Mir, spokoj i rutinu otoka Vrgade uzbunio je prostorno-planski manevar prekomorske općinske vlasti i mnogima pobudio sumnju da se zasad nepoznatom zainteresiranom investitoru pripremom dokumentacije utabava put za izgradnju velebne nautičke marine usred maloga mista, u plitkoj centralnoj uvali u koju pristaje brodska linija, a otočki živalj drži brodice privezane uz male kamene rive.
Nautičare u svojoj luci Vrgadini ne žele, naročito ne bez da ih je itko o takvim razvojnim planovima išta pitao, osim što im je ljetos po kolovoškom zvizdanu na uvid i javnu raspravu podastrt Prijedlog Urbanističkog plana uređenja obalnog pojasa uvale Vrgada, piše Tris. Na taj dokument koji predviđa dramatičnu promjenu pitoreskne vizure malog otočkog mista betonizacijom dvjestotinjak vezova i prateće lučke infrastrukture, uložili su niz primjedbi na koje pakoštanske općinske vlasti tek trebaju sročiti mnoge odgovore.
Rutina rujanskog radnoga dana u kojem se razina dnevnog uzbuđenja mjeri dolascima i odlascima brodske linije oslikana je izražajnim licima otočana, začinjena macchiatom u lokalnoj birtiji i pivom na zidiću ispred jedinog mjesnog dućana. Otočki blues kasnog ljeta ničim ne odaje da su plitku uvalu u malome mistu općinske vlasti naumile prenamijeniti u luku sa dvjestotinjak vezova.
„To je bez veze. Ja ne znan kome je to palo napamet. A palo je napamet nekome ko oće pare. Znači ovako. Prije pedeset godina ja sam ode bi predsjednik Mjesne zajednice. Ima san dvadesetak godina. I od tada do dan danas postoji projekt lukobrana. Ovo novo pristanište su prije koju godinu napravili dobro. Triba nam još lukobran. Šta će nami marina, jedrilice i te stvari? Kuda će cirkulirati more? Mislim, briga mene, nek radu. Ja ću pojti Bogu za kurira, ali ova omladina, mladi, moji unuci, oni tribaju ode ostati“ – priča sedamdesetogodišnji Vrgadin na molu u otočkoj Luci, rezigniran vlastitom nemoći da išta promijeni u tzv. razvojnim planovima Općine Pakoštane na prekomorskom im teritoriju.
Planiranu betonizaciju uvale općinari su opravdali potrebom proširenja luke i povećanjem njenog kapaciteta te broja dnevnih linija, a sve kako bi se, obrazlažu u prostorno-planskoj dokumentaciji, stvorili uvjeti za naseljavanje otoka novim mladim stanovništvom, uz dnevne migracije na kopno radi posla i školovanja. U plitkoj uvali, okrenutoj sjeveroistoku i izloženoj vjetrovima buri i levantu, zatekli su i u podacima o prostoru zapisali postojanje više manjih molova s komunalnim vezovima te prije šest godina izgrađen, sedamdesetak metara dug lukobran s pristaništem linijskog broda.
U plan uređenja dali su sada ucrtati luku otvorenu za javni promet, kapaciteta do 200 vezova, za prihvat plovila u javnom pomorskom prijevozu, onih za privremeni prijevoz putnika, jahti i drugih plovila u nautičkom turizmu, te ribarskih i teretnih. U budućoj velebnoj luci na malom škoju bez automobila i cestovne infrastrukture na kojem stalno živi dvjestotinjak ljudi u planu je i manji trajektni vez sa pripadajućim parkiralištem, kapaciteta desetak parkirališnih mjesta.
„Imajte u vidu da ljudi žive na Vrgadi jer je priroda koliko-toliko očuvana pa je život ugodniji nego u urbanoj sredini. Kada se ta okolnost jednom uništi, a s realizacijom ovog skandaloznog plana će se upravo to dogoditi, to će humani život na Vrgadi prestati. Postojat će samo inspektori koji će trebati naplatiti vezove turistima s jahti“ – napisano je u jednoj od primjedbi koje je stotinjak stanovnika i vlasnika nekretnina sa otoka iznijelo ljetos u javnoj raspravi na predloženi UPU obalnog pojasa uvale Vrgada, a u kojoj se konkretno ukazuje da plan predviđa izmjenu morske obale u dvije trećine obuhvaćene duljine i da postoji dramatičan utjecaj na koloniju plemenite periske (Pinna nobilis), trenutno najugroženije školjke na Jadranu, koju bi trebalo preseliti na drugu lokaciju izvan zone mogućeg utjecaja.
Puno toga smeta Vrgadinima u predloženoj prostorno-planskoj dokumentaciji koja zainteresiranom investitoru otvara put za gradnju marine u njihovoj slikovitoj uvali i donosi promjenu vizure mista, tihe svakodnevice i usporenog ritma žitelja mahom starije dobi.
Prigovore je uputila i Meri Livić koja smatra da je izostalo informiranje javnosti o svim koracima planiranja gradnje u Luci te da su stanovnici Vrgade dovedeni pred gotov čin.
