Žirje, najudaljeniji naseljeni otok u šibenskom arhipelagu, ali istodobno i najizoliraniji, zbog nevremena često ostane bez trajekta. U doba epidemije izolacija, doduše, i nije loša stvar, no ono malo stalnih stanovnika, raštrkanih po uvalama, teško funkcionira bez svakodnevne veze sa Šibenikom; piše HRT.
Na 15 četvornih kilometara – 50 stanovnika!
– Nakon nedjelje navečer, kada ode trajekt u 17.45, do petka je vrlo tužno. Želiš vidjeti čovjeka na putu, rekao je Ante Mrvica, umirovljeni koordinator “Jadrolinije”.
Žirjanima nije trebao koronavirus da upoznaju izolaciju. U njoj su svake zime.
– Možemo se jedino zaraziti od morskih pasa ili galebova jer ovdje nikoga nema! Ili ako nas lignja zarazi, rekao je Mladen Kale, povratnik iz SAD-a.
Pustim otočnim ulicama vladaju mačke. Teško se krati vrijeme u dugim zimskim večerima. Trgovine nema, pa potrepštine dolaze i dostavom.
– Pošta radi punom parom! Pao je malo broj pošiljaka, ali se povećao broj paketa. Pošta je povezana s OPG-ovima i tako preko interneta dobivaju hranu, voće, povrće i druge potrepštine, što im treba, rekla je poštarica Nada Gačanin.
A po ručak odlaze na more! Žirjanski akvatorij poznat je po lignjama. Toliko ribara kao ove zime, kažu, nikad nije bilo.
– Mi sada imamo u akvatoriju Žirja oko 150 malih brodica koji pokušavaju uhvatiti kilu-dvije liganja da bi preživjeli, dodao je Kale.
No, pamte se vremena kad je škoj bio pun ljudi.
– Kada sam ja išao u školu ’59. u prvi razred, nas je bilo 47 u razredu, rekao je Mrvica.
No na jedinom trajno naseljenom pučinskom otoku šibenskog arhipelaga odavno nema škole. Pa, iako je Žirje, kako kaže priznati čakavski pjesnik Ivan Dobra “daleko od srca, daleko od obale”, valja vjerovati da će Žirjanima proraditi dišpet i bunt, kao i mnogo puta tijekom povijesti. Kako bi spasili od izumiranja svoj predivni škoj.
Video reportažu pogledajte ovdje.
