Iako fizičar po struci, Leonardo Marušić, bio je prvi pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru. Naime, studij pomorstva u tom gradu krenuo je najprije kao dislocirani studij riječkog Pomorskog fakulteta. Tri je godine (od 2002. do 2005.) to bio Riječki studij koji se izvodio u Zadru, a Leonardo Marušić, koji je u to vrijeme radio na Prirodoslovno-matematičkom Fakultetu u Zagrebu, je u njemu sudjelovao kao vanjski suradnik. Godine 2005. kada je osnovan Pomorski odjel Sveučilšta u Zadru, odlučio se trajno vratiti u Zadar, svoj rodni grad, i postao pročelnik odjela ipak. Kako je tada bio prvi i jedini zaposlenik Pomorskog odjela njegov je zadatak bio izgraditi odjel na kojem će znanja stjecati budući pomorci. Uz držanje nastave, ustrojio je funkcioniranje odjela kao ustrojbene jedinice sveučilišta, bavio se dobivanjem dopusnica i ishođenjem suglasnosti Ministarstva mora te ISO certifikata. U šest godina, koliko je bio pročelnik, učio je i gradio odjel (do 2011.), a onda je njegovu ulogu preuzeo Toni Bielić, koji je kao iskusni kapetan nastavio sa znanstvenim i stručnim radom na odjelu.
Sada je, nakon šest godina, ponovno došlo vrijeme da se odabere novi pročelnik te je Leonardu Marušiću još jednom pripala ta čast.
Ispričajte nam za početak nešto o vašim počecima na Pomorskom odjelu. Kako ste spojili fiziku i pomorstvo?
Kad sam 2005. došao na odjel kao vanjski suradnik držao sam predavanja iz fizike, tehničke mehanike, elektrotehnike i hidrodinamike. U početku sam imao dosta nastavnih sati, no kako smo s vremenom sve više zapošljavali novih djelatinika, strojari i elektrotehničari su preuzimali nastavu koja je primjerenija njima nego meni. Sada predajem samo fiziku jer imam i drugih obveza na odjelu.
Mjesto pročelnika Pomorskog odjela preuzeli ste 1. listopada, na početku ove akademske godine. Koja je vaša prva zadaća koju planirate napraviti tijekom ovog prvog razdoblja?
Da, ponovno sam dobio tu zadaću, no sada je uz mene i Josip Orović, brodostrojar po struci, koji zahvaljujući svom plovidbenom stažu ima i tu vrst iskustva te zajedničkim snagama možemo nastaviti razvijati Pomorski odjel.
U nekakvom početnom razdoblju neće biti nikakvih posebnih promjena jer je odjel vrlo dobro posložen. Dobro smo se uhodali i nabavili smo novu opremu, a trenutno smo u fazi dobivanja dopusnica od Ministarstva mora za nove tečajeve i to bi trebalo biti zaključeno vrlo brzo.
Ono što dugoročno planiramo napraviti to je diplomski studij, ali to neće biti sutra. Teško je reći kada će startati, no dva su razloga zašto već dosad nije krenuo. Jedan je kadar. Trebamo više ljudi, jer ljudi iz struke su preopterećeni nastavom. Naime, od 2008., kad je nastupila kriza, zaustavljeno je zapošljavanje u javnom sektoru i mi od tada nismo dobili niti jedno novo radno mjesto. Krenuti u još jedan studij, što znači više nastave, s istim brojem ljudi vrlo je teško. Drugi razlog je to što smatramo da nema smisla ići u pokretanje diplomskog studija kakvi već postoje na pomorskim fakultetima u Splitu i Rijeci. Oni imaju standardne studije nautike i brodostrojarstva i čini nam se da je to pokriveno s te strane i da mi tu nemamo prostora. Nema toliko interesa za diplomski studij. Pomorcima je preddiplomski studij sasvim dovoljan za postizanje bilo kakvih zvanja unutar pomorstva, a diplomski studij im treba za neku nadogradnju izvan toga i nevelik broj njih se odlučuje za taj studij. Razmišljamo o nečem drugom što za sada ne postoji na tržištu, nešto što bi bilo zanimljivo pomorskim kompanijama i što bismo mi kao integrirano sveučilište mogli izvoditi. Tu imamo ideje i tražimo prostor, ali to zahtijeva malo vremena.
Što je to što traže strane kompanije, a vi biste im kao fakultet mogli pružiti?
