Predsjednik Mjesnog odbora Brgulje, Romano Maletić, je ispričao kako je zajedno s drugim otočanima iz Molata, Brgulja, Zapuntela i Ista, prošle subote ostao u gradskoj luci, ispred broda Dora koji zbog jakog juga nije mogao isploviti, te su otočani ostali prepušteni sami sebi.
„To je strašno što smo proživjeli prošlu subotu. Kad smo u osam sati došli na ukrcaj, dočekao nas je natpis na ulazu u Doru kako brod zbog juga ne plovi, a mi koji smo se taj dan planirali vratiti u svoje domove, nismo znali gdje ćemo prespavati. Nisu nam ponudili nikakvu alternativu“ – ispričao je Maletić za Zadarski List, dodajući kako je među putnicima bilo puno onih koji nisu imali gdje prespavati u Zadru, dok je jedan od putnika imao bolesnu suprugu kojoj je trebao donijeti lijekove, zbog čega je i došao u Zadar.
„Nije ovo bio prvi put da Dora ne može isploviti čim je malo jači vjetar, to je brod za lokvu kako kažemo mi otočani“ – kazao je Maletić te podsjetio kako su na Doru osuđeni više od mjesec dana, ali im razlog baš nije jasan zbog čega je njima dodijeljena Dora, nakon što je Olea koja je vozila na relaciji Rivanj- Sestrunj- Zverinac- Božava- Brbinj, otišla na remont, a ne brod koji je vozio njihovoj pruzi.
„Mi ne okrivljujemo kapetana što s Dorom nije mogao isploviti, jer to jednostavno nije brod za veće valove, ali nam nije jasno zbog čega su nama na našoj liniji dodijelili Doru, kad se zna da je naša pruga druga po jačini vjetra, dok su prve Silba i Olib“ – pitao se Maletić, istaknuvši kako se na ovaj način zbog dodjeljivanja zamjenskih brodova, pravi velika razlika među otočanima koji su zbog toga nezadovoljni i razočarani.
Da stvar bude gora, otočani ni dan kasnije, u nedjelju, nisu imali sreće jer su se nakon ukrcaja i kratke plovidbe do Puntamike, opet vratili u gradsku luku. Naime, Maletić, zajedno sa svim mještanima kojima je brod jedina poveznica s kopnom, proziva Jadroliniju.
„Nije jugo zapuhalo u roku od nekoliko minuta, iz Jadrolinije su znali da Dora nema maritimne sposobnosti za plovidbu po jakom vjetru, i morali su imati alternativu za nas i morali su imati drugi brod u slučaju da se dogodi ovako jak vjetar koji Dora ne može podnijeti“ – rekao je Maletić, dodavši kako ih je u nedjelju ista sudbina dočekala, i da su u vrlo kratkom vremenu od isplovljavanja dobili obavijest kako se vraćaju u luku zbog jakog juga, te da su se svi putnici morali snaći kako doći do Gaženice da bi uhvatili onaj trajekt koji je isplovio u 10 sati.
Ni u nedjelju nitko nije našao za shodno da pomogne otočanima kojima je brod jedina veza s kopnom, pa su nakon povratka u gradsku luku, neko s taksijem, a neko autobusom, uspjeli stići u Gaženicu na ukrcaj. Maletić je naglasio kako su zbog ovakve nemarnosti otočani prepušteni sami sebi, a to nikako nisu zaslužili.
„Da se ovakva sudbina više ne bi ponovila, kao Mjesni odbor apeliramo, ali i tražimo da nam više nikada ne daju Doru za ovu liniju jer to nije brod koji je siguran i koji će nam omogućiti siguran povratak u naše domove“ – poručio je Maletić naglasivši kako u subotu zbog juga samo Dora nije isplovila, te da to dokazuje kako se čim prije trebaju poduzeti koraci kojima će se normalizirati sigurnost plovidbe na ovoj pruzi, a to se jedino može sa sigurnim brodom.
Zoran Kordić iz Zapuntela, u subotu je dijelio sudbinu svojih sumještana, ali osim što nije imao gdje prespavati te je morao otići u hostel, kako je objasnio, on je bio u još goroj situaciji jer se nije mogao vratiti supruzi koja je invalid i kojoj je potrebna njegova skrb i njega.
„Nama otočanima brod znači život i on nam je od vitalne važnosti. Situacija u kojoj se nalazimo s ovako lošim brodom je neizdrživa te nam je jedina šansa da se preko medija čuje o našem problemu za koji se nadamo da će ga prepoznati i odgovorne osobe u Jadroliniji koje mogu ovu situaciju dovesti u red“ – rekao je Kordić, dodajući kako nije mogao niti zamisliti da se neće moći vratiti i da će njegova supruga ostati sama.
Osim što je Kordić najavio kao je jedno od rješenja ovog problema u sazivanju proširenog sastanka na kojem bi sudjelovali svi koji su zainteresirani, ali i predstavnici lokalne vlasti koje bi oni pozvali, kao i predstavnike Grada i brodara, osvrnuo se i na neljubaznost koju su onako napaćeni putnici doživjeli u agenciji Jadrolinije koja im je bila jedina šansa za mjerodavnu informaciju.
„Kad sam vidio da brod ne prometuje i da nitko ne može dati informaciju jer je na brodu bio samo jedan čovjek kojeg su ostavili u dežurstvu, te taj čovjek nije bio ovlašten za davanje bilo kakvih informacija, smatrao sam ispravnim otići u agenciju Jadrolinije, jer sam smatrao kako su oni jedini mjerodavni dati informaciju“ – rekao je Kordić.
Nakon što su otočanima u agenciji Jadrolinije odbili pomoći informacijom, savjetom i rješenjem problema, i nakon što su opet bili prepušteni sami sebi, po pričanju Kordića, dva dečka su neuspješno pokušala »srediti« prijevoz brodom Silba.
„Nakon što su se dva dečka obratila kapetanu sa Silbe, te ga zamolili da nas poveze, uslijedilo je još jedno razočaranje jer kapetan nije pokazao ni trunku interesa da nam pomogne“ – rekao je Kordić, dodajući kako je kapetan rekao da će ih povesti ako mu netko to naredi, a da to nitko nije učinio te da su otočani opet ostali revoltirani i poniženi na rivi, daleko od svojih obitelji i domova.
Osim što Kordić nije mogao doći do Zapuntela jer brod nije isplovio, on nije imao gdje niti prespavati, što mu je, naravno, stvorilo dodatne troškove, a njegovoj supruzi neizvjesnost.
„Nisam imao gdje prespavati i morao sam otići u hostel. Neću propasti zbog toga, ali to jednostavno nije u redu“ – rekao je Kordić, dodajući kako je Jadroliniji proslijedio dopis u kojem je iznio situaciju u kojoj se našao zajedno sa svim otočanima, ali se uz privitak računa hostela i karte za otok, potužio na navodnu neljubaznost osoblja agencije Jadrolinije koje nije bilo u stanju pružiti pomoć niti lijepu riječ otočanima koji su ostali u nemilosti zbog loše koordiniranosti i organizacije.
