Kako bi se zaštitila arktička zona Sjevernog morskog puta, prvi put je razrađeno operativno raspoređivanje skupine snaga ruske Tihooceanske flote u operativnom smjeru Čukotke (ruske krajnje sjevero-istočne regije, nasuprot Aljasci), izjavio je u četvrtak, 25. ožujka, ruski ministar obrane Sergej Šojgu; piše Geopolitika News.
Osim toga, izjavio je kako su protuzračni raketni sustavi S-300V4 na Kurilskim otocima, S-400 na Sahalinu i presretački zrakoplov MiG-31BM na Čukotki pružali pouzdano pokriće ruskim dalekoistočnim granicama od Čukotskog mora do Japanskog mora (info RIA). Postrojbe s tim sustavima protuzračne obrane stupile su na dužnost 1. prosinca prošle godine.
“Prošle godine dobili su više od 900 komada suvremene i modernizirane opreme, uključujući Su-35S, zrakoplove MiG-31BM, protuzračne raketne sustave S-400, oklopne transportere BTR-82AM, radarske postaje, inženjersku opremu i komunikacije”, kazao je ruski ministar obrane.
S globalnom promjenom klime tj. porastom temperature zraka i oceana, došlo je i do ubrzanog topljenja leda na Arktiku, zbog čega se vrijeme prohodnosti tamošnje morske rute u smjeru istok-zapad za komercijalne brodove znatno produljilo. Sjeverni morski put time postaje vrlo važan prostor i za geopolitičko i geoekonomsko nadmetanje globalnih velesila s obzirom kako se njime znatno smanjuje put između azijskog Dalekog istoka i Europe, piše Geopolitika News. Glavnina brodskog prometa između Istoka i Zapada još od 1869. g. i puštanja u rad Sueskog kanala odvija se Indijskim oceanom i dalje Crvenim morem, kroz Suez i dalje u Sredozemno more.
Za Rusiju Sjeverni morski put dodatno predstavlja i glavnu i najkraću brodsku poveznicu ruskog Dalekog istoka i zapadnog dijela zemlje.
Sjeverni morski put predstavlja vodno područje uz sjevernu obalu Ruske Federacije, koje uključuje ruske unutarnje morske vode, njeno teritorijalno more, susjednu zonu i isključivu ekonomsku zonu Rusije.
Arktička zona izuzetno je bogata energentima – naftom i plinom, kao i drugim prirodnim resursima – prije svega ribljim fondom. Posljednjih godina Rusiji se u projektu Sjeverni morski put sve više priključuje i Kina, što posebno zabrinjava Sjedinjene Države, svjesne kineske gospodarske snage i novonastale situacije kojom bi se kineska roba prebacivala na Zapad novom, kraćom rutom, koja je izvan sigurnosnog nadzora SAD-a. Zbog toga Washington ubrzano izdiže ovo pitanje na širu međunarodnu razinu, istodobno pojačavajući svoju vojnu nazočnost u neutralnim zonama Arktika skupa s drugim NATO članicama, prije svih Velikom Britanijom.
Moskva, s druge strane, izjavljuje kao neće raditi probleme za bilo čiji trgovinski brodski prijelaz Sjevernim morskim putom i da joj je to, štoviše, u interesu, ali naglašava kako će se to morati raditi prema ruskim zakonima i posebnim dozvolama. Neke od njih mogle bi uključivati i obvezne pratnje ruskih ledolomaca, u što se sve više uključuje i element „zabrinutosti zbog ugrožene ekologije“ u slučaju bilo havarije brodova u tom vrlo osjetljivom eko-sustavu, koji je za Rusiju od životne važnosti.
U ožujku 2019. g. ruska je vlada razradila pravila plovidbe za strane vojne brodove kroz Sjeverni morski put: oni će se morati Rusiji najavljivati 45 dana ranije i obvezno na palube uzimati ruske navigatore.
Tako nešto za SAD je potpuno neprihvatljivo. Sve to ukazuje na Arktik, kao novo područje snažnog sukobljavanja američko-ruskih ali i kineskih geopolitičkih interesa.
