Pomorska bitka u Koraljnom moru vodila se između japanske carske mornarice i savezničke pomorske i zračne flote sastavljene od američkih i australskih snaga. Značaj ove pomorske bitke je u tome što se sukob vodio između nosača zrakoplova, a to je bila ujedno prva pomorska bitka bez topova u povijesti pomorskog ratovanja.
U pokušaju učvršćivanja stečenih pozicija u južnom Pacifiku, japanski je plan bio osvojiti zračnu bazu Port Moresby na Novoj Gvineji, kako bi lakše izveli invaziju na Australiju. Imperijalni generalni stožer odlučio se na invaziju na spomenutu luku, a angažirana japanska 4. flota carske mornarice u svom je sastavu imala dva nosača zrakoplova, jedan laki nosač zrakoplova, devet krstarica, 15 razarača, pet minolovaca, dvije podmornice, 12 transportnih brodova, tri topovnjače, jedan naftni tanker te, između ostaloga, 127 zrakoplova na spomenutim nosačima. Zapovjednik 4. flote carske mornarice bio je viceadmiral Shigeyoshi Inoue (1889. – 1975. godine).
Na suprotstavljenoj strani nalazila se američka brza borbena skupina nosača zrakoplova (Task Force 17), kojom je zapovijedao admiral Frank Jack Fletcher (1885. – 1973. godine). Spomenuta borbena skupina nosača zrakoplova u svom je sastavu imala dva nosača zrakoplova, devet krstarica, 13 razarača, dva naftna tankera i 128 zrakoplova na nosačima.
Suprotstavljene strane slale su eskadrile izviđačkih zrakoplova kako bi otkrile protivnikove položaje. Izviđačke eskadrile, i jedne i druge strane, otkrile su protivničke brodove rano ujutro 8. svibnja. Amerikanci su prvi pokrenuli napad. S nosača zrakoplova klase Yorktown poletjelo je 24 bombardera, šest lovaca i devet torpednih zrakoplova prema japanskim nosačima.
U napadu je oštećen japanski laki nosač zrakoplova klase Shokaku, koji je u kasnijem tijeku bitke potonuo (prvi japanski brod potopljen od početka rata na Pacifiku). U međuvremenu je trajao japanski napad s 33 bombardera i 18 torpednih zrakoplova u pratnji 18 lovaca. U napadu je nakratko izbačen iz stroja američki nosač Lexington, dok je nosač Yorktown bolje prošao.
Američki nosač Lexington nije se oporavio od posljedica japanskog napada, zbog gotovo cjelodnevne borbe s požarom koji je izbijao iz kotlovnice broda. Spomenuti nosač potonuo je 8. svibnja, što je označilo kraj pomorske bitke na Koraljnom moru. Japanski gubici u bitki na Koraljnom moru iznosili su 966 poginulih mornara, 92 uništena zrakoplova, a od brodova je potopljen laki nosač zrakoplova, razarač i tri mala ratna broda. Saveznički gubici iznosili su 656 poginulih mornara i 69 uništenih zrakoplova, a od brodova potopljen je nosač zrakoplova, razarač i tanker za naftu.
Osim što je ova pomorska bitka značajna po tome što nije došlo do sukoba brodova (u kojoj nije ispaljena nijedna topovska granata), nije bilo ni lansiranja torpeda u napadu suprotstavljenih brodova. Pomorska se bitka vodila najviše zrakoplovima, a od brodskih topova bili su korišteni samo oni protuzračni radi obrane od zračnih napada. Bombardiranja su se vršila iz zraka, a torpedni zrakoplovi preuzeli su ulogu torpednih napada razarača.
Pomorska bitka završila je neodlučno zbog povlačenja sukobljenih strana. Kada govorimo o taktičkoj razini, japanska flota odnijela je pobjedu jer su Amerikanci pretrpjeli teže gubitke. S druge strane saveznici su odnijeli pobjedu na strateškoj razini jer su zaustavili japansku invaziju na Australiju. Otada japanske snage nisu izvojevale značajnu stratešku pobjedu koja bi donijela prekretnicu u ratu na Pacifiku.
