Jedriličarski klub “Uljanik” može se pohvaliti uspješno provedenom ljetnom školom jedrenja koja je polučila odlične rezultate. Ove su sezone odradili čak sedamdesetak tečajeva na tjednoj bazi, osnovnih i naprednih, a čak je dvadeset i jedno dijete odlučilo nastaviti jedriti i nakon ljeta, piše Glas Istre. Ogroman je to porast u odnosu na prijašnje godine, kada je prosjek djece koji bi na jesen ostao u klubu gotovo uvijek bio jednoznamenkast.
Trener Darijo Klibo, trenerica Tina Mihelić i član izvršnog odbora kluba, Matija Stojković su zadovoljni ljetnom sezonom, a ključem uspjeha smatraju dobru prezentaciju kluba u doba korone, naporan rad cijelog tima i posebno iskusnog Valtera Kolića, trenera koji je bio zadužen za ljetnu školu jedrenja i čitave dane provodio s djecom, ali i pogodnost novonastale situacije s COVID-om. Na nedavno provedenom istraživanju u Italiji utvrđeno je da je jedrenje, uz tenis, golf i daljinsko plivanje u moru, najsigurniji sport tokom razdoblja COVID-a.
Maleni postaju kapetani već prvog dana
„Roditelji očito žele da im djeca budu na otvorenom“ – ističe Mihelić. Objašnjava na koji su se način prilagodili novim uvjetima. „Uobičajena je praksa bila da se optimist (manja jedrilica za djecu do 15 godina, op.n.) kombijem prenese do raznih školskih dvorana i tamo predstavi djeci. Dijelili smo i letke, pa se klinci zainteresiraju i žele probati. A to je najbitnije, da oni dođu i probaju, jer onda uglavnom i ostaju. Zbog situacije s virusom smo sve odlučili prebaciti ovdje: na Bunarini smo organizirali dan otvorenih vrata. Djeca su mogla sjesti u brod i vidjeti kako to izgleda, a dodatni izazov bio je simulator, na kojem se brod vrtio i stvarao dojam realnih okolnosti na moru“ – veli Mihelić.
Jedrenje je posebno zanimljivo zbog svoje neposrednosti. Dijete od šest godina odmah sjeda u vlastiti brod i njime samo upravlja. Najvažnije je, kažu treneri, krenuti u sport kroz igru.
„Teorija se s početnicima ne prakticira puno jer je njima to dosadno. Sve ide kroz praksu. Prvi se dan djecu stavi u optimiste bez jedra. Malo veslaju, navikavaju se na kormilo, dinamiku broda i održavanje balansa. A tek onda uče jedriti“ napominje Mihelić.
Na pitanje boje li se djeca na početku, Kliba odgovara da su reakcije različite. Nije lako točno procijeniti kako će djeca reagirati kada im pod nogama nestane čvrsto tlo.
„Ima klinaca koji su uplašeni i prije nego uđu u more, drugi ne skidaju osmijeh s lica ni kad se prevrnu. Za njih je jako dobro to što moraju odmah početi donositi odluke, čim stupe u brod postaju kapetani. Na taj način rastu i razvijaju se“ – napominje Kliba i dodaje da su jedini preduvjeti minimalna dob od šest godina i da djeca znaju plivati. Iako uvijek jedre sa sigurnosnim pojasevima (tu je i budno oko trenera koji ih iz neposredne blizine prate sa gumenjaka), djetetu koje ne zna plivati će prevrtanje, koje je na početku sasvim uobičajeno, biti poprilično strašno.
O uspjesima JK “Uljanik” smo već pisali, no valja opet istaknuti zadovoljstvo koje je Kliba doživio na ovogodišnjem državnom prvenstvu, kada su u ekipnoj kategoriji njegovi puleni osvojili prvo i drugo mjesto. Plod je to napornog i ustrajnog rada, ali i znanja kojeg su ovim mladićima prenijeli vrsni jedriličari. Dario Kliba i Tina Mihelić su skromni, o njihovim uspjesima saznajem tek pri drugom susretu. Kliba je 1995. godine na svjetskom prvenstvu osvojio broncu, prvo hrvatsko jedriličarsko odličje uopće. Tina Mihelić dvostruka je olimpijka (OI u Rio de Janeiru i Londonu) i dvostruka osvajačica europskog zlata, a među mnogobrojnim medaljama najviše se sjaji zlatno odličje sa svjetskog prvenstva 2013. godine. Skok u organizaciji i kvaliteti rada u klubu od njihovog dolaska 2019. osjetan je, a sami ističu da je za sve zaslužna složnost i marljivost kompletnog tima, od trenera do članova izvršnog odbora.
