O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

“Brod duh”: Napušteni ponos hrvatskog brodogradilišta godinama plutao oceanima

Ruski putnički brod MV Lyubov Orlova, izgrađen je u hrvatskom brodogradilištu Kraljevica davne 1976. godine, a postao je svjetski poznat nakon što je početkom 2013. godine, nakon puknuća kabela za tegljenje, nastavio plutati međunarodnim vodama, bez posade i bez ikakve kontrole, piše Dnevno.hr. Dobio je naziv „brod duhova“.

Kao novogradnja, brod je porinut 1976. godine u Kraljevici. Pripadao je jedinstvenoj klasi putničko teretnih brodova namijenjenih kružnim putovanjima na ledom okovanim morima sovjetskog Dalekog Istoga. Njezina oplata bila je ojačana kako bi mogla primati udarce leda. Kao takva služila je kao ekspedicijski kruzer i pritom je često plovila Antarktikom. Orlova je 1999 obnovljena, a unajmilu je tvrtka Marine Expeditions za kružna putovanja Antarktičkim poluotokom 2000. godine. Već 2002. godine prošla je kroz temeljitu renovaciju te je uznajmljena od strane kompanije Quark Expeditions također za kružna putovanja na Antarktici i Arktiku.

Foto: worldshipwrecks

Nažalost 2006. godine, Lyubov Orlova nasukala se na otoku Deception Island na Antarktici. U pomoć je stigao španjolski ledolomac Las Palmas i brod je otegljen. Međutim, 2010. godine Lyubov Orlova je zapljenjena u Kanadi te je oduzeta vlasniku zbog duga u iznosu od 251.000 dolara zbog otkazanog jednog kružnog putovanja i duga prema 51 članu posade.

Tamo je čekala 2 godine na vezu, a onda je brod prodan kompaniji Neptune International Shipping za staro željezo.

Kompanija je pokušala otegliti brod u rezalište brodova u Dominikanskoj Republici, međutim sajla za tegljenje je pukla i brod se odvojio od tegljača. Posada je pokušala ponovno privezati sajlu međutim snažan vjetar i valovi to nisu dopustili. Brod je tako plutao do 2013. godine prema Kanadi. Država je procijenila da je brod prijetnja njihovim naftnim platformama stoga je  unajmljen tegljač koji je Orlovu oteglio u međunarodne vode. Tamo je odlučeno kako brod više ne predstavlja opasnost za Kanadsku infrastrukturu i podmorje te je pušten da besciljno pluta oceanom.

U godinama nakon napuštanja Orlove, nekoliko puta je viđen kako besciljno pluta Atlantikom. Svojevremeno se pojavila i priča u britanskim tabloidima da je brod sada prepun štakora ljudoždera i da se kreće prema britanskim otocima. Od te priče nije bilo ništa, a posljednji put je otkriven u ožujku 2013. godine gotovo 1.000 kilometara od irske obale. Tada su irski mediji napisali da je zabilježen signal sustava za hitnu pomoć s Orlove. Zanimljivo je da se taj sustav aktivira tek nakon potonuća broda i zbog toga se sumnja da je brod potonuo te da je jako malo vjerojatno da će ikad biti pronađen.

Brodovi ove serije bili su od 100 metara dužine. Mogli su prihvatiti oko 200 putnika. Svi su bili visoke klase leda 1A. Pogonili su ih brodski motori iz Uljanikove Strojogradnje, s kojima su mogli postizati brzinu i do 17 čvorova. Ovaj je brod iz serije bio dug 100,01 metar, a u najširem dijelu bio je širok 16,24 metra. Bio je bruto-tonaže 4251 t, a nosivosti 1465 t. Pogonio ga je dizelski motor izgrađen u Uljaniku. Dio serije putničko-teretnih brodova za Sovjetski Savez koji je Brodogradilište Kraljevica napravili zajedno s Brodoprojektom. Svu kasniju projektnu dokumentaciju napravili su ljudi iz Tehničkog ureda Brodogradilišta u Kraljevici. Gotovo sve na toj seriji brodova bilo je hrvatske proizvodnje ili proizvedeno u ostalim republikama bivše Jugoslavije: čelik, brodski motori, namještaj, instalacije i dr. Uvjet sovjetskih naručitelja bio je da moraju sovjetske proizvodnje bitit navigacijski uređaji i kompletna oprema za kuhinju.

