„Molim pomozite. Želim doma. Tu sam mimo svoje volje, radim bez ugovora i ugovorene plaće. Osjećam se doslovno kao rob. Pomozite!“ – vapaj je pomorca Nikole Jaklina.
Varaždinac je kuhar na Zagrebu, brodu Atlantske plovidbe, u trenutku ovog poziva u pomoć, usidrenog u filipinskoj luci Mauban, piše Jutarnji List. Ugovor mu je istekao u ožujku, ne može se iskrcati zbog pandemije.
Atlantska plovidba od početka pandemije smijenila je 11 posada. Ostala je još jedna, posada Zagreba.
Izbezumljeni mornari, koji mjesecima ne mogu s broda ni doma, na rubu su živaca. Incidenti su sve učestaliji, zapovjednik traži pomoć poslodavca. Osobito su “pukla” četvorica mornara. Devet mjeseci su na brodu, drugi su nešto kraće, ali, u svakom slučaju, predugo. Pet mjeseci danonoćno na brodu 21 se muškarac međusobno više ne može gledati. Cijela je posada hrvatska.
„Pomorci su opterećeni zbog produljenog boravka na brodu, neki članovi posade su gotovo već deset mjeseci na brodu. Postoje dodatne trzavice među posadom, bila su dva manja sukoba u koje su bila uključena četiri člana posade. Zapovjednik nije ništa javljao jer su stvari izglađene, pomorci su se primirili. Kako sam javio prijašnjom porukom, situacija na brodu nije ni izdaleka kakva je bila prije dva tjedna“ – piše zapovjednik, kapetan Leon Bjelokosić.
„Skroz smo iscrpljeni. Tumaramo po brodu. Temperatura na palubi je 50, u strojarnici su izmjerena 52 stupnja. Zapovjednik ne daje nikakve naredbe, obavljamo samo osnovno za funkcioniranje broda. Nitko više ni s kim ne razgovara. Kad smo došli na brod, svi su imali neki sjaj u očima, znali su zašto su se ukrcali, imali su razlog za život. Te su oči sad prazne. Strašne. Fizički i psihički smo pred kolapsom“ – zabrinut je Jaklin.
Varaždinac se na brod ukrcao 8. studenoga. Od cijele posade na brodu je najdulje. Zagreb je motorni brod, plovi pod hrvatskom zastavom, redovna ruta mu je ukrcaj Indonezija, a iskrcaj Filipini/Malezija.
Jaklin je kuhar i nije mu prvi put da kuha za mornare. Kuhao nije samo jedan dan. I to, kaže, zato što nije mogao.
„Bio sam slomljen, skuhali su moji kolege. Nitko nije ostao gladan“. I kad je 24. kolovoza odlučio vratiti ključeve kuhinje zbog neisplate dodatka na plaću, za pola sata se predomislio.
Cijela posada smatra da je zaslužila dodatak. Odgovaraju im da ta ugovorna obveza ne vrijedi u izvanrednoj situaciji.
„Poslodavac nije kriv što smjena nije obavljena. Razlog nam je svima poznat, viša sila uslijed pandemije Covida-19“ – službeni je odgovor.
Također kaže da posada “prima plaću u skladu s ugovorom koji imaju”.
Iz prepiske koju s broda šalju bazi, vidi se da je posada nezadovoljna jer ne dobivaju naknadu za dulje zadržavanje na brodu od ugovorenog. U pravilniku piše da se takvo zadržavanje plaća svaki mjesec u visini mjesečnog iznosa osnovne plaće.
Nikola Jaklin kaže da novac nije glavni problem. On samo želi doma. A smatra da bi mu tvrtka to trebala omogućiti.
Sanja Putica iz odnosa s investitorima i javnošću u Atlantskoj plovidbi to negira.
„Atlantska plovidba d. d. u okolnostima pandemije Covida-19, kada se svijet u inicijalnoj fazi našao u fazi gotovo potpune zatvorenosti, uspješno je do danas provela smjene posade na svojih 11 brodova od ukupno 12. Brod Zagreb jedini je brod Atlantske plovidbe na kojem još nije obavljena smjena od početka pandemije. Uprava Atlantske plovidbe d. d., kao i zapovjedništvo broda, čini sve kako bismo proveli smjenu i na tom brodu. Također napominjemo kako smo na ovom brodu u nekoliko navrata pokušali napraviti smjenu u Singapuru, no bili smo odbijeni od singapurskih vlasti, jer su prioritet dali brodovima na kojim su pomorci dulje od jedanaest mjeseci, što nije dozvoljeno prema pravilima MLC 2006 (Maritime Labour Convention). O svim poduzetim koracima te daljnjim planovima upoznat je, uz zapovjedništvo i posadu broda, i Sindikat pomoraca Hrvatske, s kojim se i inače usko surađuje“ – zaključila je.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
