O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

ILO o kršenju MLC konvencije za vrijeme COVID -19

IZVORSPH
IZVORSPH

Konvencija o radu pomoraca (MLC) usvojena je u okviru Međunarodne organizacije rada (ILO) 2006. godine, a u Republici Hrvatskoj primjenjiva je od 20. kolovoza 2013. godine; prenosi SPH. Do 2020. godine ova je Konvencija ratificirana u 97 država te se vrlo često smatra “četvrtim stupom” kvalitetnog brodarstva”, “super konvencijom” odnosno “poveljom o pravima pomoraca”.

Međutim, što se dogodilo s “kvalitetnim brodarstvom” i “poveljom o pravima pomoraca” u doba pandemije kada se brojni brodari i države opravdavaju višom silom kao razlogom za kršenje temeljnih i minimalnih prava pomoraca propisanih MLC konvencijom? I koji je položaj pomoraca, često nazivanih “ključnim radnicima”, kada se radi o njihovim minimalnim radnim i životnim uvjetima?

O navedenim pitanjima jasno se očitovalo nezavisno tijelo Međunarodne organizacije rada (ILO) – Odbor stručnjaka (Committee of Experts) koji se sastoji od 20 svjetski priznatih pravnih stručnjaka i koje je nadležno ispitivati primjene ILO konvencija u državama čanicama ILO-a. U svojim “Općim opažanjima koja proizlaze iz primjene MLC konvencije za vrijeme andemije Covid-19” (General observation onmatters arising from the application of the Maritime Labour Conventuon 2006, as amended (MLC, 2006) during the COVID-19 pandemic) iz studenog i prosinca 2020. godine, Odbor je jasno istaknuo:

  • da su pomorcima, od početka pandemije Covid-19, često povrijeđivana njihova temeljna prava, i to posebno: pravo na zdravstvenu skrb, pravo na kratkotrajan boravak na kopnu, pravo na plaćeni godišnji odmor i pravo na repatrjaciju što je dovelo do psihičkog i fizičkog zamora pomoraca te značajno povećalo mogućnost pomorskih nesreća
  • da pozivanje na “višu silu” (force majeure) više nije prihvatljivo kao razlog za nepoštivanje odredaba MLC-a jer je prošlo dovoljno vremena (preko 10 mjeseci) da se države prilagode novonastalim okolnostima i omoguće minimalne uvijete za život i rad pomorcima koji su propisani Konvencijom
  • da bi sve države članice trebale proglasiti pomorce ključnim radnicima te im i u praksi omogućiti korištenje prava koja svi ključni radnici imaju
  • da su države dužne međusobno surađivati (članak 1. MLC Konvencije) kako bi se u svakom trenutku osigurala primjena ove Konvencije na sve pomorce, a to je posebno važno u vrijeme ovakve krize kada je to najpotrebnije. Posebno se ističe da MLC propisuje samo minimalne uvijete koji se niti u kojem slučaju ne smiju kršiti
  • da su pomorci često bili prisiljeni ostati na brodu značajno preko ugovorenog razdoblja iz njihovih ugovora o radu i bez njihove suglasnosti, što bi se moglo shvatiti i kao prisilni ili obvezni rad što je strogo zabranjeno u cijelom svijetu

Odbor stručnjaka je od svih država članica jasno zatražio da bez odgode počnu primjenjivati sve obveze i mjere koje su propisane MLC Konvencijom, i to posebno da osiguraju sljedeće:

  • niti jedno produljenje ugovor o radu ne može se učiniti bez slobodno izraženog pristanka pomorca (Pravilo 2.1, stavak 2)
  • pomorci niti u kojem slučaju ne smiju snositi troškove službe za pribavljanje i zapošljavanje pomoraca (posrednici) kao niti troškove karantene prije dolaska na brod (Standard A1.4, stavak 5)
  • pomorci se ne mogu odreći minimalnog plaćenog godišnjeg odmora (Pravilo 2.4 i Standard A2.4, stavak 3)
  • pomorci imaju pravo na kratkotrajni boravak na kopnu radi njihovog zdravlja i dobrobiti (Pravilo 2.4, stavak 2)
  • repatrijacija pomoraca nije na trošak pomorca, s posebnim naglaskom da je njduže vrijeme rada pomorca na brodu 11 mjeseci (Pravilo 2.5 i Pravilo 2.4)
  • brodovi moraju imati dovoljan broj članova posade broda kako bi brod bio siguran za plovidbu, a pomorci ne bi bili izloženi zamoru (Pravilo 2.7)
  • pomorcima je osigurana i dostupna zdravstvena skrb na brodu i na kopnu, uključujući i pristup cjepivu (Pravilo 4.1)
  • radna okolina pomoraca mora ispunjavati minimalne uvjete kojima se osigurava siguran rad i dostupna zaštitna oprema (Pravilo 4.3)
  • pomorcima se mora osigurati pristup sredstvima i službama na kopnu radi osiguranja njihove dobrobiti i zdravlja (Pravilo 4.4)
  • moraju se poduzeti sve mjere da bi se zaštitila dobrobit pomoraca, pogotovo u slučaju produljivanja ugovora o radu, a to uključuje i omogućivanje održavanja kontakata s njihovim obiteljima.

Odbor je jasno istaknuo da se Konvencija o radu pomoraca nije primjenjivala za vrijeme trajanje ove pandemije čime je veliki broj država povrijedio svoje međunarodne obveze. Iako su pomorci često  nazivani ključnim radnicima, postupanje pomorske industrije u vrijeme ove pandemije pokazivalo je suprotno.

