O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Vinjerac, mjesto pomoraca i kapetana

IZVORHRT
IZVORHRT

U Vinjercu, mjestu pomoraca i kapetana, zimi živi tek 80-ak stanovnika. I dok su mnogi Vinjerčani razasuti po svijetu, ima i onih koji su iz velikoga grada pobjegli u ovu oazu mira, ali i veselja. Što se u tako malom mjestu događa uoči blagdana Božića.

Velebitski kanal rijetko kad zimi izgleda pitomo, ali Vinjerac je oduvijek bio sigurno utočište od orkanske velebitske bure; piše HRT. U povijesti privlačan svim osvajačima, a danas vidimo samo ruševine kaštela moćnih plemenitaških obitelji. Naslućujemo udobnost života među visokim zidovima kuća koje su gradili pomorci, možda vlasnici trgovačkih ili ribarskih flota .

Rođena Zagrepčanka Helena Parić i suprug Vijeko pobrinuli su se da stari vinjerački dvori ne utihnu. Imaju troje djece. Održavaju staru kuću.

– Stara kuća oko 150 – 200 godina, a za donji dio je nepoznato koliko je staro, kaže Vijeko, te dodaje: Tu je nekad bija tor, a kad je moj dida otiša navigad i nešto zaradio onda je preselia tor i tu otvorio poslovni prostor pa i pučku čitaonicu.

Knjige se sada posuđuju s drugih polica, u zgradi u kojoj svoj kutak imaju i članovi Udruge za poticanje razvoja mjesta Vinjerac. Tu su izložene i njihove rukotvorine. U zimskim dugim danima Vinjeračke žene imaju tradiciju heklanja, a Vinjerčani, vrsni ribari, iskoristit će slobodno vrijeme za odlazak na more.

– Uvik se nešto uhvati. Ima liganja, al su male. Ovu godinu su male lignje i nije baš ko na otvorenom moru. Malo za pojist se uvati. Tune su se pojavile, inače ih nije bilo. Sad otkad je zabranjeno kočarenje tu u podvelebitskom kanalu. Nije bilo ni škampa, a sad ih ima, kaže Željko Perica.

Mato Mišković iz Rijeke vratio se na djedovinu.

– Volio sam doći ovdje. Tu sam provodio djetinjstvo, lijepe dane. Uvijek me za ovo mjesto vezala sreća. Dječja razigranost. Završio sam školovanje, fakultet, pa sam se odlučio vratiti. Prijatelj me zaposlio, kaže.

Anita Lerga Žunić, dopredsjednica Udruge za poticanje razvoja mjesta Vinjerac kaže kako tu postoje svakakva događanja.

– Udruga Vinjerac, kako samo ime kaže, osnovana je s ciljem poboljšanja kvalitete života za sve mještane, ali i zaljubljenike koji sudjeluju pomažu i ravnopravni su članovi naše udruge. Evo upravo smo u suradnji  sa župnim vijećem u akciji obnove dvorišnog zida Srca isusova i kapelice Svetog Nikole koji je zaštitnik djece i pomoraca naših vinjeračkih kojih je sve manje. Odavde je izašlo puno pomoraca, sad ih je sve manje, zaključuje Marija Perica, predsjednica Udruge za poticanje razvoja mjesta Vinjerac.

Video reportažu pogledajte ovdje.

 

Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?

U Vinjercu, mjestu pomoraca i kapetana, zimi živi tek 80-ak stanovnika. I dok su mnogi Vinjerčani razasuti po svijetu, ima i onih koji su iz velikoga grada pobjegli u ovu oazu mira, ali i veselja. Što se u tako malom mjestu događa uoči blagdana Božića.

Velebitski kanal rijetko kad zimi izgleda pitomo, ali Vinjerac je oduvijek bio sigurno utočište od orkanske velebitske bure; piše HRT. U povijesti privlačan svim osvajačima, a danas vidimo samo ruševine kaštela moćnih plemenitaških obitelji. Naslućujemo udobnost života među visokim zidovima kuća koje su gradili pomorci, možda vlasnici trgovačkih ili ribarskih flota .

Rođena Zagrepčanka Helena Parić i suprug Vijeko pobrinuli su se da stari vinjerački dvori ne utihnu. Imaju troje djece. Održavaju staru kuću.

– Stara kuća oko 150 – 200 godina, a za donji dio je nepoznato koliko je staro, kaže Vijeko, te dodaje: Tu je nekad bija tor, a kad je moj dida otiša navigad i nešto zaradio onda je preselia tor i tu otvorio poslovni prostor pa i pučku čitaonicu.

Knjige se sada posuđuju s drugih polica, u zgradi u kojoj svoj kutak imaju i članovi Udruge za poticanje razvoja mjesta Vinjerac. Tu su izložene i njihove rukotvorine. U zimskim dugim danima Vinjeračke žene imaju tradiciju heklanja, a Vinjerčani, vrsni ribari, iskoristit će slobodno vrijeme za odlazak na more.

– Uvik se nešto uhvati. Ima liganja, al su male. Ovu godinu su male lignje i nije baš ko na otvorenom moru. Malo za pojist se uvati. Tune su se pojavile, inače ih nije bilo. Sad otkad je zabranjeno kočarenje tu u podvelebitskom kanalu. Nije bilo ni škampa, a sad ih ima, kaže Željko Perica.

Mato Mišković iz Rijeke vratio se na djedovinu.

– Volio sam doći ovdje. Tu sam provodio djetinjstvo, lijepe dane. Uvijek me za ovo mjesto vezala sreća. Dječja razigranost. Završio sam školovanje, fakultet, pa sam se odlučio vratiti. Prijatelj me zaposlio, kaže.

Anita Lerga Žunić, dopredsjednica Udruge za poticanje razvoja mjesta Vinjerac kaže kako tu postoje svakakva događanja.

– Udruga Vinjerac, kako samo ime kaže, osnovana je s ciljem poboljšanja kvalitete života za sve mještane, ali i zaljubljenike koji sudjeluju pomažu i ravnopravni su članovi naše udruge. Evo upravo smo u suradnji  sa župnim vijećem u akciji obnove dvorišnog zida Srca isusova i kapelice Svetog Nikole koji je zaštitnik djece i pomoraca naših vinjeračkih kojih je sve manje. Odavde je izašlo puno pomoraca, sad ih je sve manje, zaključuje Marija Perica, predsjednica Udruge za poticanje razvoja mjesta Vinjerac.

Video reportažu pogledajte ovdje.

 

Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here