U ovom trenutku to je upravljanje ljudskim resursima, pogotovo upravljanje u kriznim situacijama. To je nešto čime se nekoliko ljudi s odjela i u znanstvenom smislu bavi, a i povezano je s područjima kao što su psihologija, sociologija, etnologija. Što to u stvari znači? Vi na brodovima imate posade koje su multietničke i bilo bi poželjno da onaj koji zapovijeda tom posadom razumije i kulturološku stranu te svoje posade. Mi smo integriranosveučilište, što značo da odjeli, koji su sastavnice sveučilišta, nisu pravne osobe, pa se sve važne odluke donose na razini sveučilišta što olakšava izvođenje programa u kojem sudjeluje nekoliko odjela. Većina naših odjela su u područjima društzvenih i humanističkih znanosti, pa tako imamo odjele za psihologiju, sociologiju i etnologiju, te bismo lako mogli napraviti nešto što je drugim sveučilištima, gdje su fakulteti odvojene pravne osobe, teže realizirati. Čini nam se da baš u tom segmentu trebamo iskoristiti tu našu prednost i ponuditi nešto tog tipa. Isto tako tu je i nadogradnja struke, optimizacija koja bi išla kompanijama u korist kako bi ljudi koji završe studij jednog dana otišli raditi u te kompanije.
Koliko godišnje upisujete novih studenata?
Mi imamo kvote za sto studenata nautike i sto studenata brodostrojarstva godišnje (40 redovitih i 60 izvanrednih), a ove godine smo upisali 80-ak nautičara i skoro 60 strojara. Istaknuo bih da je popunjenost jako dobra jer su sva mjesta za redovite studente popunjena, dok slobonih mjesta ima samo za izvenredne studente (koji sami plaćaju studij). Interes za ovom strukom je dosta velik, a posebno uočavamo porast broja studenata koji nisu završili srednje pomorske škole. Nekad je, naime, većina dolazila upravo iz srednjih pomorskih škola. Kod nas je inače nekakav trend da je interes za studiranje pomorstva manji kad je stanje u gospodarstvu dobro, ali u kriznim vremenima raste jer je zapošljivost je u ovoj branši velika.
Kažete da upisujete dvjesto studenata godišnje na Pomorskom odjelu. Da li mislite da je taj broj prevelik ili premali s obzirom da kasnije mladi nailaze na problem pri odrađivanju kadeture?
Ove godine smo radili statistiku s Ministarstvom mora i vidimo da prosječno završi otprilike 15-20 brodostrojara na godinu, a nautičara oko 35. Imali smo jednu rekordnu godinu i tada je završilo 56 nautičara. Ta je analiza ujedno pokazala da strojari vrlo brzo nađu posao, čak u roku od šest mjeseci, i njima su dovoljne te tri godine studija. Nautičarima je malo veći problem jer ih je više i za njih se traži petogodišnje završeno školovanje. Normalno, čim je veća konkurencija traži se viša razina obtrazovanja, a kompanije traže bolje studente. Međutim, analiza je pokazala da se i nautičari zaposle unutar šest mjeseci do godine dana.
Kao primjer, trenutno imamo upit od jedne strane kompanije koja traži šest nautičara i šest strojara za kadeturu. Na taj nam se natječaj javilo osam nautičara, a od strojara se prijavio jedan student. Trudimo se animirati ih već na prvim predavanjima i kažemo im da imamo sklopljene ugovore o suradnji te da će možda 15-20 studenata imati osiguranu kadeturu. To i jest naš cilj u budućnosti. Nažalost, činjenica je da je naših kompanija koje potražuju kadete vrlo malo.
Koliko ih takva informacija upućena direktno s fakulteta motivira za daljnje ulaganje u sebe?
Nevjerojatno koliko to znači tim mladim ljudima. Uz nas, takva je praksa, naime, započeta zadnjih par godina i na drugim fakultetima i već sada vidimo da dolazi do velike promjene i motivacije kod samih studenata. Budimo realni i pogledajmo koliko na drugim fakultetima u Hrvatskoj studenata završava studij i koliko im treba da nađu posao, osim eventualno elektrotehnike i računalstva koji brže nađu posao. Krasno je kad ljudima koji završe možete reći da ih čeka posao.
I sami kažete da vrlo malo domaćih brodara uzima završene mlade ljude sa studija i omogućava im da odrade kadeturu. Na koji način ih potaknuti da se ta praksa promijeni?
