Iako se S.M.S. Zenta klasificira kao laka krstarica, njezina prava klasifikacija je krstarica-torpiljarka. Izgrađena je u Arsenalu u Puli zajedno s još dva broda istih osobina: Aspern i Szigetvar. Kobilica je postavljena 9. kolovoza 1896. godine, a porinuće je obavljeno 18. kolovoza sljedeće godine, na sam Kaiserov rođendan. Njezina je izgradnja dovršena prvog svibnja 1899. godine, a u flotu K.u.K. mornarice je uvrštena 28. svibnja iste godine.
S.M.S. Zentu su pogonila dva parna stroja s četiri uspravna cilindra trostruke ekspanzije koji su izgrađeni u Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu, a parom ju je opskrbljivalo čak osam parnih kotlova tipa Yarrow ukupne snage 8.000 KS. Brod je imao dva vijka s tri lista promjera 3,66 metra. Uz parne strojeve imao je i jedra ukupne površine 585 četvornih metara (jedrilje tipa brigantin). Pri probnim vožnjama prije isporuke, Zenta je razvila brzinu od 21,87 čv pri 184 okretaja, a 1912. godine njena je brzina pala na samo 17,94 čv. U skladištima je mogla primiti zalihu ugljena od 469 tona. Cijela serija brodova izgrađena je prema planovima Jozefa Kuchinke.
Admiralski brod
Nakon izgradnje i ulaska u flotu, S.M.S. Zenta je bila admiralski brod 3. divizije torpiljarske flotile pod zapovjedništvom kontraadmirala baruna Rodolfa Montecuccolija. Dana 10. studenoga 1899. godine isplovila je iz Pule na putovanje prema Dalekom istoku kroz Sueski kanal, 11. veljače 1900. pristala je u Singapuru, a 11 dana kasnije našla se u Hong Kongu. Zbog nereda u Kini zakasnio je povratak u domovinu, te je brod ostao u ophodnji duž kineske obale izvršivši više borbenih misija.
Dana 3. lipnja upućen je s broda odred od 73 mornara u pomoć gradu Tientsin koji je bio opkoljen, a 7. lipnja upućeno je još 73 mornara s istim zadatkom. Slijedilo je više borbenih djelovanja, a 14. kolovoza Peking zauzimaju saveznici sa sudjelovanjem posade broda. U borbama je stradao kapetan fregate Edoardo Thomann di Montalmar.
Zenta je je u ophodnji duž kineske obale, što se kasnije proširilo na cijeli južni Pacifik sve do početka listopada1901. godine kada je brod usidrio u Puli. Godinu dana kasnije, 15. listopada, Zenta je ponovo isplovila iz Pule u plovidbi prema lukama Afrike i Južne Amerike. Prošavši Sueskim kanalom, oplovila je Afriku prošavši Mozambičkim kanalom, oplovivši Rt Dobre nade uz zaustavljanje u Cape Townu. Tu je zabilježeno da je 14. veljače 1903. dezertiralo pet članova posade. Nastavila je plovidbu na sjever uz afričku obalu, a 17. travnja isplovljava iz Sv. Helene da bi preplovila Atlantik te 26. travnja stigla u Santos. Nakon ticanja luka u Argentini, Urugvaju i Brazilu, brod opet preplovljava Atlantik i 6. listopada 1903. stiže u Trst. Početkom sljedećeg ljeta odlazi na dokovanje, a tom prilikom brod je dobio radio-postaju. Slijede rutinski zadaci s bazom u Trstu.
Potapanje
Na izlazu iz Boke 16. kolovoza, napadaju je francuske oklopnjače Courbet i Jean Bart s udaljenosti od 10 do 12 tisuća metara. Zenta uzvraća svojim topovima tek kad je dostigla njihov najveći domet – devet tisuća metara. Jedna od prvih francuskih granata od 305 mm eksplodira je u strojarnici i brod gubi brzinu i unatoč tome što uspijeva ispaliti čak 120 granata, postaje laki plijen topovima velikog kalibra. Više je puta pogođena, te tone pet nautičkih milja jugo-jugoistočno od Petrovca.
Tom prikom su stradala 174 člana posade, a 144 mornara koji su uspjeli doplivati do obale, internirani su u Crnoj Gori. Oslobođeni su tek u proljeće 1916. godine za vrijeme prodora austrougarske vojske na Balkan.
Preživjeli zapovjednik Paul Pachner, časnici i posada doplivali su do obale gdje su internirani sve do 1916. godine (anglo-francuska flota nije pokušala spasiti nikoga preživjelog). Popis poginulih nikad nije objavljen. Zarobljenici su bili smješteni u Cetinje. Zarobljenici su uglavnom bili Hrvati s juga hrvatske obale i otoka te dvojica Crnogoraca iz Boke Kotorske.
Cijeli teks pročitajte OVDJE.
