U stručnim publikacijama, rizik je definiran kao prognoza moguće štete, odnosno gubitak nekoga ili nečega, to jest indikator postojanja opasnosti. Jedna od najrizičnijih zanimanja u svijetu jesu upravo ona pomorska, u višemjesečnom trajanju. Osim što pomorci provode dvadeset i četiri sata dnevno na svome radnom mjestu, oni su izloženi brojnim opasnostima – od same konstrukcije radnoga okruženja, preko teških strojeva i opreme, te izloženosti opasnim teretima, do plovidbe nesigurnim područjima, pa sve do izuzetno neugodnih vremenskih prilika, samo su jedan stoti dio svega onoga čemu su pomorci izloženi. Takav tip obnašanja svojih poslovnih obaveza rezultira velikom količinom stresa, jednoga od glavnih uzročnika brojnih bolesti. Na reprezentativnom uzorku, ispitane su preferencije pomoraca vezane uz odabir posla, te njihov stav spram spomenutih opasnosti.
Na pitanje „Jeste li pomorsko zanimanje odabrali zbog visoke plaće?“ čak dvije trećine pomoraca odgovara potvrdno, dok je ostatak, nešto preko trideset posto, odgovorio negativno. Dakle na dva pomorca koji su izabrali more radi novca, dolazi jedan avanturist, zaljubljenik u valove i „romantik plavoga kaveza“. Razlog tomu je vjerojatno nepovoljna ekonomska situacija u zemljama tranzicije koja se vuče još iz davnih vremena, te ljudi teško ostvaruju nešto više na kopnu, od one gole egzistencije i zadovoljavanja tek osnovnih ljudskih potreba. Tako je more postalo privlačno svima onima koji žele zaraditi više i napraviti nešto veće, pa se pomorsko zanimanje pokazalo kao izvrsna prilika da se nastojanje ulaska u boljitak i ostvari.
Graf 1 – „Pomorsko zanimanje izabrao/la sam zbog visoke plaće.“
Poznato je i da sa većim stupnjem rizika dolaze više plaće, kako na kopnu i u zraku, tako i na moru. Čak 45% pomoraca, prema anketi, radije bira poslove sa manjim stupnjem rizika uz manju financijsku dobit. Pokazatelj je to da su rizici pomorskih zanimanja ozbiljno shvaćeni među zaposlenicima, te da, usprkos želji za visokom plaćom, određeni broj pomoraca ostvari satisfakciju i uz manje plaćen posao koji nosi višestruko manji rizik od onoga koji je plaćen po nešto višem koeficijentu.
Graf 2 – „Radije biram nižu plaću i manju opasnost.“
Uvijek se špekulira o potplaćenosti radnika, no akcije sindikata i radničkih lobija većinom se zadrže tek na šturome pisanju i obećanjima koja se nikada ne ostvare, što zbog nemogućnosti država da ostvare određene potražnje, što s obzirom da se diljem svijeta, pa tako i u pomorskom sektoru pojavila znatno jeftinija radna snaga od one tradicionalne. Te, za ustaljene radničke konstrukcije radnika u određenim zanimanja, izrazito nepovoljne situacije djelovale su na obaranje cijene rada. Tako u anketi dolazimo do podataka da je visokih 68% pomoraca nezadovoljno svojom plaćom, odnosno smatraju da im je plaća niska s obzirom na stupanj rizika kojem se izlažu. Sukladno tome, trideset i dva posto je onih koji smatraju da je plaća u skladu sa stupnjem rizika, te ne vide problem u ovako postavljenoj problematici.
Graf 3 – „Smatram da zarađujem dovoljno s obzirom na rizik pomorskog zanimanja.“
Kao jedan od najistaknutijih rizika pomorskih zanimanja u desetljeću koje je za nama, istaknuto je piratstvo kao oblik nasilnog uzimanja sredstva pomorskog prometa, tereta kojeg to sredstvo prevozi i oduzimanje slobode ljudskom potencijalu koji njime upravlja. Pirati se nalaze na žilama kucavicama pomorskoga transporta, pa su tako oku neizbježan detalj tijekom plovidbe sigurnosno kritičnim zonama. Nešto manje od dvije petine, točnije 37% pomoraca se susrelo sa piratstvom u direktnom ili indirektnom obliku, dok 63% nije imalo nikakav doticaj sa ovom vrstom pošasti i oblika pomorskoga rizika.
Graf 4 – „Susreo/la sam se sa piratstvom.“
Ustaljena je i matrica ponašanja po kojoj samci češće biraju visoko rizične poslove, naročito oni bez jakoga pritiska obitelji, odnosno uz svoju slobodnu volju, kao maloljetnici ili mlađi punoljetnici, biraju poslove visokog rizika. Po osnivanju obitelji, neki pojedinci i zažale jer nisu izabrali manje rizična zanimanja, a takav slučaj je čest i u plovidbenom pomorskom sektoru. Na reprezentativnom uzorku, utvrđeno je da 38% pomoraca nakon osnivanja obitelji traži manje rizične poslove, odnosno sklapa ugovore sa kompanijama koje prevoze manje opasnu vrstu tereta ili čiji brodovi plove manje opasnim rutama. Šezdeset i dva posto pomoraca ostaje vjerno svome prvom odabiru, a veliki razlog leži i u teškoći prelaska sa jednoga tipa broda na posve drugi, odnosno dolazi do jednoga ili više koraka unatrag što se samoga čina tiče, u većini slučajeva.