Mi imamo suradnju s Tankerskom plovidbom i oni uzimaju oko pedeset posto završenih strojara i nautičara koji se odluče za karijeru pomorca. Isto tako, neke od završenih studenata uzima i Jadrolinija.
Ministarstvo mora je svojedobno stimuliralo kompanije na način da im daje porezne olakšice ako uzmu kadete, no to je njihova veza s brodarima i to nema veze s visokoškolskim pomorskim ustanovama u Hrvatskoj. U svakom slučaju to je nacionalni problem koji se mora rješavati na nacionalnoj razini. Svi naši pomorci koje želimo zaposliti moraju proći kadeturu i nacionalni brodari bi ih morali uzeti, iako su skloni izbjegavati tu obvezu jer nitko ne želi kadeta, svi bi radije gotove ljude. Ali ako nitko neće uzimati kadete, nikad ni neće biti gotovih ljudi. Nažalost, i vani je slična praksa. Bilo bi dobro da se ulaže u to da se uzimaju mladi ljudi jer tako se stječe odgovornost i mladi su privrženi toj kompaniji. Kad razgovarate s brodarima, oni čak kažu da su voljni uzeti čovjeka na kojeg će potrošiti vrijeme za obuku, no da je problem u tome što je brod tako konstruiran da nema kabinu za kadeta. Ipak, danas ima sve više takvih brodova pa to više ne bi trebao biti razlog da se ne uzme kadet.
Tijekom svog rada sa studentima sigurno su vas mnogo puta pitali za savjet što i kako dalje. Kakav im odgovor dajete?
Svi naši kolege na Pomorskom odjelu trude se prenijeti što više znanja koje će jednog dana uvelike biti od koristi tim mladima ljudima. Oni osjete kad se netko trudi da ih nauči i zahvalni su na tome. I sami su svjesni što se događa, kolika je nezaposlenost u zemlji, koliko ljudi ako i rade ne rade u struci, koliko je onih koji rade, a ne primaju plaću i kakve su plaće onih koji ih dobivaju. Mi ih za tu stvarnost pripremamo već na prvoj godini i želimo ih motivirati jer nam je jasno da će od onih koji su došli velik dio otpasti na prvoj godini. Oni koji uspiju, idu dalje. Uvijek imate ljude koji su zalutali, koji su došli iz tko zna kojeg razloga, no one koji streme dalje mi motiviramo i dajemo im podstrek da nastave i završe studij jer to će im se kad tad isplatiti. Moj zamjenik, Josip Orović, koji je brodostrojar uvijek kaže studentima: „Da moram ponovo birati, ponovno bih izabrao isti put.“
Svjedočimo tome da strane kompanije sve više zapošljavaju Filipince i drugu jeftinu radnu snagu. Zbog čega je to tako i što poduzeti da hrvatski pomorci i dalje budu konkurentni?
Naša je zadaća da postignemo da naši pomorci budu ona viša radna snaga, a ne niža, iz više razloga. Jedan je što je konkurencija puno žešća za pomorce nižeg ranga. Nisu tu samo Filipinci, Kinezi su mnogo brojniji od njih i problem konkurencije je još veći. Drugi je razlog što više pozicionirana radna snaga i više zarađuje. Ti ljudi svoje plaće donose u Hrvatsku a samo mali dio potroše vani jer njihove obitelji žive ovdje, i u nacionalnom je interesu da imaju što veće plaće i što više novaca donesu u Hrvatsku. Apsolutno nam je u interesu da imamo školovane ljude, da budu visokoškolovani i visokopozicionirani na brodovima, a to se postiže time da se u naše obrazovanje vjeruje, da ono ima svoju težinu, da te diplome nešto znače, da brevete koje će izdavati naše Lučke kapetanije nešto znače. Tome teže sva visoka pomorska učilišta – Rijeka, Split, Dubrovnik i naše u Zadru. Itekako se svi trudimo da ta razina ostane visoka i da se to nipošto ne spusti jer znamo da bi to odvelo u rasulo.
