„Čini se kako je brod zahvatila bura i mornari su bacili sidro da bi zadržali svoje plovilo blizu obale. Ipak, to im nije uspjelo jer je brod progutalo more unatoč toj činjenici. Što ga je odnijelo na morsko dno? To što je nakupio u sebi previše mora. A zašto je imao previše mora? Ili je trup imao rupu pa se nakrcao morem ili je more ušlo preko boka broda. Mornari mora iz broda nisu uspjeli izbaciti van, pa tone na morsko dno i ruši se na bok.“
Tako Irena Radić Rossi, voditeljica istraživanja brodoloma u uvali Letavica na otoku Pagu i profesorica na Sveučilištu u Zadru prepričava tragičan događaj koji se vjerojatno dogodio prije dva tisućljeća, samo sedamsto metara dalje od ronilačkog centra Foka u kampu Šimuni, piše Morski.hr. Upravo se ovdje nalazi baza za arheološko istraživanje pod nazivom „Projekt Straton“ čija je druga kampanja započela 8. listopada, a cilj mu je prikupljanje novih saznanja o brodolomu. To je ujedno i prvo istraživanje na kojemu zajedno rade velike institucije koje se bave podvodnom arheologijom u Hrvatskoj: Sveučilište u Zadru, Međunarodni centar za podvodnu arheologiju, Arheološki muzej Zadar i Hrvatski restauratorski zavod, uz brojne volontere i neizostavan ronilački klub Foka koji je odgovoran za organizaciju ronjenja.
Ekipa je upravo završila s radnim danom i uživa u zasluženoj čaši vina nakon večere. Za morski obzor polako zalazi sunce i boji nebo u nijanse narančaste, žute i ružičaste. Lagani šum valova i ugođaj punih želudaca ne odaje ništa o tragediji davnih dana čijem otkivanju je posvećeno istraživanje. Ekipa smatra kako priče ljudi koji su taj događaj proživjeli ne smiju ostati zaboravljene i njihovi napori uzaludni pa zbog toga smišlja i načine kako ih što bolje predstaviti današnjim generacijama uz korištenje inovativnih rješenja i novih tehnologija.
Nalazište je otkrio Vedran Dorušić, direktor ronilačkog centra Foka, u društvu svojeg prijatelja i ronioca, marketinškog stručnjaka Igora Savića, prilikom ronjenja u srpnju 2018. godine. Zaštićena uvala Letavica im se učinila savršenom za ronjenje dok je vani puhala bura. Međutim, nisu niti sanjali što će otkriti na morskome dnu. „Mislio sam da sam krivo smiješao plinove u ronilačkoj boci i da sam sada umro,“ priča nam Vedran svoj doživljaj s ronjenja. Na dubini od 38 metara na dnu ih je čekalo preko 400 amfora, uredno složenih u oblik brodskoga trupa: brodolom kojega ljudske oči nisu ugledale od trenutka od kada se dogodio prije dvije tisuće godina.
„Većina ronilaca uvijek sanja da će im se ovako nešto dogoditi, ali to je vrlo rijetko. Ja sam morao zaroniti još par puta na lokalitet prije nego što sam se uvjerio da je to stvarno istinito i da si nisam umislio“ – nastavlja Vedran.
Da je to stvarno tako i da Vedran nije ništa umislio, pokazali su budući pregledi terena i istraživanje koje je provedeno u listopadu iste godine. Brod s teretom amfora je potonuo na dno uvale Letavica dotaknuvši dno kobilicom i nagnuvši se lagano na jednu stranu, tako da je čitav teret amfora ostao sačuvan u gotovo jednakom rasporedu u kakvom se nalazio u brodskome trupu dok je još plovio površinom mora. Amfore s broda su tipa Lamboglia 2, u nekoliko varijanti, što ukazuje na to da se havarija dogodila u 1. stoljeću prije Krista, u doba Rimske Republike. Nekih 30 metara sjeveroistočno od broda je nađena olovna prečka antičkog sidra: nalaz koji upućuje na scenarij opisan u uvodu ovoga teksta. Ono što je još zanimljivije jest činjenica da se na prečki sidra nalazio natpis „STRATON“ s jedne i „OFIDI‧T‧S“ s druge strane, po kome je i cijeli projekt dobio ime.
Pri prvom je istraživanju sve ovo snimljeno i fotografirano, od čega je napravljen fotogrametrijski model nalazišta, koji je smješten u koordinatnu mrežu i skaliran. Matko Čvrljak, diplomirani arheolog i suradnik na projektu, nam objašnjava kako je ovo najbolji način za bilježenje trenutnoga stanja na lokalitetu jer zahtijeva mala novčana ulaganja, a daje brz i dobar rezultat: 3D prikaz nalazišta. On se pak može koristiti u različite svrhe: ukoliko se tijekom vremena snimi više modela, može se pratiti tijek istraživanja, mijenjanje nalazišta utjecajem prirodnih faktora i slično, a može se i izvrsno koristiti za turističku promociju. Za nju je ipak najviše zaslužan ronilački centar Foka i Vedran Dorušić te Igor Savić koji je uvelike pomogao u promoviranju lokaliteta.
