Nad korčulanskim brodogradilištem Leda, na prijedlog FINA-e, početkom srpnja pokrenut je stečajni postupak. To je samo nastavak ove nevjerojatne priče koja bi mogla poslužiti kao predložak za neki film. Podsjetimo što se sve događalo – Leda je do 2014. godine odlično poslovala i bila u plusu kada su počeli problemi, piše Dubrovački Dnevnik. U to zlatno doba bila je u vlasništvu nizozemske tvrtke Peters Shipyard Adriatic B.V., imala je oko stotinjak zaposlenih, a preživjela je čak i onu zadnju recesiju.
Te godine dolazi do razlaza među nizozemskim partnerima i početka krize u Ledi. Suvlasnik Geert Lucas van Voorn prevario je svog partnera Piera Titusa Meindertsa. Naime, van Voorn bio je direktor, odnosno ovlašteni zastupnik firme Port Mon Cher, koju je osnovala nizozemska državljanka Fredericka Meijering sa sjedištem u Dubrovniku, a kojoj je Peters Shipyard Adriatic prenio poslovne udjele društva Leda. U Ugovoru o prijenosu poslovnih udjela jasno se vidi da je Geert Lucas van Voorn sporni Ugovor potpisao s obje strane – kao direktor Peters Shipyard Adriatica, i kao direktor Port Mon Chera. Njegov partner o tome svemu ništa nije znao, niti je odlučivao, iako je i on bio zakonski vlasnik Lede.
U međuvremenu, tvrtka Port Mon Cher je bez ikakve naknade, znači besplatno(!), prenijela poslovne udjele brodogradilišta Leda Nandoru Rajšliju, poduzetniku iz Siska, točnije tvrtki Core Menagement. Nakon što je Nandor Rajšli preuzeo Ledu, poslovanje je krenulo nizbrdo. Bilo je sve manje posla, dio radnika dobilo je otkaze, a brodogradilište Leda završilo je u predstečajnoj nagodbi.
Za to vrijeme prevareni partner Pier Titus Meinderts pravdu pokušava pronaći na sudovima. Vodi dva paralelna postupka, jedan u Nizozemskoj, jedan u Hrvatskoj. Nizozemsko pravosuđe još 2014. godine u kratkom postupku donosi presudu kako je transakcija poslovnih udjela neosnovana, te nalaže da se sve vrati kako je i bilo.
No u Hrvatskoj se sve to jako odužilo. Na početku je čak donesena nepravomoćna presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku da je Geert Lucas van Voorn imao pravo samostalno zastupati tvrtku Peters Shipyard Adriatica. Naravno uslijedile su žalbe, pa je napokon u veljači ove godine – šest godina nakon prevare – donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH koji je utvrdio da je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela ništetan i bez pravnog učinka, te da u roku od 8 dana tvrtka Nandora Rajšlija mora vratiti tvrtki Peters Shipyard vlasništvo nad Ledom.
Pier Titus Meinderts tako je napokon nakon dugih šest godina dobio ono što nije trebao ni izgubiti. Ali daleko je od sretnog završetka. Naime, Nandor Rajšli katastrofalno je vodio brodogradilište – gomilao je dugove, davao otkaze, pa je samo nekoliko dana nakon ulaska novog/starog vlasnika u Ledu Porezna uprava blokirala račun tvrtke. Porezni dug Lede koje je prouzrokovao nezakoniti vlasnik iznosi milijun i 200 tisuća kuna. Poreznu upravu ne interesira što Pier Titus Meinderts nije prouzrokovao taj dug, za njih je riječ o istom pravnom subjektu.