Evo samo primjer. Imate teret koji treba prevesti od točke A do točke B i treba naći brod koji je najbliže polazne točke, a ne da mora dolaziti s drugog kraja svijeta. Vlasnik tereta gleda, naravno, cijenu, ali gleda i sigurnost kako broda tako i posade. Hrvatska posada prodaje brodski prostor, odnosno kad vlasnik tereta zna da je posada hrvatska on želi dati teret na taj brod. On ima povjerenje, a to je strašno važno. Mi taj ugled imamo od davnina i to moramo čuvati. Naši pomorci su poznati širom svijeta kao dobri radnici i tome trebamo stremiti i zadržati taj položaj. Bitna je kvaliteta. Mi smo četvrta nacija u Europi po broju pomoraca i cijenjeni smo po kvaliteti, ali treba i dalje raditi na njoj i poboljšati je koliko god je to moguće. Jedino tako ćemo zadržati status i interes brodovlasnika da zadrži hrvatskog pomorca. Ponavljam, većinom naši pomorci jesu jako cijenjeni i na najsofisticiranijim brodovima, ali jedino ako ćemo imati kvalitetu ćemo se s tim u stvari i zadržati.
Pomorski odjel je u travnju ove godine dobio Transas simulator vrijedan tri milijuna kuna. Što on sve sadrži i koliko pomaže studentima da se osposobe za buduće zanimanje?
Vrlo smo ponosni što imamo navigacijski i GMDSS simulator koji smo nedavno nadogradili s load masterom, znači simulacijama ukrcaja/iskrcaja tereta. Također, imamo brodostrojarski simulator s tri vrste brodske strojarnice te simulator ukrcaja/iskrcaja tereta na brodovima za prijevoz ukapljenog prirodnog plina i sirove nafte. Sad smo u nabavi High Voltage simulatora koji će biti integriran u postojeći Transas brodostrojarski simulator i bit ćemo jedini u Hrvatskoj koji to ima integrirano. Imamo dobru cjelinu, lijepo smo se opremili i vidim da studenti pozitivno reagiraju. Krenuli smo s posebnim programom koji se održava u tim prostorijama i ljudi su oduševljeni, prvo ugođajem, a onda i samim simulatorom. Nautičari su s programom počeli već od ove akademske godine, a strojari će krenuti od ljetnog semestra. Svi jedva čekaju doći tamo jer znaju koliko znači imati dobru praksu. Unutar tog simulatora smo, donacijom nekoliko kompanija, dobili i rezervne dijelove tako da studenti imaju uvid u neke stvari, a pripremili smo i prostor za karte. Ono što se ovdje nauči kasnije se lako primjenjuje u praksi. Isto tako, od Ministarstva mora ćemo dobiti i brodski motor kojeg će studenti moći rastaviti i sastaviti te napraviti održavanje.
Sama nabavka simulatora je vrlo skupa. Kako ste nabavili sredstva?
Moram naglasiti da smo ga kupili vlastitim sredstvima i da nismo dobili ni jedne kune od Ministarstva obrazovanja niti Ministarstva mora. Taj novac prikupljen je od školarina izvanrednih studenata i polaznika Posebnog programa. Napominjem to iz razloga što se u više navrata po medijima, a pogotovo plasirano od strane političara navodi da mi novac koji zarađujemo na taj način dijelimo među sobom na honorare i putovanja. Svojevremeno je ministar Linić pokrenuo ideju da se visokim učilištima uzmu vlastiti prihodi, odnosno provuku kroz državnu riznicu. Na taj bi nam način oni raspoređivali za što ćemo trošiti ta sredstva. Upravo zato, još jednom naglašavam da smo mi zarađeni novac potrošili na kupnju simulatora, opreme i sličnog.
Imate li možda još koju investiciju u planu u dogledno vrijeme?
Ovih bi dana trebao izaći natječaj za High Voltage simulator tako da to čekamo, a u svakom slučaju mi ćemo taj simulator osuvremenjivati, nadograđivati jer u našoj struci stvari se stalno mijenjaju i on mora biti aktualan. Ideje su da nabavimo čamac za spašavanje, kojeg trenutno unajmljujemo, te radionicu jer koristimo prostorije Pomorske škole.
Vratimo se još na pitanje ukrcaja pomoraca. Rekli ste da imate ugovore s kompanijama. Možete li nam reći nešto više o tome?
