U učilištu Libar u Šibeniku je upravo ovaj tjedan 12 polaznika uspješno završilo smjer pomorskog nautičara.
Ovim srednjoškolskim programom obuhvaćene su osposobljenosti prema STCW konvenciji, pa često program prekvalifikacije upisuju i članovi posade jahti budući da i se za vježbenički staž uz navigaciju u dugoj plovidbi priznaje i plovidbena služba ostvarena na jahtama upisanim za gospodarske svrhe.
Zbog velikog interesa, upisi u srednju pomorsku školu i smjerove pomorski nautičar, tehničar za brodostrojarstvo i tehničar za elektroniku produženi su do 16. listopada. Sve informacije o upisima možete vidjeti ovdje.
Uz završenu srednju pomorsku školu zadovoljava se osnovni uvjet za stjecanje pomorskih zvanja. Razgovarali smo s nekoliko pomoraca koji su svoje obrazovanje stekli upravo u učilištu Libar, pa pogledajte koji su njihovi dojmovi:
MIRKO VINCEK
Zovem se Mirko Vincek, imam 39 godina. Završio sam srednju školu za automehaničara i sada prekvalifikaciju za tehničara za brodostrojarstvo. Odlučio sam se upisati na preporuku kolege s posla.
Pošto je moj otac radio kao sekondo makine na njemačkoj kompaniji,uvijek me zanimao taj njegov posao, putovanja, priče i doživljaji. Prije 6 godina mi se pružila prilika za ukrcaj. Odradili smo 4 ugovora zajedno i puno mi je pomogao da se prilagodim na život na brodu. Sad imam već 8 odrađenih ugovora iza sebe kao engine fitter, a sa svakim novim ugovorom sve više iskustva. Zanima me strojarstvo, volim timski rad, upoznaješ ljude iz cijelog svijeta – pronašao sam se u tome. Sada je otac u mirovini s 43 godine staža, a ja nastavljam njegovim stopama i veselim se tome.
Nakon upisa primio sam odluku za prekvalifikaciju s popisom svih predmeta koje treba položiti te svu potrebnu literaturu za učenje. Uz rad na brodu sam se pripremao, a tijekom godišnjeg odmora sam pristupio predavanjima i konzultacijama te nakon toga i samim ispitima.
Moram pohvaliti profesore kod kojih sam polagao na susretljivosti i razumijevanju s obzirom na to da sam puno puta znao nazvati ili poslati mail kad sam imao nekih poteškoća s gradivom i uvijek su bili spremni pomoći. Najveći utisak mi je ostavila dobra organiziranost učilišta i prilagodba samom polazniku. Općenito mogu reći da imam samo pozitivna iskustva i preporučio bih svakome tko se odluči na školovanje i u ozbiljnijim godinama.
Što se tiče planova za budućnost, planiram završiti asistenturu, a druge godine klasu za terca makine. Naravno, planiram i nakon toga nastaviti školovanje.
MATIJA GAJIĆ
Rođen sam 1989. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje ekonomske škole upisujem studij i zapošljavam se. Odlazim u London 2014. godine radi zaposlenja i usavršavanja te se tamo prvi puta upoznajem s pojmom jahtaštva jer veliki broj mladih Britanaca ima u cilju raditi na jahtama i odlazi na jug Francuske i u Španjolsku završavati certifikate i pokušati pronaći posao na jahti. Nakon što sam 2015. godine došao u Antibes i uložio puno vremena i novca u usavršavanje (certifikati, breveti itd.) saznao sam za učilište Libar po preporuci ljudi koji su pohađali njihove programe.
Za odabir ovoga posla me motiviralo mnogo toga. Ova industrija ti daje koliko ti daješ njoj. Iziskuje konstantno ulaganje u sebe na svim razinama – što je i normalno, jer ovo je najveća razina hospitality-a. Direktan rad s najbogatijim ljudima na svijetu koji žele sve i to žele odmah. Mislim da, osim s financijske strane, najveći dobitak ovog posla je rad u multinacionalnoj sredini gdje se upoznaju druge kulture i različiti ljudi. Trenutno plovim na komercijalnoj jahti od 50m koja ima bazu u Monacu, kao oficir.
Što se školovanja tiče, imam samo pohvale za profesore i osoblje učilišta. Najveći utisak je, osim stručnosti zaposlenika, ostavila ta dostupnost i „ljudskost“, gdje je stvarno svima u cilju da budete zadovoljni i uspješno završite školovanje. Učilište je bila moja odskočna daska za daljnje školovanje i usavršavanje, jer smatram da, ako želiš biti kompetitivan i “rasti” u ovoj industriji, školovanja i nadogradnje znanja nikad dosta. Smatram da je to sasvim normalno jer tehnika i navigacija konstantno idu naprijed.
FILIP MARIĆ
Moje ime je Filip Marić, iz Šibenika sam, imam 24 godine. Prvo sam redovno završio srednju turističku školu i nakon toga odlučio upisati kineziološki fakultet u Splitu. Tamo sam proveo dvije godine te, spletom okolnosti, završio na jahti na sezonskom radu. Nakon toga sam odlučio da bih se mogao baviti time. Shvatio sam da, ako upišem program prekvalifikacije mogu dobiti puno više mogućnosti i raditi ono što želim. Odustao sam od kineziologije i obratio se učilištu.
Ovdje sam upoznao puno predavača koji su aktivno u struci, koji su mi približili i pojasnili kako sve funkcionira te sam se odlučio za kadeturu, kako bih kasnije imao više mogućnosti za zaposlenje.
Program za pomorske nautičare je omjer dobre teorije i puno praktičnih vježbi. Dosta polaznika je zaposleno, već navigaju tako da se predavanja i polaganja prilagođavaju polazniku. Prekvalifikacija mi je trajala oko dvije i pol godine jer sam upao u novi nastavni plan, no meni se odužilo i zbog poslovnih obaveza.
Cijeli život sam preko oca povezan uz more budući da je on isto pomorac. Sada je u mirovini, ali je radio kao strojar. Kada sam se zaposlio na jahti jednostavno sam se našao u tome. Na toj jahti sam radio pet godina i u međuvremenu završio školu, odradio kadeturu i sada sam opet na jahti. Prvo sam radio na palubi, nakon tri godine sam postao skiper i paralelno s tim polagao ispite u školi.
Od kadeture mi je ostalo još šest mjeseci i to planiram uskoro odraditi. Nadam se da bih mogao na tankeru.
Planovi za budućnost, to jest moj krajnji cilj je plovidba na komercijalnoj jahti (megajahti) kao časnik ili, nadam se, kasnije i kao kapetan. Ne bih isključio ni mogućnost da potencijalno jednog dana radim i kao predavač, ali trenutno moram priznati da me više zanima more i plovidba.