Upravo zbog tog duga koji stari/novi vlasnik uopće nije napravio, blokirani račun Lede poslužio je za otvaranje stečaja. Mjesecima je Leda pokušavala skinuti blokadu sa svojih računa, ali Ministarstvo financija nije imalo razumijevanja za njihov slučaj. Situacija s koronavirusom samo je dodatno zakomplicirala ionako teški status nekoć uspješnog brodogradilišta. U žalbi koju su napisali odvjetnici Lede stoji kako račun brodogradilišta jest bio blokiran dulje od 60 dana, ali da poslovni subjekt nije prezadužen, jer samo vrijednost njegove imovine višestruko nadilazi utvrđene financijske obveze što je utvrdio i vještak (vrijednost imovine Lede je viša od 21 milijun kuna). Međutim, unatoč svim nastojanjima, Ledu je ovih dana preuzeo stečajni upravitelj, iako se Uprava još uvijek bori pravnim putem da se čitav postupak još jednom vrati na razmatranje.
Novi-stari vlasnik je planirao donijeti odluke i razviti strategiju nastavka poslovanja na temelju izvještaja dubinske analize poslovanja brodogradilišta za period od 2016. godine do veljače ove godine, ali je stečajni postupak otvoren prije donošenja iste iz čega se može protumačiti kao da se nekome žurilo da što prije otvori stečaj nad Ledom i gurne je u još težu situaciju.
Stoga se postavlja logično pitanje – kome je u interesu da propadne brodogradilište koje godinama hrani brojne korčulanske obitelji i dio je tradicije najnaseljenijeg hrvatskog otoka?
Odgovor najvjerojatnije leži u atraktivnoj lokaciji na kojoj Leda posluje. Nije nikakva tajna da se tamo planira gradnja velike marine s raznim pratećim turističkim sadržajima. Problem za te planove je činjenica da Leda ima koncesiju na toj atraktivnoj lokaciji sve do 2041. godine. Ta se koncesija može razvrgnuti ako Leda ne posluje dobro, a čini se da neke interesne skupine žele prikazati brodogradilište Ledu kao gubitnika.
Hrvatske institucije poput FINA-e, Porezne uprave i Ministarstva financija ne interesira što zakoniti vlasnik Lede nije kriv za loše poslovanje, nego vlasnik koji je nezakonito preuzeo upravljanje brodogradilištem. Umjesto da se zakonitom vlasniku da nova prilika da se opet dokaže kako je u stanju kvalitetno voditi brodogradnju na Korčuli, požurilo se s otvaranjem stečaja zbog dugovanja za koje zakoniti vlasnik uopće nije odgovoran. Zašto mu se nije pružila prilika nego je svega nekoliko dana od njegova ponovnog preuzimanja Lede blokiran račun, te naposljetku otvoren stečaj, znaju nadležne institucije koje se prave mutave oko vlasništva nad Ledom miješajući kruške i jabuke, odnosno zakonite i nezakonite vlasnike.
Gradonačelnik Korčule Andrija Fabris nam je rekao da bi bio najsretniji da Leda uspješno radi, ali to nije slučaj.
„Mi, odnosno Grad Korčula, ne ulazimo u vlasničke odnose i sudske procese, jer nemamo ništa s tim. Činjenica je da Leda ne radi dobro, a da je taj prostor prevrijedan da ga se bolje ne iskoristi. Poznato nam je da je stari vlasnik ponovno preuzeo Ledu. Mi smo ga pozvali da nam predoči poslovni plan za sljedeći period, ali još nam ga nije dostavio. Naravno da ćemo razmotrit taj poslovni plan ako nam ga dostave i pokušati im pomoći kako smo i u prošlosti radili“ – smatra Fabris, ali dodaje da nije siguran da brodogradilište može opstati.
„Meni kao gradonačelniku najvažnije je da ljudi imaju posao. Obzirom da je ta lokacija jedna od najpotentnijih na Jadranu, u sklopu buduće marine napravio bi se servis za velike jahte kakvog nema od Crne Gore, pa sve do Splita i Šibenika. Dobar dio ljudi bi tu mogao naći posao, a taj vid ponude bi itekako dobro došao Korčuli, te bi se na taj način nastavila tradicija brodogradnje na otoku. Već su nam se javljali brojni investitori koji su zainteresirani za takva ulaganja“ – zaključuje gradonačelnik Korčule.
