Prva dokumentarno utvrđena pomorska bitka na Jadranu prikazana je na jednom nadgrobnom spomeniku nađenom u Novilari kod Pesara u Italiji. Spomenik je iz VIII ili čak IX stoljeća p.n.e. Iz crteža se razaznaje tip i veličina broda, ali i način borbe. Brodovi imaju oštar i najvjerojatnije metalom obložen kljun za probijanje neprijateljskog broda, dakle prikazan je ratni brod, piše Gorgonija.com. Manja dva broda sukobljeni su pramcima, a svi borci vitlaju oružem. Tko su ovi borci nemoguće je kazati. Činjenica je da su u Liburni u rimsko doba gradili gotovo identične brodove – liburne. Možda je prizor prikazan na novilarskom spomeniku upravo prikaz sukoba Liburna s tamošnjim stanovnicima, što navodi na zaključak da se u to doba preplovljavao Jadran. U svakom slučaju prikazani brodovi su prvi poznati borbeni brodovi na Jadranu.
Jedna grupa Grka doselila se 385/384. godine p.n.e. s otoka Paros u Egejskom moru na današnji Hvar i sagradila grad, današnji Stari Grad. Ilirski starosjedioci nisu ih smetali pri naseljavanju, međutim, nedugo zatim pozovu svoje sunarodnjake s kopna, između Cetine i Neretve, da im pomognu istjerati ih. Ovi se odazovu i s nekoliko stotina brodica i 10.000 boraca krenu prema Hvaru. Opsjedali su grad i mnoge Grke pobili ili zarobili, ali nisu računali na zaštitu Dionizijeve flote sa Isse, današnjeg Visa. Njihova pomoć spasila je hvarske Grke. Razvila se borba između grčkih ratnih brodova i ilirskih nenaoružanih brodica, a koliko je borba bila žestoka najbolje govori podatak da je 5.000 Ilira poginulo, a 2.000 ih je zarobljeno. Ovo je ujedno prvi otpor domaćeg stanovništva protiv stranaca u ovim krajevima, koji je povijest zabilježila.
Još iz Homerovih stihova da se razaznati da je u njegovo doba bilo brodova koji su imali 20, 50, pa i 118 vesala. Ovi posljednji vjerojatno su bile dikrote (bireme), tj. brodovi sa dva reda vesala. Ratni brodovi starih Feničana bili su bireme, ali i trijere (trireme), brodovi s tri reda vesala i vrlo je vjerojatno da su ih Grci preuzeli od njih. Atena je krajem IV stoljeća p.n.e. imala brodove sa četiri i pet redova vesala. Donji veslači imali su najkraća vesla, oni iznad njih nešto dulja, a u zadnjem redu najdulja vesla. Što su vesla bila dulja to je veslač u višem redu sjedio udaljenije od boka kako bi ravnoteža olakšala veslanje. Kod gornjih i najdužih vesala ravnoteža se postizala dodavanjem olova na strani držala.
Najveći brodovi Aleksandra Velikog imali su i deset redova vesala. Gradnja brodova sa deset redova vesala je bila vrlo komplicirana, ali postoje i zapisi koji svjedoče o brodovima sa još mnogo više redova vesala. Spominje se brod sa čak četrdeset redova vesala, što znači da je brod imao oko četri tisuće veslača. Da je takvih brodova doista bilo, potvrđuje i jedan natpis na Cipru. Sirakuuški vladar Hiero II sagradio je, uz pomoć Arhimeda, brod sa 20 redova vesala koji je imao osam tornjeva, velike sale, šetalište, vrtove i biblioteku. Dovršen je 250. godine p.n.e. Ovakvi brodovi sigurno nisu služili u ratne svrhe. Njima su se koristili helenistički vladari, a naročito aleksandrijski, za luksuz i razonodu.
Da vesla ne bi zapinjala veslalo se točno po taktu koji je određivao glavar (heleust) glasom, bubnjem ili šipkom. Kada bi se želio odmoriti od davanja takta, veslači bi pjevali pjesme posebno spjevane za podržavanje takta. Pokušajte zamisliti taj ploveći zbor.
Rimski ratni brodovi bili su uglavnom liburne i to najčešće trireme. Imale su u sredini jedan veliki jarbol koji nisu skidale za vrijeme borbe, a na palubi tornjeve koji su skidani nakon borbe. S tih tornjeva vojnici su na neprijatelja bacali koplja i strijele. Goruće strijele, omotane kučinom umočenom u sumpor i paklinu, bacale su se balistima, spravama kojima su se bacale kamene kugle i slično na neprijatelja u daljini.
Kada bi se približili neprijateljskom brodu koristili su “aser”, o jarbol obješenu tanku gredu od jakog drveta s okovanim krajevima. Greda se povuče na suprotnu stranu, a kad se pusti udari svom težinom o trup neprijateljskog broda i probije ga. Za probijanje trupa koristili su i pramčani kljun (rostrum), s tri zuba.
U naoružanju liburne nalazile su se i oštre kose na dugim motkama. Njima su sjekli protivnikove pripone jarbola i tako ga rušile. Da bi neprijatelja što više onesposobili za bilo kakvo manevriranje, uskakali su u mali čamac i rezali konope koji su podržavali njegova kormila.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