Lokalitet u uvali Letavica je Vedranu od kada je dobio koncesiju nad nalazištem postao najvažnija stavka pri promociji njegova ronilačkog centra: „Danas ljudi ne idu samo roniti nego žele obići takve nekakve top lokacije,“ kaže. Za ronjenje na nalazištu je potreban napredni ronilački certifikat. Za pripremu treba doći jedan sat ranije te nakon spremanja opreme slijedi priča o samome nalazištu, a ronjenje nastupa tek nakon toga. Nakon ronjenja gosti dobiju na poklon knjižicu o nalazištu i malenu amforu kao suvenir. To je ujedno i jedini način na koji se nalazište može posjetiti jer, kako kaže Vedran – „Bez ulazne priče to je hrpa keramike, ali s pričom čovjek osjeti pravi doživljaj te lokacije“.
Sva ta priča ne bi bila moguća da nalazište nije sačuvano u originalnome obliku. Irena Radić Rossi nam objašnjava kako je ovakav nalaz na istočnoj obali Jadrana na žalost vrlo rijedak: u Hrvatskoj ima tek sedam ili osam arheoloških nalazišta koja su naše dane preživjela neopljačkana. Amfore na crnome tržištu dostižu dobru cijenu i onima manje društveno osviještenima nije problem zaroniti, uzeti si koju i prodati ju. Kakva šteta takvim postupcima nastaje najbolje možemo vidjeti na primjeru pronađenog antičkog sidra uz brod: da ga je netko podignuo s morskoga dna prije nego što ga je Vedran našao, ne bismo nikada mogli rekonstruirati način na koji je brod potonuo. Same amfore nam pak pružaju obilje informacija: od načina na koji su se one same proizvodile do toga što se u njima prevozilo, odnosno, što su ljudi jeli ili pili, a mogući nalaz dijelova brodskoga trupa nam govori o brodogradnji.
Kako zaštititi ovakve rijetke nalaze nakon što dođu do ušiju javnosti? Jedan od najboljih načina je dodjela koncesija ronilačkim centrima. Vedran nam to pobliže objašnjava:
„Niti jedan ronilac neće načiniti štetu nalazištu jer je to nama blago u poslovanju. To je ono zbog čega čovjek dođe roniti. To je proizvod koji se može uvijek prodati iznova i iznova i nikada se neće potrošiti te zbog toga ronilački centri nemaju interesa u devastaciji nalazišta. Upravo smo mi ronioci oni koji nalazišta konstantno promoviramo i štitimo.“
Kako ronioci uz sav svoj trud ipak ne mogu biti konstantno fizički prisutni na nalazištu, razvila se ideja aktivnog monitoringa: pametne bove koja bi na sebi imala kameru sa senzorom, a punila bi se uz pomoć solarnog panela. Osim snimanja u realnom vremenu, bova bi detektirala pokret te slala informacije o svakoj neuobičajenoj aktivnosti izravno na mobitel korisnika putem aplikacije. Ovakva je tehnologija još uvijek u fazi testiranja, a kada bi se razvila, bila bi prva takve vrste u svijetu.
Dok se ovo ne dogodi, ostaje nam nastaviti s uobičajenim aktivnostima i baviti se onom metodom najdražom svim arheolozima: arheološkim iskopavanjem. Tako se istraživanje nastavilo i ove godine, a već se došlo do vrlo zanimljivih otkrića. Na istočnom kraju nakupine amfora pronađena je još jedna olovna prečka antičkog sidra, čiji natpis dijelom odgovara onome prethodnom, a glasi A‧OFIDI. Time je za sigurno potvrđena pretpostavka da i prvo sidro pripada upravo ovome brodu. Irena Radić Rossi kaže kako je moguće da se tu radi o imenu vlasnika broda, koji se možda zvao Aulo Ofidije Straton ili nekako slično, što će se moći potvrditi tek daljnjim istraživanjima u knjižnici ili laboratoriju.
Takav jedan sličan rad obavio se i u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju, pod vodstvom restauratorice Zdenke Vrgoč, a uključivao je stručnu restauraciju amfore podignute s nalazišta 2018. godine. Prilikom desalinizacije i čišćenja, na amfori je otkriven pečat koji za sada nema analogija, ali kada bi se one pronašle, mogao bi nas uputiti na podrijetlo broda i njegovog tereta. Zanimljivo je i da se ovogodišnjim istraživanjem ispod pijeska počinju pojavljivati i nove amfore, tako da se čini kako će njihov konačan broj poprilično premašiti ovih početnih 400.
Osim opisanih nalaza, ove se godine vjerojatno ušlo u trag i brodskoj konstrukciji: zapadno od drugoga sidra iskopan je dio drva. Budući da kampanja traje tek nekoliko dana, očekuje se još nalaza na ovu temu, a oni bi nam mogli otkriti kako se brod gradio, od kuda je došlo drvo za njegovu izgradnju, od kuda potječe sam brod i kakva su bila tehnička saznanja njegovih brodograditelja.
I tako, uz sve dijelove ove slagalice, polako slažemo sliku o tome što se dogodilo s našim brodom kada ga je zadesila olujna bura nadomak Šimuna na otoku Pagu. Ta slika nije još ni približno gotova: još smo uvijek na samome početku.
