Prizor jedine žene u redovima počasnog voda Hrvatske ratne mornarice (HRM) koju su kolege iz Slobodne Dalmacije opazili na nedavnoj splitskoj prigodi ponukao ih je da se zapitaju kakvo je iskustvo i položaj žena u tipično muškim redovima mornarice.
Iz Ministarstva obrane (MORH) su predložili sugovornicu, koja je ispričala kako, unatoč uvriježenu mišljenju, ovaj poziv ne poznaje rodne granice.
– Iako nas žena u HRM-ovoj bazi ima samo 15 posto, taj omjer se ne osjeti. Nekako ne razmišljate tako. Fokusirate se na vašu zadaću i s kime trebate koordinirati da nešto odradite, a je li to muškarac ili žena, to vam i ne prođe kroz glavu – govori kapetanica korvete Ivana Ćosić, u vojarni “Admiral flote Sveto Letica-Barba” u Lori, gdje je 2005. godine započela svoju vojnu priču.
„Oduvijek sam znala da ću raditi u vojsci. To vam je kao kad razgovarate s kolegama koji su bili u Domovinskom ratu, uvijek će vam reći da su već početkom rata znali gdje će. Tako sam i ja, kao generacija koja je uz te ljude rasla, znala gdje pripadam.”
Ratna su je zbivanja, iz rodne Banje Luke (BiH) odvela u Korenicu, u srce Like, da bi se, upisavši srednju pomorsku školu, preselila u Zadar, pa potom u Rijeku na Pomorski fakultet. Nakon završetka studija doselila se u Split, prihvativši posao u mornarici.
„Za mene nije bilo govora o drugoj školi, niti o drugom fakultetu. Da nisam uspjela upisati fakultet, odmah bih otišla u vojsku. Ovako sam se na trećoj godini studija prijavila za stipendiju MORH-a i znala sam da me čeka posao čim diplomiram“ – zadovoljno će sugovornica, ističući kako je obećanja veće zarade na civilnim brodovima nikada nisu mamila.
Pristupivši Hrvatskoj vojsci upućena je na temeljnu časničku izobrazbu u trajanju od 10 mjeseci, gdje je, prisjeća se, negirajući usporedbu s G.I. Jane, kao jedna od tri žene među 18 kandidata izbrusila fizičku spremnost te naučila rukovati oružjem, svladavši taktike neophodne za obnašanje dužnosti o kojoj je sanjala još kao djevojčica.
„Moja je karijera počela na brodu, prva dužnost mi je bila pomorska časnica, a zatim zamjenica zapovjednika i posao me odveo svuda. Tu su vježbe, plovidbe, međunarodne aktivnosti, ukrcaji na brodove bilateralnih partnera…“
Na pitanje koji je odnos muškaraca i žena na brodu, odgovara:
„U početku je uz mene na brodu bila još jedna kolegica, ali poslije sam bila sama jer je ona otišla na dugi brod. Meni je to bilo nekako normalno, ja sam odabrala taj životni put. Već sam u pomorskoj školi izabrala smjer nautika i bila jedina cura u razredu, a poslije na fakultetu jedina cura na godini. Tako da mi dolazak u vojsku nije bio nikakva promjena. I meni se to sviđa, tako sam rasla i razvijala se. Ne znam kako bih se sad snašla u ženskom kolektivu, vjerojatno bi mi to bio šok“ – smije se zaustavivši se pred brodom vezanim u luci.
„Na ovakvom tipu broda sam radila do 2011. godine, to je DBM, desantni brod minopolagač. To mi je zapravo bilo izvrsno iskustvo“ – govori operativna časnica, koja je zapovjednički most zamijenila za ured, prisjećajući se godina provedenih na moru.
„Dvaput sam imala priliku sudjelovati u mirovnim operacijama. S 2015. na 2016. godinu radila sam kao analitičarka operacije “EU NAVFOR Somalija – ATLANTA”, i to u Operativnom zapovjedništvu u Northwoodu u Velikoj Britaniji, a 2018., kada je prvi hrvatski kontingent upućen u NATO-ovu operaciju “SEA GUARDIAN” u Sredozemlje, imala sam čast biti u sastavu kontingenta na dužnosti časnika za vezu zaduženog za potporu zapovjedniku kontingenta, u provedbi zadaća te koordinaciju zadaća i aktivnosti između našeg kontingenta i Savezničkog zapovjedništa pomorskih snaga NATO-a (MARCOM) smještenog u Northwoodu.“
„Svaka dužnost nosi nove zadaće, nove odgovornosti, nove izazove, nove ljude. Ako ste spremni i to želite, uvijek ćete naći način za osobno i profesionalno napredovanje, daljnje usavršavanje, sudjelovanje u novim zadaćama i aktivnostima. A to sve i je jedna neprekidna životna i profesionalna “akcija”“
Na pitanje kako danas gleda na svoj izbor zanimanja i je li posao ispunio njena očekivanja kaže:
„Nadišao. Imala sam određenu sliku, ali iskustvo ju je nadišlo.“
Kako kaže, riječ je o pozivu koji ne ostavlja mjesta opuštanju pa se odnos prema poslu preslikava i u osoban život.
„Uvijek ste vi vojnik. Vi i da kao civil pogriješite, bit će pripadnica Oružanih snaga je napravila nešto loše. To vam je uvijek nekako u glavi. Vi predstavljate ovu državu svakim svojim postupkom. Zato je to poziv, a ne samo zanimanje. To moraš voljeti da bi se mogao tako ponašati. Niste vi u potpunosti svjesni što vas sve čeka. Nemate neku knjigu gdje ćete to pročitati, neki video gdje će vam netko reći bit će vam tako i tako. To vam, uostalom, nitko ne može opisati, jer je riječ o osobnom iskustvu“ – otkriva sugovornica, naglašavajući osjećaj reda, odgovornosti i pripadnosti koji osnažuje.
„Negdje vani, u međunarodnom okružju, predstavljate svoju zemlju, zastavu i grb. Netko će vam možda i zaboraviti ime, ali znat će odakle dolazite. Vi ste Hrvatska. To je velika odgovornost“ – za kraj će časnica.
Fotografije pogledajte ovdje.
Hrvatska brodogradilišta dobila posao gradnje šest brzih brodova za Ministarstvo zdravstva
