Danju Denny Covezzi radi u trgovini ribolovnom opremom, a Andrea Mocchi u tvornici. No, nakon zalaska sunca oblače teška siva odijela i ukrcavaju se na svoj mali brod kako bi patrolirali rijekom, piše Guardian.
Traže bilo što sumnjivo: mreže, zamke, možda kombi parkiran uz obalu. Začuju tutnjavu u grmlju, a Covezzi primakne čamac da provjeri: ništa. – To je sigurno bila životinja, kaže on. Kasnije u rijeci primijete nešto – male zamke od žice i plastičnih boca domaće izrade. Uvlače zamke u čamac i rastavljaju ih; prenosi Jutarnji.
Lovci na gusare, kako su poznati u lokalnim medijima, traže lovokradice na delti rijeke Po u Italiji. Završavajući svoj put u Jadranskom moru, rijeka Po ima jednu od najvećih europskih delta, ali sve donedavno mučili su je krivolovci.
To se ipak počinje mijenjati. U posljednje tri godine napori dobrovoljaca poput Covezzija i Mocchija da režu mreže i pomognu u identificiranju kriminalaca, potaknuli su niz istraga protiv krivolovaca od strane talijanskih karabinjera i Šumarske službe te vlasti u Rumunjskoj, Španjolskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Rezultat je smanjenje broja lovokradica za otprilike trećinu od vrhunca njihove aktivnosti između 2013. i 2016. godine.
Uspjeh je posebno impresivan s obzirom na to koliko je ovdje aktivnost krivolova bila isplativa. Ilegalni ribolov ima dugu povijest na tom području, ali sve do 1960-ih uglavnom su se njime bavile siromašne obitelji koje su živjele od izlova jegulja. Međutim, posljednjih su ga godina organizirane kriminalne skupine povećale na industrijsku razinu, koristeći zastrašivanje i mrežu vidikovaca. – U jednoj noći mogu uloviti čak 20 tona ribe, kaže koordinator dobrovoljačke skupine Alessandro Pagliarin.
Policija se mučila nadgledati deltu koja se prostire na 1.400 četvornih kilometara, ostavljajući krivolovce da slobodno lutaju. Na svom vrhuncu, krivolov je na tom području vrijedio pet milijuna eura godišnje, a u njemu je sudjelovalo oko 200 ljudi. – Možete li zamisliti da obična tvrtka ima toliko profita s tako niskim ulaganjem? – pita Stefano Testa iz karabinjerske jedinice protiv krivolova.
Iako Talijani konzumiraju relativno malo slatkovodne ribe, lovokradice prodaju šarane i somove u istočnoj Europi, gdje je potražnja velika. Testa kaže da su bande organizirane u piramidalnu strukturu, a voditelji područja nadgledaju radnike i ‘posreduju između upravitelja područja koji love ribu u Italiji i distributera u istočnoj Europi’. Prema Testi, mnogi krivolovci potječu iz delte Dunava u Rumunjskoj, gdje su ilegalno lovili sve dok rumunjske vlasti to nisu prekinule početkom 2010-ih. – Delta rijeke Po slična je delti Dunava, tako da se mogu koristiti istim tehnikama, kaže Testa.
Te tehnike uključuju upotrebu elektroomamljivača izrađenih od automobilskih akumulatora ili bacanje kemikalija u vodu, prije nego što se mrežama za kočarenje sakupe ribe, s razarajućim učinkom na ekosustav. Također postoji briga za one koji jedu ribu. – Riba iz rijeke Po može biti jako zagađena, ne smije se jesti, kaže Michele Valeriani iz Gruppo Siluro, udruge lokalnih rekreativnih ribara koji podižu svijest o pitanjima zaštite okoliša.
Rekreativni su ribolovci prvi primijetili, prije desetak godina, da se na tom području događa nešto sumnjivo. – Odjednom smo pronašli desetke uginulih riba duž kanala, kaže Valeriani. – Malo je vjerojatno da 50 riba prirodno ugine u istom trenutku.
Sumnjali su na krivolov, a ubrzo su uspostavljene i ophodnje.
Bilo je nekih ranih uspjeha. – U početku su krivolovci bili aktivni i tijekom dana, jer nije bilo kontrola, kaže Covezzi. – Ali sada smo ih prisilili da djeluju noću.
Dobrovoljci su također zaplijenili mreže i oslobodili tisuće riba.
Natrag na brodu, Covezzi i Mocchi nailaze na šator i traže od ribara da im pokaže dozvolu. On nije krivolovac: ribiči rekreativci noću provode noć na obali delte, a zakon nalaže da oslobode svoj ulov.
Mocchi, koji je oženjen i ima djecu, kaže da noćne patrole uzimaju danak njegovom obiteljskom životu. Covezzi, s druge strane, kaže da ga djevojka ohrabruje u njegovom poslu. – Često inzistira da i ona pođe s nama.
Zadovoljni su što se čini da se organizirani kriminal u delti povlači, ali prerano je za slavlje. – Nedavno iskustvo nas je naučilo da se te skupine povlače kad osjećaju da ih se nadzire, da bi se ponovno vratile kad smanjimo oprez, kaže Pagliarin. – Naš je posao nastaviti patrolirati. Mi smo oči ove delte, zaključuje.