Ruski putnički brod MV Lyubov Orlova, izgrađen je u hrvatskom brodogradilištu Kraljevica davne 1976. godine, a postao je svjetski poznat nakon što je početkom 2013. godine, nakon puknuća kabela za tegljenje, nastavio plutati međunarodnim vodama, bez posade i bez ikakve kontrole, piše Dnevno.hr. Dobio je naziv „brod duhova“.

Kao novogradnja, brod je porinut 1976. godine u Kraljevici. Pripadao je jedinstvenoj klasi putničko teretnih brodova namijenjenih kružnim putovanjima na ledom okovanim morima sovjetskog Dalekog Istoga. Njezina oplata bila je ojačana kako bi mogla primati udarce leda. Kao takva služila je kao ekspedicijski kruzer i pritom je često plovila Antarktikom. Orlova je 1999 obnovljena, a unajmilu je tvrtka Marine Expeditions za kružna putovanja Antarktičkim poluotokom 2000. godine. Već 2002. godine prošla je kroz temeljitu renovaciju te je uznajmljena od strane kompanije Quark Expeditions također za kružna putovanja na Antarktici i Arktiku.

Foto: worldshipwrecks

Nažalost 2006. godine, Lyubov Orlova nasukala se na otoku Deception Island na Antarktici. U pomoć je stigao španjolski ledolomac Las Palmas i brod je otegljen. Međutim, 2010. godine Lyubov Orlova je zapljenjena u Kanadi te je oduzeta vlasniku zbog duga u iznosu od 251.000 dolara zbog otkazanog jednog kružnog putovanja i duga prema 51 članu posade.

Tamo je čekala 2 godine na vezu, a onda je brod prodan kompaniji Neptune International Shipping za staro željezo.

Kompanija je pokušala otegliti brod u rezalište brodova u Dominikanskoj Republici, međutim sajla za tegljenje je pukla i brod se odvojio od tegljača. Posada je pokušala ponovno privezati sajlu međutim snažan vjetar i valovi to nisu dopustili. Brod je tako plutao do 2013. godine prema Kanadi. Država je procijenila da je brod prijetnja njihovim naftnim platformama stoga je  unajmljen tegljač koji je Orlovu oteglio u međunarodne vode. Tamo je odlučeno kako brod više ne predstavlja opasnost za Kanadsku infrastrukturu i podmorje te je pušten da besciljno pluta oceanom.

U godinama nakon napuštanja Orlove, nekoliko puta je viđen kako besciljno pluta Atlantikom. Svojevremeno se pojavila i priča u britanskim tabloidima da je brod sada prepun štakora ljudoždera i da se kreće prema britanskim otocima. Od te priče nije bilo ništa, a posljednji put je otkriven u ožujku 2013. godine gotovo 1.000 kilometara od irske obale. Tada su irski mediji napisali da je zabilježen signal sustava za hitnu pomoć s Orlove. Zanimljivo je da se taj sustav aktivira tek nakon potonuća broda i zbog toga se sumnja da je brod potonuo te da je jako malo vjerojatno da će ikad biti pronađen.

Brodovi ove serije bili su od 100 metara dužine. Mogli su prihvatiti oko 200 putnika. Svi su bili visoke klase leda 1A. Pogonili su ih brodski motori iz Uljanikove Strojogradnje, s kojima su mogli postizati brzinu i do 17 čvorova. Ovaj je brod iz serije bio dug 100,01 metar, a u najširem dijelu bio je širok 16,24 metra. Bio je bruto-tonaže 4251 t, a nosivosti 1465 t. Pogonio ga je dizelski motor izgrađen u Uljaniku. Dio serije putničko-teretnih brodova za Sovjetski Savez koji je Brodogradilište Kraljevica napravili zajedno s Brodoprojektom. Svu kasniju projektnu dokumentaciju napravili su ljudi iz Tehničkog ureda Brodogradilišta u Kraljevici. Gotovo sve na toj seriji brodova bilo je hrvatske proizvodnje ili proizvedeno u ostalim republikama bivše Jugoslavije: čelik, brodski motori, namještaj, instalacije i dr. Uvjet sovjetskih naručitelja bio je da moraju sovjetske proizvodnje bitit navigacijski uređaji i kompletna oprema za kuhinju.