Protekle su gotovo pune dvije godine otkako su radnici, nakon otvaranja stečajnog postupka u Uljaniku i njegovim društvima, završili na Zavodu za zapošljavanje, gdje su primali naknadu za nezaposlene; piše Glas Istre. Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, podsjeća da je u jednom trenutku na burzi bilo prijavljeno oko 1.100 radnika, kasnije je taj broj pao na oko 700.
– Naknada uljanikovcima koji su predlani završili na burzi, ako se u međuvremenu nisu negdje zaposlili, istekla im je najkasnije proteklog rujna, što ovisi od radnika do radnika, o tome koliko je tko dugo bio zaposlen. Na burzi mogu biti najdulje 14 mjeseci. Ima onih koji su negdje povremeno radili pa im se za razdoblje u kojem su radili produljio rok do kojeg mogu biti na burzi, ali mislim da su više-manje svi koji se nisu uspjeli zaposliti iskoristili tu mogućnost. O kolikom se broju radnika na burzi danas radi, ne mogu reći, ali pretpostavljam da je onih koji nisu pronašli novi posao više od stotinu, objašnjava Cerovac.
Radnici su se, kaže, morali snalaziti jer nisu mogli živjeti samo od naknade na birou.
– Treba prehraniti obitelj, tako da su se snalazili, što po Istri, po različitim poduzećima, trgovinama, obrtima, što u inozemstvu, u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, kaže Cerovac.
Radnici su nakon stečaja Uljanika ostali bez mnogih plaća koje im u stečajnom postupku još nisu isplaćene, a upitno je hoće li ih ikad i dobiti. Cerovac podsjeća da radnici potražuju osam plaća, a tu su i oni koji su proglašeni tehnološkim viškom u trenutku stečaja, i oni potražuju otpremninu.
– Samo u Uljanik Brodogradilištu, koje je imalo najviše zaposlenih, 1.100, potraživanja se kreću od 50.000 do 130.000 kuna po radniku, ovisno o tome tko je koliku plaću primao, tko je koliko radio u Uljaniku pa se na osnovu toga i izračunavala otpremnina. Bilo je tu i mnogo većih potraživanja menadžmenta, rukovoditelja, koja su dosezala do čak 500.000 kuna. Samo u Uljanik Brodogradilištu mislim da se radi o oko 170 milijuna kuna ukupnih potraživanja, računajući i ono što je isplatila Agencija za radnička potraživanja. Ona je prije stečaja isplatila tri minimalca i još toliko nakon proglašenja stečaja plus poluotpremnine te, ukoliko je netko tužio i imao pravomoćnu presudu, trećinu te tužbe. Agencija je, nakon što je isplatila radnika, odmah zabilježila svoja potraživanja. Najviše potražuju bivši radnici Uljanik Brodogradilišta, ali tu su i sva ostala društva u kojima je radilo 600-tinjak ljudi. Koliko oni potražuju, nije mi poznato. Jedino što mogu reći jest da se nadam da će Uljanik Proizvodnja opreme namiriti potraživanja radnika te da će Strojogradnja dobar dio podmiriti ako češki investitor otkupi strojeve i uređaje, što je na natječaju prihvatio, vjeruje Cerovac.
– Uljanik brodogradnja 1856 je u fazi razvoja, znači nije da je već ugovorila neke poslove, da se tamo mogu zapošljavati. Zasad je 70-ak bivših uljanikovaca tamo zaposleno, s tendencijom da se, po potrebi, pozivaju i drugi radnici, ali to ovisi o poslovima koji se budu ugovorili. O ugovorenim poslovima ovisi i povratak većeg broja radnika koji su za to zainteresirani. Ima i onih koji rade preko, kojima je dozlogrdilo raditi u inozemstvu pa bi se željeli vratiti. Postoji potreban broj radnika koji bi željeli nastaviti raditi u Uljaniku, smatra Cerovac.
Na pitanje ima li među njima dovoljno stručnog kadra, kaže da postoje radnici raznih kvalifikacija.
– U ovom trenutku zaposleno je desetak inženjera koji odrađuju posao koji su radili prije, dakle pomažu direktoru Samiru Hadžiću u rješavanju određenih elemenata koji se moraju odrađivati u Uljaniku. Znači, moraju se dobivati dozvole za nastavak rada, ali to su ljudi koji su upoznati s projektnom dokumentacijom, pripremama i ugovaranjem poslova. Osim njih, dio radnika angažiran je na održavanju, a bit će i onih kvalificiranih koji će direktno raditi u proizvodnji: takvih je zasad 10-ak koji odrađuju ono najnužnije. Što se njih tiče, tu ne bi trebalo biti nikakvih problema, smatra pulski sindikalist.
Poznato je da Uljanik brodogradnja 1856 iščekuje kredit od 32,5 milijuna kuna za pokretanje djelatnosti. Direktor Hadžić objašnjava da se, nakon odobravanja jamstva za kredit, čeka odluka banke. To bi se, veli, moglo dogoditi u roku od desetak dana, krajem ovog ili početkom idućeg mjeseca.
– Kreditom ćemo dignuti brodogradilište na operabilnu razinu, što znači da ćemo obnoviti i certificirati dizalice, strojeve, uređaje, alate, sve što je jednom brodogradilištu potrebno da bismo gradili brodove. Budući da je Uljanik prošao sve te stečajeve, izgubili smo puno toga: od svih mogućih dogovora, certifikata do svega što je potrebno i što zakon nalaže i traži, kako prostora, tako i uređaja, opreme, strojeva, dizalica. Znači, kredit je potreban da bi se to diglo na neku razinu, objašnjava Hadžić.
– Kad podignemo operabilnost, dovršili bismo gradnju 526, brod za prijevoz stoke koji je 30 posto gotov, ili bilo koju drugu gradnju koju ugovorimo. Stočar je građen za kuvajtskog naručitelja, međutim, nakon isplate jamstva i raskida ugovora s Kuvajćanima, taj broj je sada u vlasništvu Uljanika d.d. u stečaju, a najveći vjerovnik je Republika Hrvatska, kaže Hadžić. Navodi da postoji više opcija dovršetka i prodaje broda, bilo da ostane u vlasništvu države koja će ga kasnije prodati ili da ga Uljanik brodogradnja 1856 izravno ugovori s naručiteljem.
Kada je riječ o eventualnim novim poslovima, kaže da se o njima pregovara, ali ne želi iznositi detalje. “Kad potpišemo ugovor, onda ćemo obavijestiti javnost”, kaže.
– Mi želimo biti brodogradilište, gradit ćemo sve što kao brodogradilište možemo: i manje i srednje i velike brodove i sekcije. Kadra za početak ima, a što će biti poslije, to diktira tržište, ponuda i potražnja. Radnici se žele vratiti doma, prošlo je već dosta vremena otkako su u inozemstvu. Dosta ljudi nam se javlja i za sada smo prilično zadovoljni. Recimo da nam je pandemija pomogla u tome da je kadar doma, ali to neće trajati vječno. Vidjet ćemo na koji način će tržište diktirati uvjete rada, zaključuje Hadžić.