Da žiteljima Vrgade marina ne treba, ali da im itekako trebaju putovi, riva, pristanište za javni prijevoz, odlagališta otpada i druga komunalna infrastruktura te da baš ništa u predloženom UPU nije u javnom interesu niti u korist građana stručnog je mišljenja splitska arhitektice i aktivistica Mariana Bucat, involvirana u sprječavanje donošenja plana uređenja podnošenjem prigovora i prijedloga u javnoj raspravi. Naglašava da je jedan od glavnih problema dokumenta taj što je ignorirano naselje sa mnogim komunalnim problemima.
„Obuhvat je reduciran na granice pomorskog dobra, tako da se propustilo predvidjeti sanaciju naselja koje ima dijelove pogođene nezakonitom gradnjom. Potpuno je ignorirano gospodarenje otpadom, a upitna je i opravdanost opterećenja na vodoopskrbnu mrežu i odvodnju fekalnih voda. Nisu jasno diferencirani komunalni od komercijalnih vezova, a nije propisano ni fazno građenje tako da postoji bojazan da se naprave samo komercijalni vezovi, a da se zanemari vez za javni promet. Kao glavni razlog za donošenje UPU-a ističe se bolja povezanost s kopnom, iako su ljudi generalno zadovoljni s povezanošću. Budući da je morski dio obuhvata unutar područja ekološke mreže, nejasno je čemu služi zaštita ekološke mreže kad će se cijela obala uz nju izmijeniti. Na karti koja prikazuje prometnu, uličnu i komunalnu infrastrukturu ‘lungomare’ nije u cijelosti označen kao pješačka zona, što bi moglo značiti da dio njega postane nedostupan za pješake. U tekstu se spominje drvored ali ga nema označenog na karti. Predviđeno je nasipavanje obale na strani na kojoj je iz postojećeg stanja jasno da ne može preživjeti ništa što nije srasla stijena. Projekt za marinu je izrađen prije UPU-a“ – navodi Bucat ključne primjedbe iznesene u javnoj raspravi, u kojoj se uz ostalo reklo i to da se propustilo utvrditi utjecaj novogradnje i izmijenjenih morskih struja na pješčanu plažu Podbrizi i da je idejni projekt luke precrtan u plan uređenja uvale, što je nezakonito.
Koliki je predviđeni kapacitet marine predloženim UPU obalnog pojasa Vrgada te koliki bi u odnosu na komunalnu luku i pristanište linijskog broda prostor uvale obuhvatila? Postoji li zainteresirani investitor za ulaganje u gradnju marine i kolika bi bila okvirna financijska vrijednost tog projekta? Što bi izgradnja marine značila za otok Vrgadu, u smislu demografskog i ekonomskog razvoja odnosno otvaranja radnih mjesta, povećanja turističke potrošnje i slično?
Je li sagledan negativni utjecaj marine na otok Vrgadu i njegove stanovnike iskazan u mnogim primjedbama na predloženi UPU? Razmatra li se zbog niza primjedbi iznesenih u javnoj raspravi možda odustajanje od predloženog UPU-a odnosno o gradnji marine na nekoj drugoj lokaciji? Sve to su sa portala Tris pitali Marijanu Došen, pročelnicu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Pakoštane.
„Javna rasprava je završena. U tijeku je izrada izvješća sa javne rasprave koje će biti javno objavljeno na web stranici Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te na web stranici Općine Pakoštane. Prije donošenja predmetnog plana odgovori na primjedbe koje nisu prihvaćene biti će dostavljene podnositeljima. Općina Pakoštane ne misli odustati od izrade plana čija je obveza izrade određena Prostornim planom uređenja Općine Pakoštane“ – sročila je u odgovoru pakoštanska pročelnica Marijana Došen.
Na pitanje iščitava li se iz predloženog plana pogodovanje potencijalnom investitoru zainteresiranom za gradnju marine, s obzirom na postojanje idejnog projekta luke precrtanog u plan uređenja uvale, direktno nije odgovorila ni arhitektica i aktivistica Bucat, nego ovako:
„Da ne iščitavam, tj. ne govorim unaprijed, poslužit ću se iskustvom. U ovoj državi ne znam nijedan slučaj da se izgradilo nešto komercijalno, a da je od toga itko imao koristi osim one firme radi koje je to izgrađeno. Logika potrošnje javnog novca bi trebala biti da se troši za poboljšanje uvjeta stanovanja i generalno života u naselju, a ne na potencijalne komercijalne aktivnosti pojedinaca. Pojedinci bi se trebali moći snaći s vlastitim novcem, a javni novac ostaviti, u slučaju ovog naselja za izgradnju kanalizacijske mreže, putova, održavanje postojećeg javnog veza, održavanje prirodnih plaža i slično“ – rekla je splitska akrhitektica i aktivistica Mariana Bucat.
Zainteresirani mještani i vlasnici nekretnina koji na otoku povremeno borave odradili su, dakle, javnu raspravu i uputili niz prigovora na Prijedlog Urbanističkog plana uređenja obalnog pojasa uvale Vrgada, protiveći se izgradnji luke s marinom. Čekaju poteze Općine Pakoštane koja je na svom prekomorskom teritoriju isplanirala uređenje i komercijalizaciju središnje uvale u neplanskii izgrađenom slikovitom naselju koje vapi za rješavanjem mnogih komunalnih problema. Na škoju na kojem stalno živi dvjestotinjak ljudi, a razina dnevnog uzbuđenja mjeri dolascima i odlascima brodske linije nadaju se da im nautički turizam neće uzdrmati mir, spokoj i rutinu.
