Međunarodna konvencija iz Hong Konga za sigurno i okolišno prihvatljivo recikliranje brodova iz 2009. (dalje u tekstu: Konvencija) donesena je pod okriljem Međunarodne pomorske organizacije na Diplomatskoj konferenciji u Hong Kongu, Kini, održanoj od 11. do 15. svibnja 2009. godine.
Konvencija predstavlja novi međunarodnopravni instrument, koji u duhu zaštite okoliša i zdravlja ljudi te sigurnosti plovidbe, propisuje unificirana pravila o recikliranju brodova – procesu rastavljanja brodova koji su izvan upotrebe, odnosno više nisu sposobni za sigurnu plovidbu; i to u materijale od kojih se ponovno izgrađuju novi brodovi ili koji se kao sirovina koriste u nekoj drugoj industriji.
Obzirom da se prilikom postupka recikliranja brodova rukuje materijalima opasnim za okoliš i zdravlje radnika koji rade na takvim poslovima, Konvencijom se nastoji na međunarodnopravnoj razini takve okolišne, zdravstvene i sigurnosne rizike svesti na minimum.
Slijedom navedenog, Konvencijom se uređuje pravni okvir za postupak recikliranja brodova koji plove pod zastavama država stranaka Konvencije kao i pravni okvir za rad postrojenja za recikliranje koja djeluju pod njihovom nadležnošću.
Na razini Europske unije također je prepoznata važnost ove temetike te je 2013. godine donesena Uredba (EU) br. 1257/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (dalje u tekstu: Uredba) koja zapravo sadržajno odgovara tekstu Konvencije i čiji je primaran cilj olakšati i ubrzati njenu ratifikaciju obzirom da ista još nije stupila na snagu (trenutne države ugovornice Konvencije su kako slijede: Kraljevina Belgija, Demokratska Republika Kongo, Kraljevina Danska, Republika Estonija, Francuska Republika, Savezna Republika Njemačka, Republika Indija, Republika Gana, Japan, Republika Malta, Kraljevina Nizozemska, Kraljevina Norveška, Republika Panama, Republika Srbija i Republika Turska) i to od strane država članica Europske unije. Republika Hrvatska je slijedom navedenog, već donijela i Zakon o provedbi Uredbe (Narodne novine, broj 96/19).
Naime, za stupanje na snagu Konvencije, potrebno je da ju potpiše, ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi najmanje 15 država čije trgovačke flote čine najmanje 40% svjetske bruto tonaže uz uvjet da najveća godišnja stopa recikliranja brodova u istima u proteklih 10 godina nije manja od 3% njihove kombinirane bruto tonaže.
Europska unija upravo s Uredbom čiji je cilj olakšavanje rane ratifikacije Konvencije od strane njenih država članica (obzirom da su iste, svoja zakonodavstva, i prije ratificiranja Konvencije, već morale uskladiti s njenim standardima obzirom su jednaki propisani i europskom Uredbom, sve kako je naprijed već pojašnjeno), doprinosi bržem stupanju na snagu Konvencije i unifikaciji navedene problematike, ne samo na europskoj, već i na globalnoj razini koja i odgovara međunarodnom karakteru plovidbe i recikliranja brodova.
Vijeće Europske unije donijelo je i Odluku od dana 14. travnja 2014. godine (2014/241/EU) kojom ovlašćuje države članice da, u odnosu na dijelove Konvencije koji su u isključivoj nadležnosti Unije, istu ratificiraju odnosno da joj pristupe.
Važno je za istaknuti i kako će, u skladu s odredbama Konvencije, od njene primjene biti izuzeti svi ratni, pomoćni ratni ili drugi brodovi u vlasništvu ili pod upravljanjem bilo koje države stranke Konvencije (uključujući i Republiku Hrvatsku), a koji se koriste isključivo u javne netrgovačke svrhe, svi brodovi manji od 500 BT (bruto tona) te svi oni koji plove isključivo u vodama pod suverenitetom ili jurisdikcijom države čiju zastavu viju; čime bi od njene primjene bili izuzeti i svi hrvatski brodari u nacionalnoj plovidbi. Oni hrvatski brodari na čije bi se poslovanje Konvencija ipak odnosila, već imaju usklađene standarde s onima iz Konvencije obzirom je sadržaj Konvencije već preuzet Uredbom koja je na snazi.
Po stupanju na snagu Konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku, hrvatska nadležna tijela provodit će preglede i inspekcije brodova i izdavati svjedodžbe brodovima i postrojenjima za recikliranje u skladu s njenim odredbama.
Potvrđivanje Konvencije od strane Republike Hrvatske ubrzat će postupak stupanja na snagu Konvencije, a njezino stupanje na snagu doprinijet će zaštiti morskog okoliša kao i osiguranju poštenije tržišne utakmice i jednakosti tržišnih uvjeta brodara na svjetskoj razini (obzirom da zasad ovi kriteriji, temeljem Uredbe, vrijede samo za europske brodare i područje Europske unije).
Republika Hrvatska će, kao pomorska zemlja, potvrđivanjem ovog međunarodnog ugovora postati dijelom skupine zemalja koje se odgovorno odnose prema morskom okolišu kao i uvjetima rada osoba koje su uključene u proces recikliranja brodova.
Za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
Više pročitajte ovdje.
