju … Ruska okupacija Brača neće dugo potrajati jer je mirom u Tilsitu 7. srpnja 1807., između carske Rusije i Francuske, ruska flota morala napustiti Jadransko more. To je značilo povratak francuske vlasti na Brač. Tom prilikom general Marmont će izdati zapovijed da se pohapse i kazne svi oni koji su na otoku bezrezervno potpomagali Ruse, naoružavali gusare i širili pobunu protiv Francuza.
Šest godina potrajat će još francuska vlast u Dalmaciji, da bi i potom i ona nestala ostavljajući svoje tragove u infrastrukturnim zahvatima, te kulturnom i obrazovnom životu.
Danas, gotovo zaboravljena utvrda na Zaglavu, svjedok je tog vremena, ali nadasve vrijedan primjer sačuvane vojne arhitekture iz vremena Napoleonskih ratova na istočnom Jadranu (1806. – 1813.).
