Prije nego što pomorac obavi ukrcaj na brod na kojem će provesti tjedne ili mjesece, potrebno je doći do samog broda. Hrvatska je zemlja s bogatim pomorskim nasljeđem, broj registriranih pomoraca u RH iznosi preko 20 000, a smatra se da od pomorstva u Hrvatskoj živi preko 250 000 ljudi. Da bi tih 20 000 pomoraca u Hrvatskoj zaradilo svoj “kruh sa 7 kora”, uglavnom će morati letjeti na bližu ili dalju destinaciju, upravo se tu zračni i pomorski promet nadopunjuju, piše Croatian Aviation.
Ne radi se tu samo o pomorcima, na brodove putuje i tehničko osoblje, inženjeri, inspektori, posebni mehaničari za izvanredne popravke i sl. Kako bi to bilo moguće, aviokompanije nude posebne cijene za osoblje koje odlazi na brod, pod nazivom seamen tickets (SEMN kratica u avijaciji) ili marine fares. Kako bi pomorci dokazali svoj status, prilikom prijave na let osoblje aviokompanije ili zračne luke zatražit će pomorsku knjižicu na uvid. Zapravo, kod mnogih aviokompanija gotovo da nije moguće nastaviti proces prijave na let ako putnik – pomorac kod sebe nema pomorsku knjižicu. No, moramo reći da nismo još čuli za slučaj gdje je pomorac došao u zračnu luku bez pomorske knjižice.
Cijene aviokarata za pomorce drugačije su od standardiziranih cijena, a razlikuju se u sljedećem:
1.) Fleksibilnija promjena datuma putovanja i otkazivanje leta
Kada kao putnik kupite povoljnu aviokartu, uglavnom ste ograničeni oko promjena ili otkazivanja leta, te će vam kompanija, ako to napravite, vrlo vjerojatno naplatiti veliku naknadu za takvo nešto. Kod karata za pomorce to ne vrijedi. Karte se mogu mijenjati i otkazivati gotovo do par sati prije samog polaska, što naravno ponovno ovisi od aviokompanije do aviokompanije. Prije svega zato što su promjene vezane za ukrcaj ili iskrcaj s broda vrlo česte i ovise o puno faktora koje realno nije uvijek moguće predviđati točno u dan, a kada su one isplanirane, uvijek može doći do promjena na koje nije bilo moguće utjecati (kvar broda, kašnjenje u luku, čekanje na vez, vremenske neprilike, kasni dolazak tereta i sl.).
2.) Pomorci uglavnom imaju pravo na više predane prtljage
Ovo je poprilično logično. S obzirom na to da će pomorac vjerojatno provesti tjedne ii mjesece na brodu prije povratka kući, vrlo je jasno da će pomorci sa sobom nositi i više stvari u odnosu na običnog putnika koji putuje u određenu destinaciju turistički na tjedan dana. Određeni radnici, tehničko osoblje, mehaničari i sl. sa sobom još nose i tešku opremu, koju će zatim vjerojatno aviokompanije naplatiti, no pomorcu će to biti vraćeno od strane njegove kompanije.
Ima pomoraca koji putuju vrlo skromno, s tek malim koferom na drugi kraj svijeta na ukrcaj, no ima i onih koji nose preko 60 kila prtljage, u prtljazi igraće konzole, šamponi pa čak i mamina kuhinja. Naravno, i pomorci su ljudi i svatko se pakira onako kako misli da je to za njega najbolje. U svakom slučaju, pomorac će uglavnom uvijek imati pravo na dodatan komad prtljage (običan putnik u ekonomskoj klasi imat će 23kg, pomorac u istoj klasi 2x23kg).
Također, prtljaga pomorca uglavnom će dobiti priority oznaku kako se ne bi zagubila te kako bi sigurno stigla na idući let ukoliko se radi o presjedanju, s obzirom na to da bi i putnik i aviokompanija imali problem, pomorac bi bio bez svojih osobnih stvari, a aviokompanija bi imala problem oko dostave prtljage nakon što bi ista bila pronađena s obzirom na to da je brod već isplovio. Ukoliko vam osoblje ne stavi takvu oznaku, zatražite ju.
Valja napomenuti kako niskobudžetne kompanije uglavnom nemaju opciju seaman fare pa pomorci rijetko putuju niskobudžetnim aviokompanijama.
3.) Tko se brine za letove pomoraca?
Kratko i jasno – njihov agent trebao bi voditi brigu o svemu, od dokumentacije potrebne za ulazak u pojedinu državu, samog leta i aviokarte. Jasno, ni agentima nije lako s obzirom na to da pomorske kompanije također imaju budžete u čijim okvirima moraju ostati. Također, pomorci na jednom brodu mogu biti iz nekoliko različitih zemalja. Agent u tom slučaju mora pripremiti svu potrebnu dokumentaciju (vize, potvrdu kompanije za ukrcaj na brod, potvrdu da pomorac može dobiti vizu na ulasku u određenu zemlju – visa on arrival i slično.) za pomorce nekoliko različitih nacionalnosti za koje vrijede različita pravila. Na kraju, agenti imaju puno posla i oko promjena koje smo ranije spomenuli, otkazivanja karata, bookinga novih letova i sl.
Znamo za više desetaka slučajeva kada su pomorci morali ostati u zračnoj luci, nisu prihvaćeni na let jer nisu imali svu potrebnu dokumentaciju kako bi ušli u zemlju u koju su krenuli. Iako to nije posao samog pomorca, svakako je preporučeno svima da se prije putovanja raspitaju što im je potrebno za ulazak u određenu zemlju (svaka zemlja ima posebnu regulativu, kako za obične putnike tako specifično i za pomorce) kako im se ne bi dogodilo da ne budu prihvaćeni na let, ili, još gora opcija, da stignu u destinaciju a da im ulazak u zemlju ne bude odobren zbog nepotpune dokumentacije ili nedostatka vize, pa u tom slučaju moraju prvim letom putovati natrag u svoju početnu destinaciju.
S obzirom na to da mnogo hrvatskih pomoraca putuje u zbilja daleke destinacije na ukrcaj (Kina, Japan, Australija, Novi Zeland, Koreja, SAD, itd.) ono što se preporuča svakom pomorcu jest da na prijavi na let pokuša dobiti najbolje moguće sjedalo. Postoje aviokompanije koje, ako zrakoplov nije pun, blokiraju sjedala pored putnika – pomorca kako bi na dugim letovima imali što veći komfor i na tome su im putnici uvijek zahvalni. U svakom slučaju, prilikom prijave na let, treba pokušati i pitati za takvo nešto.
