Pomorac iz Opuzena je svoj životni put započeo kao perspektivan rukometaš čije su igre njegov klub Metković Jambo, a onda i hrvatsku reprezentaciju dovodile do brojnih pobjeda.
Za Marina Babića iz Opuzena već u osnovnoj školi počinje njegova rukometna priča u Rukometnom klubu Opuzen. Dok je pohađao Opću gimnaziju u Pločama,istovremeno kao mlad i perspektivan rukometaš prelazi igrati za RK Metković Jambo, piše Morski.hr.
„U to vrijeme mi nije padalo na pamet da bi se u životu mogao baviti pomorstvom, a još manje ploviti. Za vrijeme te 4 godine srednje škole, moja ekipa RK Metković Jambo, nizala je brojne upjehe u nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, a moje su me dobre igre dovele u reprezentaciju Hrvatske za koju sam godinama igrao u svim nižim uzrastima“ – prepričava svoju priču Babić.
Po završetku srednje škole odlazi u Split gdje se posvećuje rukometu igrajući za RK Split. Nakon 3 godine provedene u Splitu prelazi u RK Umag, za koji će se ispostaviti da je to i posljednji klub za koji je profesionalno igrao.
S 22 godine je upisao pomorski fakultet u Splitu, smjer pomorski menadžment. Iako je u tom trenutku bio svjestan da je s velikom sportskom ljubavi, barem što se profesionalne igre tiče, naprosto završeno, nije se pomirio s tim da potpuno ostavi rukomet, pa osniva školu rukometa.
„Osjećao sam želju i potrebu da prenesem svoje rukometno znanje i iskustvo na djecu, te želju da pridonesem društvu. Osnovao sam najprije žensku školu rukometa u Opuzenu te nakon toga i mušku školu rukometa u Pločama.“
Marinu nije bilo dovoljno aktivnosti, pa je tijekom studiranja prve godine pomorskog menadžmenta podnio zahtjev na fakultetu da mu se omogući paralelno studiranje još jednog smjera – Nautike. I omogućili su mu to!
„Na drugoj godini Menadžmenta sam upisao prvu godinu Nautike, a po riječima tadašnjeg dekana prof. Antonića kao prvi student u povijesti fakulteta koji je to napravio.“
Nakon što je završio 3 godine Nautike i postao prvostupnik inženjer, te 5. godine pomorskog menadžmenta, sa strukom magistra inženjera, napokon odlazi na brod da stekne pravi uvid u sve čari pomorstva, broda i navigacije.
„Htio sam steći i iskustvo kako bi “sutra” bio što bolji u poslu kojeg sam planirao raditi, a to je posao na kopnu u pomorskom menadžmentu. Priliku za to mi je pružila hrvatska kompanija, Korkyra shipping, kojoj sam zahvalan na tome, jer mi je taj prvi pravi susret sa brodom otvorio oči i tu se rodila ljubav prema ovom izazovnom i odgovornom pozivu pomorca. Nakon tog ugovora prelazim na tankere, na nekoliko stranih kompanija na kojima sam se zadržao osam godina“ – kaže Babić.
U međuvremenu polaže „kapetanski“ ispit, te želja za prelazak na putničke brodove postaje sve veća.
„Naravno, i želja za kraćim ugovorom, fiksnim rotacijama, navigavanjem u mirnim zemljama (naspram Somalije, Nigerije i ostalih opasnih zona u koje se ide s tankerima) je presudila, te nakon velikog broja apliciranja dobivam priliku da predem na renomiranu Cruise kompaniju u svojstvu prvog časnika palube. Ukrcaj je bio planiran za travanj 2020., ali kako je dosla korona, tako se i svijet Cruise industrije ugasio“ – priča Babić, ali se i dalje ne predaje.
„Umjesto da kukam i gledam crno na novonastalu situaciju, želim vjerovati da će se ubrzo sve vratiti u normalu. Svjestan sam da je jako teško kolegama na brodovima koji se ne mogu iskrcati i doći svojim obiteljima, kolegama koji su dugo kući i ne mogu na brod. Ali isto tako smatram da koliko god nam je teško, postoji jako puno ljudi kojima je znatno teže nego nama. I da smo mi pomorci oduvijek bili poznati kao ljudi neslomljivog duha. Siguran sam da ćemo prebroditi i ovu krizu te svi skupa izići snažniji“ – zaključuje upravo u sportskom duhu nekad mladi i perspektivni rukometaš, a danas na korak od kapetana broda.
