Vlada Republike Hrvatske na svojoj je sjednici prije desetak dana dala punu podršku hrvatskoj brodogradnji.
Iskazala je spremnost za uključivanje u proces izdavanja državnih jamstava za Uljanik Brodogradnju 1856. iz Pule, MKM Yachts iz Rijeke, te Brodotrogir Cruise, čije brodogradilište su tim povodom i obišli novinari Slobodne Dalmacije.
Kad je riječ o Brodotrogiru, radi se konkretno o odluci Vlade o izdavanju državnih jamstava za osiguranje avansnih uplata za gradnju dva putnička broda za polarna krstarenja, za američke naručitelje.
Ukupna vrijednost ugovora za ova dva kruzera je 78 milijuna eura, a iznos jamstava koje će izdati Vlada je ukupno 62,4 milijuna eura, upućuje nas tako član Uprave Brodotrogira Mateo Tramontana, odnosno direktor tvrtke Brodotrogir Cruises.
„Ugovor o gradnji dva polarna kruzera još nije stupio na snagu jer su nam za to potrebna državna jamstva, odnosno avansna garancija, koju nije moguće ishoditi bez pomoći države. Stupanje na snagu ovih ugovora pitanje je opstanka i razvoja brodograđevne djelatnosti u Trogiru“ – drži direktor Tramontana.
On podsjeća kako je Brodotrogir zajedno s društvima kojima je jedini ili većinski vlasnik imao rast, zatim pad i sada se ponovno oporavlja. Prošle su godine tri tvrtke iz grupacije, od njih ukupno 16, započele proces predstečajne nagodbe. Hrvatska brodogradnja Trogir izišla je iz predstečaja te sklopila nagodbu s vjerovnicima početkom siječnja, dok je Brodotrogir d.d. to učinio krajem veljače, ali još uvijek nepravomoćno.
Kada je riječ o tvrtki za antikorozivnu zaštitu Tekol Trogir, također bi uskoro trebao biti okončan postupak predstečajne nagodbe, navodi direktor.
„Izlaskom iz navedenih predstečajeva okreće se novi list, odnosno dobiva se nova šansa za stabilno poslovanje i planiranje budućnosti, a budućnosti, kao i sadašnjosti nema ako nema novih poslova“ – veli Tramontana, ističući kako je u međuvremenu uložen dodatni napor na razvoju projekata i ulasku u novu tržišnu nišu.
S dugogodišnje orijentacije gradnje chemical tankera, gdje je konkurencija na Dalekom istoku izuzetno jaka, postupno prelazimo na gradnju manjih kruzera. Brodograđevna aktivnost trenutačno se odvija kroz tvrtku Hrvatska brodogradnja Trogir, a odnosi se na opremanje chemical tankera 45.000 dtw za ruskog naručitelja te u sklopu tvrtke Brodotrogir cruise d.o.o., koja se u ovom trenutku bavi gradnjom malih kruzera za tjedna krstarenja.
Raduje i činjenica da Vlada podržava kompletnu brodogradnju, što će imati višestruki multiplikativni financijski i kadrovski efekt, kako na lokalnim razinama tako i na razini Republike Hrvatske – smatra gospodin Tramontana.
„Postoji konkretna mogućnost suradnje s ukrajinskim tvrtkama na način da sinergijski budemo konkurentniji na tržištu jer se radi o povezivanju naših referencija, sposobnosti i znanja s proizvođačima čelika i brodogradilištima iz Ukrajine, a ujedno nastojimo ući i na tržište Kazahstana i Azerbajdžana.
Osnovni je problem kako riješiti financiranje gradnje ugovorenih brodova. Morali smo prethodno riješiti predstečajne nagodbe, tako da nakon toga više nećemo imati ni formalne zapreke prilikom rješavanja financiranja gradnje novougovorenih brodova.
Ako uspijemo riješiti financiranje za ova dva polarna kruzera, onda će brodograđevna djelatnost sigurno ostati na prostoru Brodotrogira. To bi bio ozbiljan i dugoročan put“ – objašnjava Mateo Tramontana.
Prostor Brodotrogira na poluotoku Cubrijanu, ako se ispune navedeni preduvjeti, imao bi, kaže, otprilike definiranu strukturu. Poslovala bi marina sa servisom s oko 100 zaposlenika, brodogradilište s oko 200 stalno zaposlenih radnika, zajedničke usluge s oko 50 zaposlenika te specijalizirana tvrtka za antikorozivnu zaštitu s njih oko 70. Pored navedenog broja direktno zaposlenih, još bi se više zapošljavalo kooperantskih radnika, a sve ovisno o tehnološkim potrebama.
To bi trebao biti održiv oblik poslovanja. Tako bi se moglo dugoročno nastaviti raditi. Kompletni proizvodno-uslužni program na poluotoku bio bi kompatibilan te vezan uz jahte, kruzere te manje plovne objekte specijalne namjene.
„Nemamo ambiciju graditi tvrtku s nekoliko tisuća zaposlenih, jer to nema smisla. Puno više ćemo se oslanjati na ugovaranje po sistemu ključ u ruke“ – govori Tramontana.
Da su ova državna jamstva slamka spasa, potvrđuju nam i djelatnici Ivica Vukušić, poslovođa na panel linijama, i Siniša Pažanin, poslovođa zavarivača, obojica s otprilike 20-godišnjim stažem u ovoj tvrtki.
„Pozdravljamo ovu odluku Vlade jer je ključna za opstanak ovog brodogradilišta, za sve nas radnike, kao i za cijeli Trogir i okolicu jer ovo je najveća proizvodna firma na ovom području“ – ističe Vukušić.
„Imamo tradiciju, imamo znanje, hoćemo i možemo raditi, imamo resurse, imamo teren, a što je najvažnije – imamo iskusne ljude, bez njih se ništa ne može. Brodograđevne škole više ne postoje, jedino mi stariji koji nešto znamo možemo prenijeti to svoje znanje budućim generacijama, ali ako se sada brodogradnja ugasi, teško da se ponovno može pokrenuti“ – govori Pažanin, dodajući kako je prosječna dob ljudi u proizvodnji 50 godina.
