Ova sezona jedna je od najgorih ne samo za hotelijere i ugostitelje, već i brojne druge poduzetnike koji žive od turizma. Kriza uzrokovana koronavirusom dobro je prodrmala i brojne vlasnike izletničkih brodova, piše Glas Istre. Kažu da im je lošije bilo jedino za vrijeme Domovinskog rata. No, tada izletnički turizam na moru i nije bio toliko razvijen kao sada.
„U normalnim prilikama počeli bi voziti već od Uskrsa. Ove godine prvu smo turu kroz Limski kanal odvezli tek 26. lipnja. Cijelu sezonu nismo uspjeli skupiti jedan izlet sa 66 osoba, koliko ih možemo ukrcati. Zadovoljni smo ako ih skupimo 15-tak. Da se rijetki izletnici ne bi razočarali, moguće i vratili sljedećih godina, vozimo i za samo četiri osobe, što nam pokriva troškove goriva“ – kaže Almo Sošić, vlasnik 17-metarskog broda “Kosirica”, koji punih 35 godina vodi turiste Limskim kanalom.
Usprkos ovoj iznimno teškoj sezoni i činjenici da ima uvjete za odlazak u mirovinu, Sošić se ne predaje i još ne misli odustati. Kaže da su mu Limski kanal, turizam i druženje s ljudima iz raznih dijelova svijeta ušli pod kožu. Pomaže mu iskusni brodovođa Vedija Seinović Beko koji je godinama vozio turističke linije prema Crvenom otoku i Katarini u Rovinju.
“Kosirica” je jedan od sedam brodova koji ima koncesiju za izlete u Limskom kanalu. U sadašnjoj situaciji teško bi bilo prodati brod, a Sošić se nada da će se korona obuzdati, pa će iduća sezona biti bolja.
„Od troškova broda najveći je godišnji remont. Brod treba svake godine izvući na navoz radi pregleda od strane Hrvatskog registra bez kojeg se na može produžiti plovidbena dozvola. Srećom, više od 30 godina sam radio u maloj brodogradnji, pa većinu potrebnih radova obavim sam. Kad je riječ o drugim troškovima za sada nismo dobili nikakve olakšice. Cijene veza i korištenja pristaništa je ista. U Limskom kanalu, koji je u nadležnosti Lučke uprave Poreč, plaća se fiksna naknada po svakom izletu, bez obzira koliko je putnika. O svim drugim silnim davanjima ni ne razmišljam, već se koncentriram na posao. Treba stalno biti na rivi u kontaktu sa turistima koji dolaze do obale. U Limski kanal se obično dolazi na ručak, a najpopularniji su izleti od sat vremena, koliko treba za obilazak kanala u laganoj vožnji“ – kaže Sošić.
Almo Sošić se brodovima bavi cijeli život. Po završetku osnovne škole 1965. se javio na natječaj Prehrambenog kombinata Mirna koja je školovala brodske mehaničare za motoriste ribarskih brodova. Praksa se odrađivala u nekadašnjem Mirninom brodogradilištu kod tvornice duhana. Tamošnji majstori i poslovođe su brzo zamijetili njegovu nadarenost za motoristiku, pa je kao jedini od petorice motorista u generaciji ostao raditi u škveru.
Svestrani Sošić je bio jedan od prvih brodskih mehaničara koji se počeo baviti hidraulikom na brodovima. Prava revolucija bila je kada su se na brodove plivarice počeli ugrađivati Puretić blokovi. Za njihov pogon koristili su se hidraulički motori, pogonjeni hidro pumpama priključenih na glavne ili pomoćne motore. Uskoro nakon toga na hidrauliku su se počela priključivati i brodska vitla. Te su inovacije u mnogome pomogle težak fizički rad ribara prilikom podizanja mreža plivarica iz mora.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća teški sporohodni motori su nakon tri desetljeća bili toliko istrošeni da su remonti bili sve skuplji, pa je počela njihova zamjena sa modernijima brzohodnim motorima. Uz ostale, Almo Sošić je sa svojim kolegom Mariom Marićem mijenjao motor na brodu “Kosirica”, koji je sada u njegovom vlasništvu.
