Za većinu ljudi jedrilice postoje da bi se na njima jedrilo, ali postoji i ona manjina kojoj jedrilice ipak prije služe da bi zadovoljili svoju potrebu za stvaranjem nečega novoga.
Sandi Misirača je dio manjine kojoj je radost proizvodnje plovila u najmanju ruku istovjetna onoj prilikom jedrenja; piše Otvoreno more. Drugim riječima radi se o pripadniku one manjine kojoj jedrilice ne postoje samo da bi se jedrilo, već u prvom redu kao inspiracija da bi se stvaralo nove, još brže i još ljepše od postojećih.
LET IZNAD POVRŠINE
Sa svojom strašću za izradom jedrilica prema posljednjim tehnološkim dostignućima Sandi je u nekoliko navrata zaintrigirao domaću jedriličarsku publiku. A za ovu prigodu, od svega do sada uspješno proizvedenog Sandijevim rukama, u središtu pažnje je inovativni princip plovidbe primijenjen na njegovu projektu iz 2006. godine.
Mala i iznimno lagana jedrilica klase Moth na samom početku tekućeg stoljeća započela je svoj let na hidrokrilima. Klasa Moth International jedan je od prvih inkubatora iz kojeg se razvilo u praksi stalno i stabilno jedrenje koje ustvari predstavlja let iznad površine mora pomoću krila koje se nalazi neposredno ispod površine.
Pošto je najveći trošak pri izradi ovako male jedrilice rad, Sandi se uhvatio posla te je uskoro stvoren prvi domaći primjerak jedrilice koja je tada svojim brzinama još uvijek izgledala bliže magičnom čudu negoli logičnom napretku tehnologije.
Na samim počecima razvoja jedriličarskih vještina kao i brodograditeljskih umijeća, jedrilice su jedrile u deplasmanskom režimu plovidbe. Oblik trupa, istisnuti volumen vode i dužina plovila su bile vrijednosti koje su u praksi određivale maksimalnu brzinu jedrenja. Zatim je tijekom prošloga stoljeća razvijena tehnologija izrade pomoću koje trup može biti znatno lakši nego ikada prije, a da se pri tome ne gubi njegova čvrstoća. Usporedno se razvijalo i znanje o glisiranju kao puno bržem režimu plovidbe od onog deplasmanskog.
Osim samog materijala izrade, gdje dolazi do prelaska s drva na stakloplastiku, a zatim i na kompozitne materijale od ugljičnih vlakana, znatna pažnja je posvećena obliku trupa koji mora biti pogodan za postizanje i održavanje glisiranja.
GLISIRANJE KAO STANDARD
Svaka današnja moderna jedrilica može glisirati, naprosto nema proizvođača koji nudi jedrilicu koja bi mogla ploviti samo deplasmanski, a da bi pri tome bila ozbiljno shvaćena od jedriličara kao sportska jedrilica. U posljednja dva desetljeća to je na tržištu naprosto postao standard.
Glisiranje je ujedno i razlog zbog kojeg su jedrilice počele težiti sve manje, a biti sve šire i velikoga volumena. Već i prije nego što su najmodernije jedrilice počele biti ekstremno širokih krma i voluminoznih tupastih pramaca, na obzoru tehnoloških inovacija ukazala se mogućnost prelaska na novi režim plovidbe koji je znatno brži od glisiranja.
Prelazak iz glisirajućeg načina plovidbe na potpuno oslanjanje na hidrokrilo, koje jedino ostaje u kontaktu s vodenom površinom. Trup oslonjen na krilo nalazi se visoko iznad vodene površine. Takav režim plovidbe postaje letenje iznad mora, a tijekom jedrenja sve što stvara otpor kretanju, osim uronjenih krila, nalazi se u zraku koji je gotovo 800 puta manje gustoće od vode.
