Francuska energetska tvrtka Engie, pod državnim nadzorom, odustala je od ugovora za kupnju američkog ukapljenog plina (LNG) s budućeg proizvodnog postrojenja ukapljenoga plina Rio Grande. Tu je vijest potvrdila sama tvrtka riječima, kako je „Engie odlučio odustati od daljnjih pregovora s NextDecade o tom projektu za isporuke plina“, a što je izjavio glasnogovornik Engie za francuski medij Le Monde; piše Geopolitika News.
Prije toga je francuska vlada odgodila potpisivanje spomenutog ugovora Engie o kupnji američkog LNG-a za 7 milijardi dolara. Pariz je, naime, zabrinut da se pri dobivanju plina u Zapadnim Texasu i New Mexicu ispušta prevelika količina metana.
Isporuke ukapljenog plina nisu u skladu s klimatskim ciljevima Francuske jer proizvodnja plina fracking tehnologijom negativno utječe na klimu i okoliš, izjavila je glasnogovornica francuske organizacije za zaštitu okoliša Friends of the Earth Lorette Philippot.
Ovdje je važno naglasitii kako Europska komisija trenutačno razrađuje strategiju oko metana, koja će uključivati i pitanja vezana uz proizvodnju, preradu i transport plina. S tim u svezi Bruxelles može uvesti zabrane ili dodatne zahtjeve, a što je u skladu s klimatskim programom EU za prijelaz na čiste energente do 2050. godine. Kako navodi medij Politico, ova politika EU može predstavljati problem za američke proizvođače iz Zapadnog Texasa, gdje je razina emisije metana visoka, s obzirom kako sve veći broj država donosi programe za zaštitu klime.
Zapravo, ovakve odredbe mogu predstavljati i prebacivanje s trgovinskih ratova na rat štetnim emisijama u energetskoj i drugim industrijama.
Geopolitika News je još 12. listopada prenijela vijest kako i Njemačka američki LNG smatra štetnim, jednako kao i ugljen. Iz toga teksta izdvajamo slijedeće:
„Njemačko Minstarstvo ekologije priopćilo je, kako u prijelaznoj fazi k potpunoj dekarbonizaciji prirodni plin može zamijeniti ugljen i sirovu naftu, koji imaju višu razinu štetnih emisija. Međutim, to se ne odnosi na LNG koji se dobiva fracking tehnologijom, kao u SAD-u. „Može se reći kako korištenje ukapljenog plina koji se prevozi u Europu daje samo neznatno ekonomičniji pokazatelj štetnih emisija u odnosu na ugljen i znatno lošiji u odnosu na prirodni plin iz plinovoda“, navodi se u odgovoru spomenutog Ministarstva. Također se dodaje, kako, čak da se LNG proizvodi na njemačkom teritoriju, to ne bi imalo nikakvih pozitivnih učinaka na postizanje klimatski ciljeva: „Osim toga, proizvodnja netradicionalnoga plina nosi značajne rizike, npr. za podzemne vode i obradivo zemljište.“
Medij RND smatra kako mišljenje njemačke savezne vlade, izraženo kroz ovaj odgovor, može biti eksplozivno s obzirom na nastojanja SAD-a i Poljske da zaustave izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2 i zasite Europu američkim LNG-jem. Tim više što je njemačka vlada učinila ustupke Amerikancima i dozvolila na svom teritoriju izgradnju dvaju LNG terminala za prihvat ukapljenog plina. „Međutim LNG je znatno skuplji od plina iz plinovoda. Klimatološke posljedice, koje se sada procjenjuju u Ministarstvu ekologije, mogu biti još jedan argument protiv uvoza američkog plina, proizvedenog fracking tehnologijom“, navodi njemački medij.“
Dakle, iz svega ovoga se može zaključiti kako se Berlin i Pariz (naravno, onda i Bruxelles) aktivno pripremaju za suprotstavljanje američkim energetskim pritiscima donošenjem zajedničke pravne regulative, koja će onda omogućiti i donošenje konkretnih političkih mjera za zaštitu europskih energetskih interesa i europske samostalnosti u određivanju vlastite energetske politike, koja je, uz onu obrambenu i gospodarsku, jedan od ključnih segmenata koji osiguravaju status geopolitičke samostalnosti tj. samodostatnosti.
Zanimljivo je kako se ove odluke donose upravo u vrijeme izgledne smjene vlasti u Washingtonu, što samo potvrđuje predviđanja kako će i Joe Biden i njegova administracija (ako dođe na vlast) nastaviti sličnu američku energetsku politiku prema EU kao i Trumpova administracija, a što se pokazalo i kroz gotovo sinkronizirano djelovanje obiju američkih stranaka – i Demokratske i Republikanske – u Kongresu po tom pitanju, kao i po pitanju sudbine ruskog plinovoda Sjeverni tok 2 namijenjenog Njemačkoj i EU. Europska energetske strategija i „zelena agenda“, vezano uz klimatske promjene i Pariški sporazum o klimi, EU daje izvrstan temelj za suprotstavljanje agresivnoj politici Washingtona kakva je bila u posljednje 4 godine Trumpovog mandata, ali, eventualno, i Bidenovoj, ukoliko bi bila na sličnom tragu.
