Davne 1872. godine iz Bremerhavena u Njemačkoj isplovio je na polarnu ekspediciju austrougarski brod “Admiral Tegetthoff”. Zapovjednici su bili austrougarski časnici i istraživači Carl Weyprecht i Julius Payer, a na brodu su od 24 člana posade čak trinaestorica bili Hrvati.
Ciljeva ekspedicije bilo je nekoliko, od onoga da se istraži more sjeverno od Sibira, do otkrivanja puta do Beringova prolaza i prolaska kroz njega do Tihog oceana, piše 24sata. Ništa od toga nisu uspjeli, jer je brod već krajem kolovoza 1972. godine okovao led, i “Admiral Tegethoff” ostao je okovan ledom pune dvije godine.
Velika santa nosila ga je morskim strujama, pa brod nikada nije stigao do Beringovog prolaza, ali je posada otkrila do tada nepoznati arhipelag kojeg su nazvali Zemljom Franje Josipa. Obzirom da su većina hrvatskih pomoraca bili s Kvarnera, jedan su rt nazvali po današnjoj Rijeci – “Fiume”.
Okovan ledom “Admiral Tegethoff” plovio je dvije godine, a kada je posada shvatila da treću zimu neće preživjeti, napustili su brod i neko vrijeme boravili na kopnu. Uskoro su zaključili da se brod ne može osloboditi od leda, i krenuli su na jug. Krenuli su u tri male barke koje su spustili u more s broda, te su jedreći i veslajući prešli više od 300 nautičkih milja, nakon čega su Pješačili po ledu puna tri mjeseca. Potpuno iscrpljene u rujnu 1874. spasili su ih ruski ribari,koji su ih iskrcali u Norveškoj odakle su se vratili kućama.
Zanimljivo je da su se kada su ih Rusi ukrcali na ribarski brod žalili na vrućinu u kabinama koliko su već bili naviknuti na svakodnevni led. Sve to i još puno detalja s ove ekspedicije opisao je u svojoj knjizi “Hrvati na ledenom moru” Petar Kuničić 1908. godine.
Prije nekoliko dana, upravo pred obljetnicu spašavanja, članovi Ruskog geografskog društva pronašli su devet bačava za kruh i sedam kutija kobasica sa čuvene austrougarske ekspedicije. Pronašli su ih na Novoj zemlji, na zapadnoj obali Sjevernog otoka, južno od Zemlje Franje Josipa sa koje su članovi ekspedicije napustili brod okovan ledom.
Hrvatski mornari sa ekspedicije: vođa palube Petar Lusina (Cres), -drvodjelac Ante Večerina (Sušačka Draga), mornari: – Lovro Marola (Rijeka), – Petar Falešić (Bakar), – Juraj Štiglić (Bakar), – Jakov Sušić (Volosko), – Fran Letiš (Volosko), – Vicko Palmić (Volosko), – Josip Latković (Plomin), – Ante Katarinić (Mali Lošinj), – Ante Lukinović (Pučišća na Braču), – Ante Zaninović (Sveta Nedilja na Hvaru) i – Ante Scarpa (Trst).
Petar Lusina, Hrvat s Cresa, bio je najvažniji član posade austrougarskih časnika i istraživača Carla Weyprechta i Juliusa Payera. Jedan član posade na putovanju je preminuo.