Brzine kojima se jedri postaju nekoliko puta veće od brzine vjetra. Tako maleni Moth već na 5 čvorova vjetra ima dovoljno potiska za početak fojlanja, kako ovaj režim plovidbe jedriličari već standardno nazivaju, i već na tako blagom povjetarcu moguće je postići i 4 puta veću brzinu od brzine vjetra.
Ova hidrokrilna revolucija pomalo, ali sigurno dolazi. Stoga ćemo u budućnosti, osim Motha, surfera, jedrilica na America’s Cupu, eksperimentalnih višetrupaca koji obaraju brzinske rekorde, poput Hydropterea ili prekooceanskih IMOCA 60, uskoro gledati Mrduju i ostale regate krstaša na kojima će pobjedu odnositi jedrilice čiji trupovi imaju sve manje doticaja s vodenom površinom.
JAKA POSADA
Najvažnije je imati dobru posadu, i u jedrenju, i u brodogradnji.
– Naš čitav tim sastavljen je od iskusnih jedriličara, a neki od njih imaju i višegodišnje iskustvo u brodogradnji. Robin Matulja je, na primjer, prije desetak godina s ocem gradio manje brodice namijenjene ribarstvu. Inače je inženjer brodogradnje, a na sebe je preuzeo veliki dio posla i radi kao glavni tehnolog. Ivana Gršković bori se s birokracijom bez koje se također ne može. Vrijednost našeg projekta prepoznata je od agencija koje dodjeljuju novac iz EU fondova, i to će nam znatno pomoći u pokretanju proizvodnje. Goran Ivanković, Pepi Jardas i Patrik Kubaska te Robert Matulja također su dio naše brodograđevne posade. Biti jedriličar naravno nije uvjet za rad u našoj tvrtki, ali je znatna prednost u razumijevanju svega onoga što radimo. A sasvim je prirodno da na tržištu radne snage jedriličari budu oni koji reagiraju s mnoštvom entuzijazma i velikim radnim elanom kad treba graditi jedrilice – kaže Sandi.
On sam je godinama vodio tvrtku Code7 marine koja se specijalizirala za kompozitne materijale, osobito one gdje ima ugljičnih vlakana. Proizvodili su svašta, od dijelova za megajahte i avione, pa do kompozita za automobilsku industriju. Ali za pokretanje proizvodnje koja daje kompletan, gotovi proizvod, bilo je potrebno privući znatna kapitalna ulaganja i pokrenuti novu tvrtku. Proizvodni pogoni u kojima Sandi namjerava graditi više modela jedrilica nalaze se pod okriljem firme nazvane Dok 7.
VELIKI PREOKRET
A da se s projektom s radnim imenom Code X misli ozbiljno, jasno je kad se uvidi tko je uz Sandija odgovoran za dizajn. Glavni projektant jedrilice na hidrokrilu je ni više ni manje Paul Bieker. Čovjek koji je uz mnoge uspješne projekte postao i glavni inženjer tima Oracle na America’s Cupu. Sjećate li se kako su Novozelanđani redali pobjede u zaljevu San Francisca sve dok Amerikanci nisu imali više što izgubiti, pa su samo jedan plov prije konačnog gubitka kupa promijenili glavno hidrokrilo i taktičara? Ubrzali su toliko da su odjednom postali neuhvatljivi.
Tada je novopridošli Ben Anslie olako mogao biti pametan taktičar i skupiti većinu slave u jednom od najveći preokreta u povijesti jedriličarskih natjecanja i pobjede tima koji je prethodno izgledao bespomoćno gubitnički. Pravim znalcima tada je bilo jasno da je ustvari Paul Bieker sa svojom novom formom hidrokrila ključ američke pobjede. Sve to snažno upućuje na mogućnost da je ekipa iz tvrtke Dok 7 na pravom putu da postane jedna od prvih uspješnih priča na svijetu o serijskoj proizvodnji letećih jedrilica.
Članak u cijelosti i galeriju fotografija pogledajte OVDJE.
Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?
