Tihi je ocean najveći i najdublji ocean na Zemlji. Pokriva otprilike jednu trećinu cijele Zemljine površine i veći je od cjelokupnog kopna na zemlji zajedno. To znači da, ako ikada budete dovoljno nesretni da se ovdje izgubite, postoji vrlo velika šansa da vas nitko nikada neće pronaći, što priču o Joséu Salvadoru Alvarengi i njegovom spašavanju čini još fascinantnijom.
José Salvador Alvarenga je ribar koji trenutno drži svjetski rekord najduže izgubljenog čovjeka na moru. Usprkos svim izgledima, preživio je 438 dana u Tihom oceanu.
17. studenoga 2012., Alvarenga, iskusni pomorac i ribar je krenuo odraditi 30-satnu smjenu ribolova iz ribarskog mjesta Costa Azul, blizu Pijijiapana, nedaleko od obale Chiapasa u Meksiku, u pratnji 23-godišnjeg Ezequiela Córdoba, ne baš iskusnog ribara.
Njihov je brodić bio prilično malen, s vrlo malo opreme. U osnovi se radilo o kanuu bez kabine, dugačak samo 7 metara (23 stope) i imao je samo jedan izvanbrodski motor i hladnjak za spremanje riba koje će uloviti.
Znali su da u blizini područja dolazi oluja, ali odlučili su riskirati i putovali su 120 kilometara od obale. U 01:00 ujutro olujno nevrijeme se pogoršalo te je prijetilo potonuće broda. Da bi mogli upravljati tim malim brodom, morali su izbaciti gotovo 500 kilograma svježe ribe koju su ulovili. Bili su udaljeni samo 24 kilometra (15 milja) od obale i mogli su vidjeti planine na horizontu, no onda se motor pokvario, a snažni vjetar počeo je gurati njihov brod natrag prema oceanu.
Alvarenga je uspio nazvati svog šefa i zatražiti pomoć prije nego što se baterija na radiju ispraznila. Njegov šef je organizirao potragu za njima, ali potraga je otkazana nakon dva dana radi loše vidljivosti na oceanu. Nakon pet dana oluja se smirila, a oni su bili udaljeni 450 km (280 milja) od obale. Šanse za preživljavanje bile su minimalne jer nisu imali raketni pištolj, a tako mali brod je teško primijetiti iz zraka.
Da bi preživjeli, Alvarenga je golim rukama lovio ribu, kornjače, meduze i morske ptice. Prikupljali su pitku vodu od kiše kad je to bilo moguće, ali kad nije bilo kiše, bili su prisiljeni piti krv kornjače ili vlastiti urin.
Córdoba je izgubio svaku nadu da će biti spašeni nakon nekih četiri mjeseca na putovanju, razbolio se od jedenja sirove hrane te je naposlijetku umro od gladi jer je odbijao jesti.
Alvarenga tvrdi da ga je Córdoba natjerao da mu obeća da neće jesti njegovo tijelo kad umre, pa je zato zadržao Córdobin leš na brodu, pa čak i razgovarao s njim. Nakon šest dana, Alvarenga je shvatio da psihički nije dobro te je bacio truplo u ocean. Alvarenga je također izjavio da je, dok je bio na moru, često sanjao o svojoj omiljenoj hrani, kao i o svojim roditeljima.
Alvarenga je tvrdio da je vidio mnogo brodova dok je plutao oceanom. Tvrdi da je teretni brod samo prošao pored njega, a četvorica muškaraca na brodu su ga primijetila i mahnula rukom, ali se nisu zaustavila i pomogla mu.
Pratio je vrijeme računajući mjesečeve mijene. Nakon što je prebrojao 15. lunarni ciklus, primijetio je kopno: sićušni, pusti otočić, za koji se ispostavilo da je zabačeni kutak Marshallovih otoka.
Napokon je 30. siječnja 2014. napustio svoj čamac i doplivao do obale, gdje je slučajno naišao na kuću na plaži i uspostavio kontakt s prvim ljudima nakon što je napustio svoje selo u Meksiku prije 438 dana i nakon što je prešao gotovo 11 000 km.
Alvarenga je završio na kopnu na atolu Ebon, koji je južni vrh Marshallovih otoka, jednog od najudaljenijih mjesta na planeti. Odvezen je natrag u svoj dom u El Salvadoru, gdje je objavio knjigu, a obitelj njegovog prijatelja koji je umro na brodu tužila ga je za 1.000.000 dolara jer tvrde da ga je pojeo.