Svojim znanjem Almo Sošić je stekao ugled među kolegama i brodovlasnicima, postao je poslovođa brodomehaničke radionice u Mirninom brodogradilištu, koje je u zlatnim godinama zapošljavalo tridesetak majstora. Uz ostalo nadzirao je ugradnju motora i opreme na brodovima “Dinko 1” i “Dinko 2”, posljednjim i najvećim ribarskim brodovima izgrađenim za Mirninu flotu.
Za vrijeme ribolova brodski mehaničari su stalno bili u pogonu. Radilo bi se i preko vikenda da bi se mogle rješavati havarije i osposobili brodove za izlaz na more. Skupilo bi se tako puno prekovremenih sati, koji su se mogli koristiti i kao slobodni dani. Spojivši ih sa godišnjim odmorom Sošić je došao na ideju da prevozi izletnike po Limskom kanalu, pet minuta udaljenom od Brajkovića gdje stanuje.
„Osamdesetih godina, kad sam se počeo baviti ovim poslom, nije bilo puno izletničkih brodova. Ja sam u jednom splitskom remontnom brodogradilištu kupio devet metarski nepotopivi čamac za spašavanje sa dvostrukim dnom. Na vesla takav je čamac mogao ukrcati 48 osoba. Ja sam ga u potpunosti preuredio, ugradio unutrašnji motor od 60 konjskih snaga i dobio dozvolu za prijevoz 28 putnika“ – prisjeća se prvih izleta Limskim kanalom u vrijeme kada se ovom djelatnošću u Limu bavio još samo jedan brodić.
Kasnije mu se pružila prilika kupnje potonule 12 metarske jahte od jednog osiguravateljskog društva. Valjalo ju je podignuti s dna, ispumpati, dotegliti u brodogradilište, rastaviti i oprati motor i sve uređaje. Najviše je posla bilo sa elektroinstalacijama a instrumente je valjalo obnoviti. Na maloj jahti nije se moglo voziti puno izletnika ali je komfor bio veći. Nakon Domovinskog rata, kada je turizam ponovno počeo rasti Sošiću je kupio brod “Kosirica”, kojeg je Mirna bila prodala sa ostalom flotom, ali ga kupci nisu isplatili.
„”Kosirica” je četiri godine bila vezana u Rapskom kanalu, a ja sam je otkupio 1998. godine. Da bi mogla voziti turiste trebalo je puno uložiti. Na podvodnom dijelu pojavile su se crvotočine, pa je trebalo mijenjati madire. Valjalo je izmijeniti velik dio mrtvih bandi, ugraditi klupe, ogradu i opremu za prijevoz putnika. Uz redovne remonte i pravodobno održavanje, “Kosirica” me dobro služi, pa je i to razlog što sam emotivno vezan za brod i ne bih ga volio tek tako prodati“ – kaže Sošić.
Kad je riječ o Limskom kanalu, Sošić kaže da ima veliki potencijal, ali ga dijele tri jedinice lokalne uprave koje nemaju zajedničke interese. Općine Kanfanar i Vrsar graniče upravo na početku lučice oko kojeg su poznati restorani Viking i Fjord. Od lučkih prihoda Lučka uprava je postavila dva pontona, pa tu sada mogu pristajati jahte. Na prilaznoj cesti nema međutim ni jednog rasvjetnog tijela.
„Područje Limskog kanala je pod zaštitom. To međutim ne znači da se ulaz u kanal ne bi trebao malo ljepše urediti. Svako toliko se pokrene neka inicijativa, pa se brzo zaboravi. Koliko sam obaviješten uskoro će se iz kanala odseliti pogoni za uzgoj ribe, pa bi valjalo dobro promisliti kako treba njime upravljati. Limski kanal je kao stvoren za raznolike oblike sportske rekreacije na vodi, pa je šteta da se više ne koristi“ – zaključuje Almo Sošić.