Trenutno imamo četiri kompanije s kojima imamo ugovor o suradnji, a radi se uglavnom o stranim brodarima koji imaju predstavništva u Hrvatskoj. No otkako smo nabavili simulator pregovaramo s još nekoliko tvrtki. Već imamo pozitivna iskustva mladih koji su se zaposlili na Tankerskoj plovidbi, koja nam nekako najviše izlazi ususret. Moram napomenuti da mi ne zapošljavamo, nego nam svake godine kompanije pošalju upit i traže studente, a mi im preporučujemo najbolje kandidate. Neke kompanije traže da pošaljemo kandidate na njihov intervju i testiranje, a onda oni odabiru najbolje. Momci i djevojke koji odu na te kompanije, jave se i prenesu nam iskustva jer nastojimo nekako ostati s njima u kontaktu. Njihov kontakt s nama ne prestaje nakon što se zaposle. Uvijek nađu vremena podijeliti svoja iskustva s mlađim generacijama, ponekad dođu na tečajeve kako bi novim, budućim pomorcima dali savjete. Katkad ih pozovemo na predavanja da sudjeluju u nastavi.
Tečajevi za pomorce. Kad ste počeli s njima i koliko dugo već traju?
Osnovna baza tečajeva postaji već dugo vremena, a otkako smo nabavili simulator i otkad smo se poboljšali s kadrom zatražili smo dopusnicu od Ministarstva za više od polovice tečajeva koje imamo i trebali bismo ih dobiti uskoro. U samom početku rada odjela nismo htjeli ići s tečajevima iz nekoliko razloga. Prvo jer nismo imali opremu, drugo jer nismo imali dovoljno kadra, a treće jer nismo željeli biti konkurencija onima koji su nam u početku pomagali. Tu mislim na srednju Pomorsku školu koja nam je pomogla svojim prostorom, kadrom i opremom i bilo bi nepristojno s naše strane da radimo tečajeve koje oni organiziraju i tako im radimo konkurenciju. S vremenom smo krenuli s tečajevima koje oni ne mogu održavati kao srednja škola, tj. tečajevima na onoj razini koja pripada visokoškolskim institucijama.
Imate li možda u svojoj ponudi tečajeve koje drugi ne nude?
Imali smo za jednu kompaniju Inhouse training za jedan tečaj. To je bila protupožarna zaštita koju je kompanija tražila od nas. Dva puta smo to odradili i ideja nam je da nastavimo u tom pravcu. Razgovarali smo s nekoliko kompanija kad je bilo otvaranje simulatora tako da razmišljamo i pregovaramo o tome da napravimo neke nove tečajeve, one koji su danas aktualni. Inače se radi o standardnim tečajevima po STCW konvenciji, a ovo bi bili specifični tečajevi koje zahtijevaju određene tvrtke.
Koliko godišnje upisujete polaznika na tečajeve i na koji način izvodite nastavu?
Do sada nismo imali puno tečajeva, no otkako smo krenuli s novima, vjerujem da će biti dosta zainteresiranih. Za sada nam najbolje ide Poseban program upravo iz razloga što obrazovanje od šest mjeseci izvodimo mjesec za mjesec. Pomorcima to odgovara s obzirom na njihovo izbivanje od kuće. Poseban program obrazovanja pomoraca započeo je 2011. godine i sva su pomorska učilišta krenula istovremeno s tim, no mi smo se od prvog dana odlučili za varijantu koja je najfleksibilnija. Druga učilišta žele da pomorci to odrade u komadu ili bar dva puta po tri mjeseca, dok smo mi tih šest mjeseci podijelili u šest modula pa ih izvodimo jedan po jedan, kako bi pomorac mogao birati ovisno o svom ritmu. Upravo zato što smo najprilagodljiviji potrebama pomoraca imamo i najveći interes za taj Posebni program.
Kome je namijenjen Posebni program kojeg izvodite na vašem fakultetu?
Posebni program je alternativa preddiplomskom studiju. Kad je krenuo preddiplomski studij po bolonjskom procesu nastala je inicijativa od strane samih pomoraca, udruga pomoraca i sindikata da se napravi nekakav alternativni program za ljude koji već plove. Radi se o pomorcima koji su završili srednje pomorske škole i plove na nižim pozicijama, a nedostaju im kvalifikacije da bi mogli napredovati, pa se tražila mogućnost da odrade program koji bi bio alternativa klasičnom studiju. Takav bi program trajao kraće i uzimao bi u obzir znanja koja su oni u međuvremenu stekli kroz tečajeve i rad. Mi smo se u početku opirali tome jer smo smatrali da bi to išlo na štetu postojećih studija i kvalitete obrazovanja. Brinuli smo se da to ne rade ljudi, koji objektivno nisu kvalificirani za obavljati takav posao i sva su se pomorska učilišta zalagala kod Ministarstva i kod pomorskih udruga da to ostane na visokoj razini. Tako je napravljen program kroz koji pomorci za šest mjeseci mogu napraviti nešto što bi inače trajalo između godinu i dvije u standardnom studiju.
