U sklopu sna obnove imperijalne moći Ujedinjeno Kraljevstvo od početka procesa Brexita, a poglavito nakon napuštanja Europske unije proklamira i pokušava u djelo provesti veliku obnovu svoje pomorske ratne sile; piše Geopolitika News.
Britanski premijer Boris Johnson 19. studenoga ove godine u govoru pred britanskim parlamentom najavio je kako će Ujedinjeno Kraljevstvo ubrzanim tempom nastaviti graditi svoju novu ratnu mornaricu i učiniti je „najmoćnijom europskom pomorskom silom.“ Johnson je naglasio da je program izgradnje novih brodova „instrument koji će ojačati Veliku Britaniju na svim područjima“.
Britanski premijer prvi put je objavio političku odluku temeljem koje će Ujedinjeno Kraljevstvo usporedno s nastavkom izgradnje 8 fregata Type 26 i 5 Type 31 krenuti i u razvoj sljedeće generacije ratnih brodova uključujući i fregate potpuno nove klase označene kao Type 32.
Prema Johnsonu, izgradnja većeg broja ratnih brodova sposobnih za djelovanje na oceanskim prostranstvima ojačat će globalnu moć Velike Britanije, a na unutarnjem planu „potaknuti renesansu brodogradnje diljem Velike Britanije – u Glasgowu i Rosythu, Belfastu, Appledoreu i Birkenheadu – stvarajući radna mjesta i obasjavajući blagodati Ujedinjenog Kraljevstva u bijelom svijetlu elektrolučnih zavarivača“. Johnson je pored izgradnje nove generacije fregate pod oznakom Type 32 najavio i izgradnju tri velika opskrbna broda za potrebe udarnih grupa nosača zrakoplova, koji će se, za razliku od ranijih planova, također graditi u domaćim brodogradilištima, te obznanio stvaranje Svemirskog zapovjedništva i zapovjedništva snaga za kibernetičko ratovanje.
Britanski premijer najavio je povećanje britanske potrošnje za obranu u iznosu od 16,5 milijardi funti u sljedeće četiri godine. Prema pisanju „Naval Technology“ političko i vojno vodstvo Ujedinjenog Kraljevstva nakon dovršetka opremanja dva nosača zrakoplova „Queen Elizabeth“ odlučilo je izgraditi prateću flotu od 24 fregate i razarača umjesto 19, kako je ranije bilo planirano. Pored toga proširuju se i lučki kapaciteti u velikoj britanskoj bazi u Omanu, koja bi trebala postati oslonac za raspored još većeg broja britanskih ratnih brodova u regiji Bliskog istoka i na pomorskim komunikacijama Perzijskog zaljeva, Indijskog i Tihog oceana.
Oba nosača zrakoplova klase „Queen Elizabeth“ trebaju biti potpuno operativna do 2023. godine s ukrcanim borbenih zrakoplovima F-35B Lightning II, protupodmorničkim i transportnim helikopterima, ali, što je novost, i borbenim helikopterima AH-64E „Apache“ verzije 6, prilagođenih za pomorsku uporabu.
Apache AH-64E verzije 6 ima ugrađen radar za kontrolu vatre povećanog dometa, dvostruko više od prethodne verzije Apachea. Taj radar ima ugrađeni posebni mod za pomorsku uporabu, pa novi borbeni helikopteri imaju sposobnost djelovanja s nosača zrakoplova „Queen Elizabeth“ na kojima će biti raspoređeni zajedno s borbenim zrakoplovima F-35B. Novi Apachei, namjenjeni za britansku ratnu mornaricu, opremljeni su i dodatnim spremnicima goriva što im omogućuje veću autonomiju na morskim prostorima. Uvođenje u britansku flotu borbenih helikoptera Apache, prilagođenih za pomorsko ratovanje, potaknuto je potrebom da udarne grupe britanskih nosača zrakoplova budu sposobne ne samo za nadzor pomorskih komunikacija nego i za djelovanje duboko na kopnu gdje god je potrebno vojnom silom braniti britanske interese. Zajedno s novom generacijom brodova za djelovanje u priobalju, koji na kopno mogu iskrcati britanske trupe bilo gdje u svijetu, oni iskazuju paradigmu nove britanske ratne flote koja se gradi kao instrument globalne projekcije britanske moći potpuno u suglasju s geopolitičkom doktrinom „Globalne Velike Britanije“.
Doktrinu „Globalne Velike Britanije“, koja je i u svojoj provedbi dovela do Brexita, nemoguće je ostvariti bez globalne vojne moći. Za nju pak, nije dovoljno raspolagati nuklearnim oružjem nego je potrebno nešto mnogo praktičnije što se može koristiti diljem svijeta u svim prilikama kada se vojnom silom trebaju podržati britanski interesi, ali bez opasnosti ulaska u globalni ili nuklearni sukob. Potrebno je osigurati sposobnost vojnog djelovanja u svakom trenutku na bilo kojoj točki svijeta. No nuklearno oružje je oružje strateškog odvraćanja i odmazde – ono je zapravo oružje sudnjega dana. Jedina vojna snaga koja pored nuklearnog oružja ima stratešku i globalnu težinu, a ne vodi općem uništenju, je pomorska moć. Pritom nije riječ samo o kontroli pomorskih komunikacija nego i o sposobnosti djelovanja sa flotnih sastava duboko na kopno zračnim udarima, raketnim naoružanjem dugog dometa i mogućnošću brzog iskrcavanja snaga na kopno. Polazeći od takvih postavki nova „Globalna Velika Britanija“ kao prioritet zacrtala si je izgradnju nove ratne flote koja će biti najmoćnija u Europi i uzdignuti njenu pomorsku moć na globalnu razinu.
Izgradnja novih vojnih baza, učvršćivanje vojne i političke suradnje sa saveznicima, usko povezivanje s Australijom i Japanom i jačanje britanske flote izgradnjom novih ratnih brodova, među kojima posebnu ulogu imaju„Littoral Strike Ships“ i fregate Type 26 i Type 31e, preduvjet su realizacije ambicioznih planova doktrine „Globalne Velike Britanije“.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?