Graf 5 „Nakon osnivanja obitelji, birao/la sam manje rizične poslove“
Jedan od najvećih izazova, a prethodno spomenut, jest plovidba kroz kritična područja, a uz njih i uplovljavanje u luke trećega svijeta. To su većinom područja geostrateške vrijednosti, ali i područja financijski osiromašene populacije koja u jeku borbe za vlastito preživljavanje poseže za onim ilegalnim i ne baš simpatičnim metodama. Svjedoci smo stotina napada na brodove, što je, s obzirom na broj brodova, opet relativno malen broj, ali izrazito neugodan, kako za posadu, tako i za same brodarske kompanije, ali i za obitelji pomoraca. Zato je očuvanje mira i podizanje životnih standarda jedan od ključnih putova ka smanjenju pomorskog rizika u ovoj sferi izloženosti opasnostima. Prema anketi, 13% pomoraca smatra da je sigurnost plovidbe kroz kritična područja i uplovljavanje u luke trećega svijeta nesigurno, te sigurnosti plovidbe takvim područjima daje ocjenu nedovoljan. Onih koji daju ocjenu dovoljan je 14%, a ocjenom dobar, sigurnost u kritičnim zonama i lukama trećeg svijeta, ocjenjuje 35% ispitanika. Vrlo dobru ocjenu daje njih 30%, a tek je 8% onih koji smatraju da je sigurnost u kritičnim područjima i lukama trećega svijeta odlična.
Graf 6 – Ocjena sigurnosti plovidbe kritičnim zonama i lukama trećeg svijeta
Jedna ključna stavka u rješavanju problematike sigurnosnih, a napose političkih, odnosno vanjskopolitičkih ili diplomatskih pitanja, jest status same države matice svakoga pomorca. Tako je prepoznatljivo da pomorske velesile štite svoje pomorce u svakom mogućem aspektu, dok su oni iz manje razvijenih zemalja, većinom, prepušteni sebi samima. To se ponajviše moglo očitati u ovoj globalnoj epidemiji Korona virusa. Preko polovice, a precizno rečeno 52% ispitanika hrvatskoj vanjskoj politici daje ocjenu nedovoljan, 23% dovoljan, a 14 ocjenu dobar. Vrlo dobru ocjenu dodijelilo je 7% pristupnika ankete, a odličnim je hrvatsku diplomaciju ocijenilo tek 4% ispitanika. Ovi podaci upućuju na činjenicu da čak tri četvrtine pomoraca nisu zadovoljni statusom hrvatske na skali globalnoga utjecaja usprkos višestoljetnoj tradiciji i brojnih priznanja hrvatskoj stručnosti.
Graf 7 – Ocjena pomoraca hrvatskoj vanjskoj politici
Izloženost rizicima vodi i do anomalija u zdravstvenom integritetu svakoga pomorca, od stresa, preko ozljeda na radu, pa do blagih i umjerenih poremećaja u psihičkom aspektu. Da radno mjesto nimalo ne šteti njihovu zdravlju, smatra sitnih 3% pomoraca, a 8% smatra da se to događa izrazito rijetko. Takve slučajeve kao rijetke vidi 14% ispitanika, a najveći broj se našao u odgovoru kako njihovo radno mjesto ponekad utječe na njihovo zdravlje, te to smatra 32% pomoraca. Da radno mjesto utječe često na zdravlje pomoraca, tvrdi 23% ispitanika, dok je preostalih dvadeset posto jednoliko podijeljeno u kategorijama „često“ i „izrazito često“, pa na svako otpada po 10 postotnih poena.
Graf 8 – „Radno mjesto negativno utječe na moje zdravlje.“
Rad na drugom kraju svijeta i, praktički, nepoznavanje svojih kolega sa posla, stavlja pomorska zanimanja u jednu sasvim posebnu skupinu zanimanja. Uz to, izloženost piratskim napadima, te sve veći broj slijepih putnika na brodovima kao rezultat visoke stope migracija u posljednje vrijeme, stavljaju jedan dodatni teret na, i ovako, opterećena pleća pomoraca. Usprkos tome, pomorci većinom uopće, izrazito rijetko, te rijetko strahuju od takvih pošasti. Ponekad je u strahu tek 16% ispitanika, a često, izrazito često i uvijek strahuje 15% ispitanika kroz te tri kategorije.
Graf 9 – „Strahujem od piratstva i slijepih putnika, a ponekad i od članova posade.“
Sumirajući sve obrađene podatke, dolazi se do zaključka da pomorci veću prijetnju vide u radnom djelokrugu strojeva nego li u potencijalnim fizičkim ili oružanim sukobima. Ono što ih posebno smeta je nezaštićenost kroz državno-pravne institucije. Izgleda da su mnogi u ovome poslu većinom zbog novca kojega na kopnu ne bi mogli ostvariti, no da se, ipak, s osnivanjem obitelji odlučuju za mirnija mora i oceane. Zanimljivo je i što velika većina smatra da je zapravo potplaćena, no ostaje vjerna svom specifičnom načinu života. Piratstvo i slijepi putnici, prema mišljenju pomoraca, padaju tek u drugi plan, a u prvom planu jesu ekonomski i politički aspekti usko vezani sa sferom pomorstva, nedovoljno angažirani i, u jednu ruku, neobazrivi spram onih koji i dalje jedu kruh sa sedam kora, a to su pomorci.