U posljednje vrijeme dosta se piše o autonomnim brodovima. Što mislite hoće li to zaživjeti ili će ipak biti potrebna ljudska ruka?
Koliko nam je poznato iduće godine bi u Norveškoj trebala ući u službu takva dva autonomna trajekta. Moj prethodnik, Toni Bielić, kaže da bi to moglo postati stvarnost, no kolega Josip Orović ipak misli da to neće ići tako brzo. Sve je to dobro dok je sve u redu, no što kad pukne cijev? Možda će to zaživjeti na nekim tipovima brodova i na kraće relacije, no prekooceanska plovidba sigurno neće tako skoro. Vjerujem da je potreban barem jedan čovjek na brodu za slučaj nužde.
Činjenica je da stvari idu u tom smjeru, no pitanje je koliko će vremena proći dok ne postane stvarnost. Nedavno sam gledao dokumentarac u kojem je bilo govora o kamionu koji samostalno vozi, no ipak je tu vozač. On, doduše, ne vozi, ali je tu da pazi da sve bude u redu. To je veliki dobitak za tvrtku čiji teret prevozi jer više nema ograničenja kojih se vozač morao pridržavati u smislu broja sati koliko smije voziti prije no što se mora odmarati. Za to vrijeme kamion stoji, a sada kamion vozi, a vozač može spavati i tu je za slučaj potrebe. On je tu radi utovara i istovara, potpisivanja papira, a i može intervenirati ako bili što krene krivo. Isto tako je i kod brodova, oni će biti automatizirani, no to ne znači da na njemu neće biti nikoga. Bitna je sigurnost i odgovornost. Što ako se dogodi sudar, nesreća ili nešto drugo? Tko će biti odgovoran? Kad se to pravno riješi možda će to onda dobiti neki zamah.
Kako vidite brodarstvo u Hrvatskoj i u svijetu u budućnosti?
Jasno je što se događa. Sve više dolaze Kinezi i Indijci, ali još uvijek se držimo i upravo je obrazovanje temelj toga. Europa upravo zahvaljujući tomu, ne samo u pomorstvu, opstaje. Ima kadar koji je obrazovaniji, kreativniji i tako može ostati korak ispred. Dok god držimo do toga ćemo opstati, no bez obrazovanja vrlo teško. Žao mi je da nema više hrvatskih brodara, da su brodogradilišta tu gdje jesu jer mi u stvari proizvodimo izvoznu radnu snagu. Ljudi većinom odlaze vani, žao mi je zbog toga, no vidimo da se i globalno događa svašta. Mi sami ne možemo utjecati na to jer veliku ulogu igra politika. Prije par godina cijena teškog goriva je bila skoro 600 dolara pa je preko noći pala na sto. Offshore više nije što je bio, a neka se negdje zarati tko zna što sve može biti. Vidite što se s brodogradnjom dogodilo. Ona u onom obimu u kojem je postojala u Europi više ne postoji. Sada u Europi postoji samo brodogradnja za netipične brodove, no ako hoćete graditi klasične tankere, šablonske, to je jednostavno nemoguće jer se sada svi rade u Kini zbog jeftine radne snage. Mi jesmo pomorska zemlja, imamo more, no što će biti kad se raspišu natječaji za linije za povezivanje otoka, to nitko ne zna. Vidjet ćemo što nas čeka.
Ja stalno govorim, ako hoćete prodati neki proizvod on mora biti ili jeftiniji od drugih, ili kvalitetniji od drugih, ili pak morate imati proizvod koji drugi nema. Jeftiniji od Kineza biti nećete, a onda se Europa općenito, mora baviti time da ima kvalitetni i originalni proizvod i tako će opstati.
Što mislite o portalu Pomorac.net?
Znam koliko je portal Pomorac.net čitan, dosta mojih kolega i ja ga pratimo. Ljudi dijele vaše objave, što znači da imate dobre članke i zanimljive čitateljima. Čita se dosta i svakako je koristan. Najveći je problem što svi znaju koji su problemi pomoraca, no nema nitko tko bi ih riješio. Bilo bi potrebno više suradnje, bolja povezanost institucija i više razumijevanja pa da nam svima bude bolje. Informirajte pomorce i dalje da se njihov glas čuje.
Piše: Andrea Zovko
