Težak je kruh sa sedam kora. Teško je broditi, daleko od obitelji, daleko od domovine. Teško, ali, ploviti se mora. Baš tako će vam, izravno u glavu, kazati svaki onaj tko je na valovima i u oluji zaradio svoje kune.
Jedan od onih koji “tuče more” je i Branko Franić, 35 godina mu je tek i plovi u svojstvu kapetana.
– Zapovjednik sam na MPV (Multi purpouse offshore vessel), radim za dansku kompaniju kao jedini Hrvat, jer su baš svi viši časnici Danci – pojašnjava kapetan Franić.
Franićevi Danci rade: dredging, trenching, fall pipe operations, underwater operations, stone removal, beach nourishment … Ima toga još, pa sugovornik portala Slobodne Dalmacije dodaje:
– Da svima koji su izvan naše struke bude jednostavnije shvatiti, laički rečeno, kompanija teži ekološki prihvatljivoj obnovi i očuvanju obale, građenju s prirodom, razvoju, proširenju i održavanju luka po cijelom svijetu, razvoju vjetroelektrana na moru.
Dok se nije popeo na zapovjednički most broda, Franić je karijeru započeo kao student u splitskom “Cianu”, čistio je splitsku luku, a ubrzo, kako kaže, imao je sreće ostati kao redar u Lučkoj upravi sve do završetka školovanja na tadašnjoj Višoj pomorskoj školi.
– Kadeturu sam odradio na brodu za prijevoz kontejnera, ali ubrzo prelazim u “oil and gas” sektor za njemačku kompaniju “ER Offshore”. Tamo ostajem do 2016. godine, gdje napredujem do čina zapovjednika. Zbog krize u spomenutom sektoru prelazim na dansku kompaniju “Rohde Nielsen”, i to na poziv vlasnika. Tek je kupovao offshore brodove, pa me je zaposlio kao savjetnika za dinamičko pozicioniranje, kao i savjetnika u prenamjeni dva broda za opskrbu platformi u višenamjenske izvanobalne jedinice – pripovijeda kapetan i dodaje:
– Vlasnik mi je rekao da brodovi moraju biti kao švicarski nož, moraju zarađivati. Na početku sam bio prvi časnik palube na prvom višenamjenskom brodu, ali obećali su mi posao zapovjednika čim drugi brod bude gotov. Valjda su htjeli vidjeti “kako dišem”. Bilo je kako je obećao, pa sam postao prvi zapovjednik koji nije Danac na većim brodovima ove kompanije koja postoji od 1968. godine.
Otac mu je zapovjednik na “Jadroliniji”, trojica stričeva su također pomorci, pa nije baš bilo šanse da Branko krene drugim putem. Samo pravo, samo morem.
– U našem poslu vrlo je važno stalno se obrazovati, prolaziti razne tečajeve, to zahtijeva kompanija od vas, a isto tako to su zahtjevi klijenata koji neće zaposliti brod koji ne udovoljava njihovim kriterijima! Jako su strogi u pogledu sigurnosti i očuvanju okoliša. Zbog toga je bitno da budući pomorci budu svjesni važnosti očuvanja morskog okoliša, a isto tako moram naglasiti čuvanje pomorskog dobra koje je naše neprocjenjivo blago. Volio bih da u tome slijedimo primjer država kao što je Danska – izjavio je kapetan za Slobodnu Dalmaciju.
Uvjerenja je kako i sam grad, ali i sve primorske lokalne samouprave mogu imati više koristi od svojih pomoraca.
– Nitko se do sada nije sjetio uključiti i nas pomorce kroz procese razvoja grada, iako mnogi imaju svjetskog, pomorskog, tehničkog, čak turističkog iskustva stečenog na brodovima, u međunarodnoj plovidbi. Naravno, kao i u svakom drugom poslu, ima ljudi koji rade svoj posao izvrsno, neki rade prosječno, a neki ispodprosječno. Izvrsne pomorce treba prepoznati i siguran sam da oni imaju mnogo toga ponuditi razvoju naših gradova, općina, županija i naše države – kaže zapovjednik.
Autor članka: Milena Budimir | PSD