Skup sport i teško pokrivanje troškova
Razgovor se usmjerava prema klupskim financijama i poprima nešto tmurniji ton. Uz jedrenje se usko veže gomilanje neizbježnih troškova i financijski izazovi s kojima se klub konstantno susreće. Toliko ih je da se čovjek zapita kako jedriličarski klubovi uspijevaju opstati. Mnogo skupocjenih brodova koje treba ne samo kupiti, već i temeljito održavati, razna nautička oprema, neophodni gumenjak koji prati jedriličare i gorivo koje troši, kombi i prikolica kojom se djeca i jedrilice prevoze na internacionalne regate, gdje kotizacija dostiže vrtoglave iznose. Ne čudi, stoga, što roditelji moraju sami izdvojiti ponešto novaca da bi njihova djeca jedrila – uglavnom sami plaćaju opremu i dio troškova za regate u klasi Laser, ali one izvan Hrvatske.
Klub se uglavnom financira od članarina, sponzora i donacija grada. Zahvalni su, kažu, na financijskoj potpori grada Pule, a kao svjetlu točku ističu i činjenicu da je jedrenje proglašeno sportom velikog značaja za grad. No, iz razgovora se da iščitati da bi dodatna financijska potpora itekako dobro došla, ponajprije da bi djeci mogli pokriti troškove kupnje skupih jedriličarskih odjela i ostale opreme.
Tinejdžeri i studenti donose teške odluke
„Teška je tranzicija s optimista u Laser (ponešto veća jedrilica, klasa koja se vozi na OI, op.n.). Period između četrnaeste i devetnaeste godine, recimo to tako. Tek pri kraju tog procesa se mogu dobiti nekakva sredstva od Hrvatskog Olimpijskog Odbora. Postoje programi kojima se može malo namiriti troškove, ali teško se dokazati. Nekada su kategorizacije bile naklonjenije i moglo se lakše dobiti stipendiju“ – napominje Kliba.
U razgovoru o klubu i ljetnoj škole jedrenja se najčešće spominje ime Valtera Kolića. Ovaj iskusni trener dvadeset četiri je godine proveo po jedriličarskim klubovima u Italiji. Vratio se u Hrvatsku i proveo tri godine u JK “Galeb” iz Kostrene, da bi se u svibnju priključio Uljaniku.
Konačno jedrenje i za odrasle!
Među brojnim idejama i projektima svoje je mjesto pod suncem konačno pronašlo i jedrenje za odrasle. Ovaj je dugogodišnji pulski problem napokon riješen. Postoji nekolicina ljudi koji se ovog sporta zažele u kasnijoj dobi, a dosad im je preduvjet za to bio da kupe svoj brod. JK “Uljanik” na svoju je ruku kupio četiri jedrilice klase “Laser – Stratos”.
„Htjeli smo okupiti starije zaljubljenike koji su u jednom trenutku bili primorani odustati od jedrenja, ali i pružiti priliku svim ljudima koji više nisu djeca, a htjeli bi se okušati u ovom sportu. I nismo pogriješili, interes je zaista velik. Glavni je cilj stvoriti homogenu grupu koja će jedriti i družiti se, a planiramo oformiti i trening ligu“ – ističe Mihelić. Uz simboličnu članarinu možete postati dio kluba i sudjelovati u “regatama”, koje su već krenule. Prvog dana ljeta jedrilo se na Fratarskom otoku, a prijavljenih je parova bilo čak trideset i dva. Događaj se ponovio protekle nedjelje, na istom mjestu, a iz kluba najavljuju: bit će toga još!
Projekt „Mala barka“ u finalu izbora za najbolji županijski EU projekt