 

 

 

 

Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?

Konvencija o radu pomoraca (MLC) usvojena je u okviru Međunarodne organizacije rada (ILO) 2006. godine, a u Republici Hrvatskoj primjenjiva je od 20. kolovoza 2013. godine; prenosi SPH. Do 2020. godine ova je Konvencija ratificirana u 97 država te se vrlo često smatra “četvrtim stupom” kvalitetnog brodarstva”, “super konvencijom” odnosno “poveljom o pravima pomoraca”.

Međutim, što se dogodilo s “kvalitetnim brodarstvom” i “poveljom o pravima pomoraca” u doba pandemije kada se brojni brodari i države opravdavaju višom silom kao razlogom za kršenje temeljnih i minimalnih prava pomoraca propisanih MLC konvencijom? I koji je položaj pomoraca, često nazivanih “ključnim radnicima”, kada se radi o njihovim minimalnim radnim i životnim uvjetima?

O navedenim pitanjima jasno se očitovalo nezavisno tijelo Međunarodne organizacije rada (ILO) – Odbor stručnjaka (Committee of Experts) koji se sastoji od 20 svjetski priznatih pravnih stručnjaka i koje je nadležno ispitivati primjene ILO konvencija u državama čanicama ILO-a. U svojim “Općim opažanjima koja proizlaze iz primjene MLC konvencije za vrijeme andemije Covid-19” (General observation onmatters arising from the application of the Maritime Labour Conventuon 2006, as amended (MLC, 2006) during the COVID-19 pandemic) iz studenog i prosinca 2020. godine, Odbor je jasno istaknuo:

  • da su pomorcima, od početka pandemije Covid-19, često povrijeđivana njihova temeljna prava, i to posebno: pravo na zdravstvenu skrb, pravo na kratkotrajan boravak na kopnu, pravo na plaćeni godišnji odmor i pravo na repatrjaciju što je dovelo do psihičkog i fizičkog zamora pomoraca te značajno povećalo mogućnost pomorskih nesreća
  • da pozivanje na “višu silu” (force majeure) više nije prihvatljivo kao razlog za nepoštivanje odredaba MLC-a jer je prošlo dovoljno vremena (preko 10 mjeseci) da se države prilagode novonastalim okolnostima i omoguće minimalne uvijete za život i rad pomorcima koji su propisani Konvencijom
  • da bi sve države članice trebale proglasiti pomorce ključnim radnicima te im i u praksi omogućiti korištenje prava koja svi ključni radnici imaju
  • da su države dužne međusobno surađivati (članak 1. MLC Konvencije) kako bi se u svakom trenutku osigurala primjena ove Konvencije na sve pomorce, a to je posebno važno u vrijeme ovakve krize kada je to najpotrebnije. Posebno se ističe da MLC propisuje samo minimalne uvijete koji se niti u kojem slučaju ne smiju kršiti
  • da su pomorci često bili prisiljeni ostati na brodu značajno preko ugovorenog razdoblja iz njihovih ugovora o radu i bez njihove suglasnosti, što bi se moglo shvatiti i kao prisilni ili obvezni rad što je strogo zabranjeno u cijelom svijetu

Odbor stručnjaka je od svih država članica jasno zatražio da bez odgode počnu primjenjivati sve obveze i mjere koje su propisane MLC Konvencijom, i to posebno da osiguraju sljedeće:

  • niti jedno produljenje ugovor o radu ne može se učiniti bez slobodno izraženog pristanka pomorca (Pravilo 2.1, stavak 2)
  • pomorci niti u kojem slučaju ne smiju snositi troškove službe za pribavljanje i zapošljavanje pomoraca (posrednici) kao niti troškove karantene prije dolaska na brod (Standard A1.4, stavak 5)
  • pomorci se ne mogu odreći minimalnog plaćenog godišnjeg odmora (Pravilo 2.4 i Standard A2.4, stavak 3)
  • pomorci imaju pravo na kratkotrajni boravak na kopnu radi njihovog zdravlja i dobrobiti (Pravilo 2.4, stavak 2)
  • repatrijacija pomoraca nije na trošak pomorca, s posebnim naglaskom da je njduže vrijeme rada pomorca na brodu 11 mjeseci (Pravilo 2.5 i Pravilo 2.4)
  • brodovi moraju imati dovoljan broj članova posade broda kako bi brod bio siguran za plovidbu, a pomorci ne bi bili izloženi zamoru (Pravilo 2.7)
  • pomorcima je osigurana i dostupna zdravstvena skrb na brodu i na kopnu, uključujući i pristup cjepivu (Pravilo 4.1)
  • radna okolina pomoraca mora ispunjavati minimalne uvjete kojima se osigurava siguran rad i dostupna zaštitna oprema (Pravilo 4.3)
  • pomorcima se mora osigurati pristup sredstvima i službama na kopnu radi osiguranja njihove dobrobiti i zdravlja (Pravilo 4.4)
  • moraju se poduzeti sve mjere da bi se zaštitila dobrobit pomoraca, pogotovo u slučaju produljivanja ugovora o radu, a to uključuje i omogućivanje održavanja kontakata s njihovim obiteljima.

Odbor je jasno istaknuo da se Konvencija o radu pomoraca nije primjenjivala za vrijeme trajanje ove pandemije čime je veliki broj država povrijedio svoje međunarodne obveze. Iako su pomorci često  nazivani ključnim radnicima, postupanje pomorske industrije u vrijeme ove pandemije pokazivalo je suprotno.

 

 

 

 

Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here